Neprestano su nam usta puna Europske unije. Već je dojadilo koliko se raspravlja o pregovorima, monitoringu, Poglavlju 23, fondovima... No čini se da ćemo do ljeta ipak nekako završiti pregovore. Ali opalit će nam monitoring, a sam ulazak u EU trebao bi se, kako sada stvari stoje, zbiti u srpnju 2013.
Nije neki uspjeh, al’ nije ni tako loše. Toliko čekamo na tu europsku budućnost (ma što god ona bila i značila) da možemo i još te dvije godine. Pomalo frustrira jer su za nas opet izmislili nekakve nove uvjete, pa će nas za to vrijeme promatrati i provjeravati provodimo li reforme i zadovoljavamo li uvjete iz poglavlja u kojemu se definira problematika pravosuđa i ljudskih prava.
No ono što stvarno frustrira jesmo mi sami i nesposobnost da državu uredimo tako da napokon postane servis svojim građanima.
Evo jednog primjera. Francuski ministar za Europu Laurent Wauquiez poručuje nam da ustrajemo u reformama i podsjeća da nam se ulaskom u Uniju otvara pristup svim financijskim fondovima i svim vrstama pomoći koje su na raspolaganju zemljama članicama EU. Doista dobar motiv.
No ništa ne znači seljacima s područja općine Slunj koji zbog nesređenih zemljišnih knjiga i katastra ne mogu upisati vlasništvo na zemlji. A bez vlasničkog lista ne mogu legalizirati farme, niti mogu aplicirati za poticaje kada uđemo u EU. Prije nekoliko dana nekolicina seljaka iz toga kraja požalila se da godinama ne mogu dobiti papir o vlasništvu, a kao razlog im se navodi da su zemljišne knjige izgorjele još u Drugom svjetskom ratu, a dio i u Domovinskom?!
Za ne povjerovati! Ljudi ne mogu dobiti vlasnički list jer su zemljšnik i katastar nastradali prije 70 godina! Dakle, u sedamdeset godina nitko nije bio u stanju riješiti taj problem! Nakon ove konstatacije čovjek doista ostane bez teksta. Na to se uistinu nema što reći.
Jedino da nas političke elite stalno muljaju jer kad su na vlasti ne čine ništa ili ne čine nedovoljno. Sjetimo se samo kako je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt još prije šest, sedam godina tvrdila da je uspješno završila projekt sređivanja zemljišnih knjiga. Uvođenje reda u gruntovnice i njihova informatizacija bili su joj tema niza konferencija za tisak i glavni adut za tezu o najuspješnijoj ministrici u Sanaderovoj vladi.
Primjer slunjskih stočara najzornije govori da je sve to bilo daleko od stvarnosti. Niti je Škare-Ožbolt sredila stanje u gruntovnici, niti je to učinilo troje njezinih nasljednika, od Ane Lovrin, pa nezavisnog Ivana Šimonovića, do Dražena Bošnjakovića. No, kamo sreće da je nered samo u Slunju. U Zagrebu je, primjerice, najnormalnija stvar da se pošta iz gruntovnice čeka po nekoliko mjeseci.
Ako se čovjeku i posreći da mu se u zagrebačkom zemljišniku napiše kakvo rješenje, to ne znači da je stvar gotova jer prava lutrija tek počinje u trenutku kada ono treba biti odaslano na poštu i uručeno krajnjem korisniku. Kada izbezumljeni građanin kojemu o tome rješenju ovisi kakav posao, bankovni kredit ili štogod drugo što mu je od životne važnosti pokuša u gruntovnici utjerati trag svojemu pismenu, dobit će odgovor da je to nemoguća misija. Dokumenti, naime, završavaju u velikim kartonskim kutijama koje se talože po hodnicima zagrebačkog Općinskog građanskog suda i ondje mjesecima bez ikakve logike i reda čekaju na otpremu. Ako ih pitate zašto se sve to radi ako su zemljišne knjige odavno informatizirane i ako imamo Zakon o elektroničkom potpisu, najprije će vas pogledati kao da govorite kineski, a onda će vam lakonski odvratiti da mi to ne primjenjujemo. Eto, to frustrira. A tu nam nikakav monitoring neće pomoći.
EK zanima način na koji ćemo imenovati suce, zanima ih kako ćemo suditi ratne zločine... A stvarno ćemo u EU biti onda kad istoga dana podnesemo zahtjev i dobijemo vlasnički list.
Ma nije Vesna Škare-Ožbolt kriva što nama u Slunju nisu knjige sređene, ovako nam gospoda koja su došla iz Minhen bojne zajedno sa gradonačelnikom lakše okrupnjuju posjede, ne trbam ni reći da su svi od reda HDZ-ci