U Federaciji BiH oporba je u većini, a sve zavisi od - nezavisnih!

Svako malo u BiH na vidjelo dana, a pogotovo u tami noći, iskaže se neka neravnopravnost. Tako mnogi imaju osjećaj da se 8. marta ponovno intenzivnije slavilo nego 8. ožujka. Možda i zbog toga što je s Valentinovim bilo obratno, tvrde muškarci koji su se iskazali 14. veljače. Nezadovoljne žene protestiraju i preko internetskih mreža poručuju ostalima: Udajite se, žene, ni jedan muškarac ne smije proći nekažnjeno! Problem je u tome što se mnogi ljudi mogu istjerati iz socijalizma, ali je nemoguće istjerati socijalizam iz njih, a kao takvi našli se u sred neoliberalnog i korporativnog kapitalizma, koji je u posvemašnjoj krizi i dubiozi. Pa netko reče: - Sve je jako, jako skupo pa čovjek ne može imati ljubavnicu ako mu supruga ne radi! Takva promišljanja aktualiziraju nezgodnu zgodu s Titom i Jovankom na Brijunima, tada još Brionima. Sretna Jovanka reče moćnom Brozu:

- Kako nam je lepo ovde na Brionima!

- Još da nas oboje radi – primijeti tada najveći sin naroda i narodnosti.

Stiže proljeće, vrijeme za poljoprivredne radove, ali teško će se puno toga zasijati i zasaditi ako poljoprivrednici budu morali nastaviti s prosvjedima. Građanima BiH prijete poskupljenja hrane, a najskuplje su neobrađene površine. Zemlja leži neobrađena, a vlastodršci i dalje obrađuju seljake. Državi je bitno da ima pune državne jasle, a o onima koji ih pune malo tko vodi računa. Ako se nastavi po toj logici, doći će do nelogičnih scena sličnih onoj iz bh. humorne i sumorne predaje. Dolazi, naime, građanin u pekarnu kupiti kruh, a djelatnica reče: - Marku i 30!

- Kako marku i 30? - pita građanin.

- Kruh košta pola marke, 20 feninga za državu, 20 za FBiH, 20 za županiju i 20 feninga za općinu - objasni djelatnica. Građanin gunđajući plati kruh i ode doma. Tako iz dan u dan, a onda jednog lijepog dana krenu po novi kruh i pruži djelatnici pekarne jednu konvertibilnu marku i 30 konvertibilnih feninga. Djelatnica građaninu vrati pola marke, a ovaj u čudu upita: - Ta nije valjda kruh pojeftinio?

- Jok, nego nema kruha – objasni mu djelatnica. I dok se na velika zvona bacaju spinovi o smanjenju broja federalnih županija, ništa manje bučno pušten je balon o srpskom kantonu u Federaciji u kojoj se praksa odlaska visokih stranačkih dužnosnika iz stranaka nastavlja pa birači sve više zavise od nezavisnih. Gradsko vijeće Mostara ne postoji, a grad postoji pa bi zakonodavnu vlast morao obavljati onaj koji je izabran za obavljanje izvršne. U Federaciji je obratno – Parlament, to jest zakonodavna vlast, treba preuzeti izvršnu vlast, poslove federalne Vlade jer ova postojeća ne može funkcionirati jer nema parlamentarnu većinu. A znalo se već davno da će ovako biti jer je nemoguće krivim potezima dobiti pravu stvar. U Hrvatskoj padne predsjednik Vlade, ode pokoji ministar, a Vlada ostane stabilna. Jer ima parlamentarnu većinu. Iako u Kukuriku koaliciji različito kukuriču! A što se sudske vlasti u BiH tiče, tu je barem lako: ospori se imenovanje sudaca, i onda su osporitelji – suci! I mirna Bosna! A s Hercegovinom kako bude. Oporba u federalnom Parlamentu je u većini, a sve u FBiH zavisi od nezavisnih. I u RS-u ima jasnih nejasnoća. Jasno je da se radi o Republici s velikim R i Srpskoj s još većim S. Nejasno je kako postići stabilnu i samoodrživu strukturu, spremnu za strukturalne reforme. Federacija je po definiciji složena država, a neki hoće da je slože na pod niskim udarcima po nezgodnim mjestima. Dok iz Bruxellesa uporno poručuju kako BiH mora požuriti oko ispunjavanja obveza iz Mape puta koji bi je trebao približiti Europi. No, kako stvari za sada stoje, BiH se što se toga tiče može samo slikati. Sve u vezi i bez veze s tim, podsjeća na jedan od hitova atomskog humora. Djevojka se čitavu večer licka, šminka, češlja, preoblači i kad je konačno sve bilo tip-top, mater je upita:

- A kuda to ideš?

- Idem u sobu slikati se za Facebook – objasni joj nalickana kći.