U aferi Kamioni i dalje vrijede ista pravila – svi štite Rončevića

U Hrvatskoj kao da više nije glavni problem to što je netko pokrao državu, uništio poduzeće ili zbog svoje koristi naštetio javnom dobru. Ispada da je puno iritantnije i problematičnije to što se lopovluk otkriva i što se o njemu piše. Ovakav zaokret je, i to uz sustavnu pomoć pojedinih novinara, uspjela nametnuti obrana Ive Sanadera, a korist ubiru i druge zvijezde korupcijskih afera. Upornim plasiranjem teza o curenju informacija nametnut je dojam kako je najveće zlo govoriti o kriminalu i njegovim razmjerima. Nije više problem što je u aferi Fimi medija iz HAC-a izvučeno 26 milijuna kuna, nego što je to objavljeno. U aferi Bankomat ispada manje zlo što je Poštanska banka, koju je država sanirala našim novcem, oštećena za 287 milijuna kuna – veće je zlo što se to objavilo. Isto vrijedi za slučaj Podravke, slučaj HEP-TLM, bojenje tunela, HDZ-ov crni fond...

Po istome obrascu pila je okrenuta naopako i nedavno u slučaju Berislava Rončevića, optuženika u aferi Kamioni. Za one koji su u poplavi kriminalnih slučajeva zaboravili, riječ je o bivšem ministru obrane optuženom da je 2004. godine mimo pravila javnog natječaja pri nabavi vojnih kamiona pogodovao tvrtki Iveco i svjesnim sklapanjem nepovoljnog posla oštetio proračun za čak 10,2 milijuna kuna.

Sud je već nepravomoćno osudio Rončevića na četiri godine zatvora, ali je Vrhovni sud tu presudu ukinuo, pa sve ide ispočetka. No, pred desetak dana dogodio se presedan. USKOK je suca, kojemu je povjereno da iznova presudi Rončeviću, optužio za pristranost i zatražio izuzeće. Razlog je bio što sudac nije hitio saslušati dva djelatnika vojne tajne službe koji su USKOK-u prijavili da su spremni posvjedočiti kako je Rončević nezakonito poništio natječaj, da je radio pritisak na članove povjerenstva te da je tajna služba po njegovu osobnom nalogu krivotvorila izvješće o nabavi kamiona prikazujući da je sve u redu. Jedan od svjedoka, koje sudac nije želio čuti, tvrdi da zna gdje je moglo završiti 10 milijuna kuna, iznos za koji su kamioni preplaćeni.

Još prije pet-šest godina ovakvo što bilo bi nezamislivo. Nevoljkost suda da sasluša svjedoka koji će iz prve ruke govoriti o razmjerima političke korupcije te zloporabi vlasti i moći da se prikrije kriminal tretirala bi se kao prvorazredni skandal koji bi dugo potresao pravosuđe. Danas se, međutim, nitko na to nije ni osvrnuo. Nije problem što sudac ne želi čuti svjedoke, nego to što je USKOK zahtjev za izuzeće javno obznanio prije nego što je on formalno došao do suda!

Zanimljivo je da se nitko nije sjetio kako su svojedobno nepravilnosti u Rončevićevoj nabavi kamiona uočili i državni revizori, da su o tome napisali izvještaj, ali se i to prikrilo. Bivša državna revizorica Šima Krasić je u izvješću Saboru “slučajno” izostavila dijelove koji su kompromitirali Rončevića i upozoravali na kriminal. I nikom ništa. Gospođu Krasić nitko nije ni ružno pogledao. Mirno je otišla je u zasluženu mirovinu.

Bivši ravnatelj policije Vladimir Faber prije neki dan je svjedočio u Fimi mediji i rekao da je Sanader, dok je bio premijer, galamio na njega i lupao šakom po stolu tražeći da stornira istragu u aferi kamioni. I opet nikom ništa.

Prošle su se godine promijenili premijeri i ministri, nove političke opcije vladaju Hrvatskom, izabran je i novi predsjednik države, ali u aferi Kamioni i dalje vrijede ista pravila. Svi štite Rončevića, čovjeka za kojeg do 2003., kada je Sanader osvojio vlast, a Branimir Glavaš ga regrutirao za ministra, nitko nije ni čuo. Pomalo je misteriozno zašto se svi zalažu za čovjeka koji nikada nije ništa značio u politici, nego je stjecajem okolnosti prodefilirao kroz vlast. Još je misterioznije kako je taj bivši pravnik u šumariji koji je do ulaska u Vladu sa suprugom i četvero djece živio u skromnom stančiću u Našicama, u nekoliko godina stekao kućerinu u Našicama i stan od 150 kvadrata u elitnom dijelu Zagreba.