Danas kad gledamo tu silnu količinu lažnih suza i patetike iz koje se ipak razabire tko se veseli sutrašnjoj drakonskoj presudi Gotovini, a tko pak vjeruje da će biti pušten, valja se sjetiti većine hrvatskih medija koji su se u slučaju Gotovina svih ovih godina držali uglavnom besramno, prečesto kao podlistak Foreign Officea. Naime, nitko nije tako inzistirao na Gotovini kao Britanci i nitko manje od naših medija nije razotkrivao britansku dvoličnost. I Hadžić i Mladić su na slobodi, zar je London zbog toga nervozan?
Mediji, primjerice, birače nikad nisu jasno izvijestili da je za činjenicu da se uopće sudi trojici generala kriva izravno Račanova vlada koja je mimo svake nacionalne odgovornosti tražila da se procesuira Oluja. Račan je faktički time poslao u Haag i Čermaka i Gotovinu i Markača. Danas, kad se iz Haaga čeka samo brojka, treba otići u arhive i vidjeti kako se najveći dio medija držao u to doba. Svaki šušanj iz Londona o tome gdje je Gotovina servisirali su do gadljivosti. Danas, kad vidimo da mu se na sudu baš ništa nije dokazalo, kad i Šime Lučin i Jozo Radoš tvrde da Haag sudi primarno po političkim kriterijima, kad znamo da nitko iz generalštaba JNA nije završio u Haagu, a praktički cjelokupni hrvatski vojni vrh je tamo, danas trezveno možemo reći da se najveći dio naših medija držao besramno.
Bilo je to nakon ‘71. doba najvećeg hrvatskog novinarskog beščašća! Od toga da su ga tražili po crkvama i samostanima, što je bila jasna aluzija na NDH, do toga da su ložili vatru u svakoj svađi odvjetničkih timova, preko toga da danas, kad je posve razvidno da baš ništa nije Gotovini dokazano, šute o tome.
Dok Hebrang tvrdi da je već i sama optužnica sramotna, a Jarnjak da Gotovina definitivno nije odgovoran, Vesna Pusić glumi legalista tvrdeći da je nepobitno da su se zločini dogodili i da netko zbog njih mora odgovarati. Zanimljivo, nikad takve načelnosti ni uložene energije kad se radi o partizanskim zločinima.
No, pravi kralj apologije pokazuje se Tvrtko Jakovina koji, nakon svega što smo vidjeli od Haaga, tvrdi: “Vjerujem da će sud odlučiti na temelju dokaza.” No, haaške neprincipijelnosti i danas podržava najveći dio medija, što se jasno vidi iz činjenice da baš nitko ne misli da bi Josipović Tadića trebao pitati misli li već jednom pronaći Gorana Hadžića. Nema li predsjednik sjajne veze u Beogradu?
Kad ste pročitali jednu noticu u hrvatskom tisku da je sramota svih sramota da je Hadžić na slobodi? Kad ste pročitali jednu vijest o lavovskom držanju generala Praljka u Haagu? Neku reportažu o suđenju Udbi zbog likvidacija po Njemačkoj? Ako nemamo medije koji donose dvije strane priče, mi objektivno nemamo demokraciju. Nju su u tom kontekstu suspendirali upravo – mediji. Nitko ne traži da za nekoga navijaju, niti zabranjuje da ne pokazuju simpatije prema jednoj opciji, sve to već na svijetu postoji, ali ignorirati događaje zato što ne odgovaraju tvojoj ideologiji, to je doista kraj svake demokracije.
Ignorirati, primjerice, tulum na Brijunima, za koji je jedno društvo u kojem su, kako je do sada razvidno, bili i čelnici oporbe Milanka Opačić i Nenad Stazić – kakve li političke drskosti! – tražili od predsjednika da im na raspolaganje stavi vojni brod Hrvatske ratne mornarice kako bi ih odveo na kupanje na Vangu, znači prostački navijati za jednu političku opciju.
Može se opravdavati taj izlet ovako ili onako, može se banalizirati, svašta se u demokratskom društvu može, ali se ne može o tome šutjeti. Jer da su Hebrang i Šuker zvali predsjednika države da im ustupi ratni brod da bi se kupali na Vangi, nema lista ni televizije koji bi to ignorirali.
Takav pristup, takav stav, takvo medijsko navijanje, to je objektivni kraj demokracije. Ne može se biti istinoljubiv i s jedne strane publici reći sve o Hebrangovu stanu ili Milinovićevoj kući, a u isto vrijeme biti posve nezainteresiran za divno zdanje gospođe Opačić, kredite gospodina Milanovića ili jahtu na kojoj brode Obersnel ili Linić. Da, oni jesu oporba, ali će sutra doći na vlast i biračima treba danas, a ne prekosutra reći istinu o tim relacijama.
Potpuno je logično da medije zanima je li premijerka platila svoje ljetovanje, manje je logično da nikad nisu zavirili u brijunske knjige da vide koga je, primjerice, Račan tu ugostio i da doznaju je li i jedna lipa za to plaćena.
Takav selektivan, navijački pristup, takvo zapravo urlanje s tribina u slavu svojoj opciji to je čista suspenzija ozbiljne demokracije, realno, to je izvedenica stare Titove sintagme: “Demokracija da, ali za koga? Nema demokracije za naše neprijatelje!”
Svantevid Kak ko,vinkec i pippo.