TV narkoza za naciju

Dok je nogometa, piva i HTV-a, u Hrvatskoj nema brige. Nije važno što sve više ljudi kuka da im je teže, što potpora vlasti pada i što se i ne zna kuda država ide, “sužena svijest” traje. Ali kako je Nijemac Hrvatima ukrao nogometnu bajku, ljeto će ipak vratiti dio nacionalne omamljenosti pa bi jesenski mamurluk mogao biti i neugodniji no inače. No, zato su tu televizije, one će se pobrinuti za razbibrigu, za daljnje narkotiziranje nacije. Ne samo komercijalne, kojima to i jest glavna zadaća, nego i javna televizija, kojoj to i ne bi smjela biti uloga. Ona bi se trebala baviti “prosvjećivanjem” – ako novi Zakon o HRT-u ne bude omogućio i sugerirao nešto drugo. A mogao bi.

Čudno je da vlast i formalno zakonski želi ovlasti nad tzv. javnom televizijom. Dovoljno je svakodnevno gledati HTV da se vidi kako HTV-om i neformalno vlada. Posebno je to vidljivo u glavnoj informativnoj emisiji, u Dnevniku. Lukavije bi vlasti bilo da ništa zakonski i ne mijenja, jer ionako ima utjecaja kakav bi i zakonski imala. Jedino ako ispod svega nije goli pokretački motiv moći – unutrašnji poriv da se uvijek umnaža i širi. Vlast ne mora HTV osvajati, televizija joj se sama nudi. Nedavno se to i uprizorilo. Glavna su vijest bile saborske suze smijenjene Jadranke Kosor, a tek iza toga išla je vijest da Vlada namjerava prodati još jedine preostale nacionalne vrijednosti – Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku!

Ucviljena i uplakana Jadranka Kosor televiziji je izgledala važnijom nego narodu objaviti kako država namjerava prodati još dvije jedine državne “tvornice novca”! Dok je selektivnoga HTV-ova informiranja, vlast može biti mirna ma štogod činila ili ne činila. Vidljivo je to i po izvještavanju iz Sabora. Tu se demonstrira najniži oblik novinarstva zaostalog iz komunizma. To su tzv. komentirani izvještaji. Čak i u komunizmu to je smatrano dnom novinarstva. Svi novinari koji su držali do sebe i u tadašnjem novinarstvu vrijedili s prezirom su govorili o toj novinarskoj vrsti. Ali na HTV-u taj se novinarski atavizam zadržalo sve do danas. I ne samo zadržao, nego još i razvio. I ne služe se njime stariji novinski vrhunski profesionalci, ljudi iz nekadašnjeg vremena, jer takvih gotovo više i nema, nego oni koji su se tada tek rodili!

Komunistička je televizija bila stjecište partijskih novinara, “društveno-političkih radnika,” ali i autonomnih profesionalaca, koji nisu pripadali papagajskom novinarstvu ponavljanja partijskih mantri. Žalosno je što su takvo papagajsko novinarstvo nastavili mladi. Oni su dokaz da stare mentalne matrice nisu nestale. Dovoljno je pogledati kako se izvještava iz Hrvatskog sabora. Uvijek su to spomenuti komentirani izvještaji. Jedino više nisu izvještaji nego izvješća.

Sve je ostalo isto. Umjesto jednostavnih profesionalnih pravila, da se kaže tko, kada i gdje, gledateljstvu se često nude i pristrane sugestije, odgovori i sumnjivi zaključci. Pritom se odgovori zašto se nešto dogodilo obično svode na “velike narodne mudrosti” tipa bilo kako bilo, vrijeme će pokazati sve, kao što već vrapci na krovovima znaju... Posebno u tome prednjače troje izvjestitelja koji ne mogu skriti svoje političke stavove, to jest sklonost vladajućim. Kao da imaju neki unutrašnji poriv biti na strani vlasti čak kad se to ne može opravdati nikakvom razložnošću.

Namjera vlasti da pod svoj formalni utjecaj stavi HTV suvišna je. Većina im je i tako sklona. Umjesto nekadašnjih novinarskih komentara, protivnih ustroju i naravi prave objektivne javne televizije, sada imamo spomenuta “komentirana izvješća” i pristrane komentare “političkih analitičara”. Pa tako iz dana u dan slušamo mudrovanja Žarka Puhovskog, Ivana Rimca, Jaroslava Pecnika i Davora Gjenera. Može se očekivati da još počnu komentirati nogometne utakmice i vremenske prognoze. HTV je i profesionalno pao sve do nedavne idiotarije kada tv glupan kaže da su talijanski nogometaši prije EURA inspiraciju za utakmicu sa Španjolcima otišli potražiti u logor Auschwitz!?! Od karikature ovakve javne televizije valjda može biti gora još samo partijska televizija.