U potrazi za glasovima od 'krvi i mesa'...

Reagirajući na vijest o smrti Đorđa Novkovića, jednoga od najplodnijih hrvatskih skladatelja, Mišo Kovač, "jedini živući kralj umrle hrvatske estrade" (kako ga je, naime, upravo Đorđe nazvao u svom posljednjem intervjuu), kazao je da "umiru samo oni koje zaboravljamo".

Od Šapca do Zagreba
Možda će neki zaboraviti da se prije 64. godine Đorđe rodio u Šapcu, da je u Sarajevu već sa šest godina pohađao glazbenu školu, a potom završio i dirigiranje na tamošnjoj Muzičkoj akademiji, ali svi će pamtiti barem neke od 2500 njegovih hitova koje je napisao, uglavnom za hrvatske i BiH-glazbenike. Također, je li to ironija sudbine htjela da nas mjesec prije Đorđa napusti i Ivica Percl, legendarni prvi pjevač Novokovićeva prvog hita "Stari Pjer"?

No, put prema zvijezdama Đorđe je počeo kasnih šezdesetih, prvo kao spiritus movens, autor i klavijaturist grupe Pro arte koju je utemeljio 1967. godine. Istina, kratko je svirao i u Indexima, s kojima je i nastupio na Zagrebfestu 1969. godine nakon što se godinu prije trajno preselio u Zagreb.

Pjera ukrali i - Ameri
Hit "Stari Pjer", sportskim rječnikom rečeno, donio mu je u izvedbi Ivice Percla slavu na domaćem terenu, a Đorđe je čitav život bio sportaš nesklon porocima. Međutim, donio mu je i svjetsku slavu jer pjesmu je izvodila i čuvena Nana Mouskouri. Upravo to vrijeme "starom" Novkoviću bila je životna prekretnica. U jednoj je prigodi izjavio:

To je bilo vrijeme mladenačke težnje za prostorom. Tražio sam više negoli sam imao, a Zagreb je u tom vremenu bio zabavnoglazbeno središte. Iako sam tad već diplomirao dirigiranje, u sebi sam se opredijelio za lake note. A što se tiče "Staroga Pjera", ukrali su mi ga i Amerikanci. Naime, lansirao ga je orkestar Paula Mooriata. Štoviše, s Amerikancem se pokušao i sporiti, ali odustao je jer je kao polog za parnicu trebalo položiti dva milijuna dolara, koje bi, čak da ih je tada i imao, ako izgubi spor  izgubio.

Kritičari ga udarali
Danas mnogi i ne pamte da su, posebno u početku Đorđeve karijere, mnogi recentni glazbeni kritičari po njemu sipali drvlje i kamenje. U zreloj je dobi govorio da to i nije čudno jer stvarao je ono što bi obrazovani glazbenici poput njega ili njegove supruge Banjolučanke Ozane, inače profesorice violončela, zvali  kuruzom.

Ipak, uspijevao je dobiti najbolja estradna "grla" iako ih nije birao po vokalnim kvalitetama, nego je, kako je sam govorio  htio one "od krvi i mesa". Tako je pjevački stvorio ili pomogao mnogima, poput Miše Kovača, Duška Lokina, Dalibora Bruna, Kemala Montena, Nede Ukraden, Zdravka Čolića i bezbrojnim drugima. (Sutra - 2. nastavak)