Otprilike devedeset posto Amerikanaca zaista može zahvaliti svojim senatorima koji su odlučili novu 2013. godinu dočekati na radnom mjestu dižući ruke za zakon koji će tom postotku poreznih obveznika u ovoj godini u džepu ostaviti prosječno 3500 dolara!
Druga je velika i važna stvar koja se na Capitol Hillu dogodila u novogodišnjoj noći ta da su dvije stranke koji su se prije koji dan tukle kao milijun rogova u vreći, zaklinjući se da se nikada neće moći složiti, postigle dogovor. Postignut je stvarni konsenzus o tome da vlastitu zemlju ne bace preko “fiskalne litice”, u financijski ponor koji bi mnoge Amerikance, ali i zemlju, bacio na koljena i poništio većinu pozitivnih pomaka koji iz posljednjih dviju-tri godina.
Činjenica da je od stotinu senatora njih čak 89 diglo ruku za ovaj zakon naznaka je da bi se u američkoj politici neke stvari mogle početi radikalno mijenjati. Samo je osam republikanskih senatora bilo protiv, što pokazuje da počinje slabiti utjecaj onog dijela stranke koji bi se u najmanju ruku mogao opisati kako krajnje konzervativan, neprijateljski nastrojen prema svemu, ali apsolutno svemu što dolazi iz suprotnog tabora.
Važno je napomenuti da su popustile obje strane, a cijeli je proces dogovaranja pratila vrlo velika razina svijesti da se dogovor mora postići jer će u protivnom i jedna i druga stranka morati preuzeti odgovornost za guranje cijele zemlje preko ruba, u prostor krajnje neizvjesnosti.
Iako je posljednjih mjesec dana bilo uzajamnog okrivljavanja u izobilju, na kraju su ipak prevladali nacionalni, a ne stranački interesi. Uz to, republikanci su sve ovo možda vidjeli i kao šansu za novi početak, temeljitu obnovu stranke koju je većina Amerikanaca u istraživanjima javnog mnijenja identificirala kao glavne krivce za “fiskalnu liticu”.
Uoči početka drugog mandata, zadovoljan može biti i predsjednik Barack Obama kojemu bi neko novostvoreno jedinstvo između dviju stranaka moglo pomoći da lagodnije i uspješnije završi drugi mandat. Pozitivan ishod u Senatu Obami je i te kako bitan jer bi u protivnom bio prisiljen uvesti mjere štednje koje bi oduzele novac za zdravstveno osiguranje, nezaposlene, poljoprivredu i još mnogo toga, a prije svega onih stvari koje su bile njegova ključna i velika obećanja biračima.
Ekonomski analitičari procijenili su da bi zbog viših poreza i žestokog proračunskog kresanja i štednje, Sjedinjene Američke Države gotovo sigurno utonule u novu, možda i još ozbiljniju recesiju koja bi imala teške reperkusije na cijeli svijet, a osobito na Europu koja se iz petnih žila bori za vlastitu financijsku i gospodarsku konsolidaciju.
Iako je pred Obamom vrlo teška godina, u kojoj ni u kojem pogledu neće cvjetati ruže, to se nikako ne može usporediti s onim što bi ga čekalo da se demokrati i republikanci nisu uspjeli dogovoriti.Iz ovoga primjera lekciju bi mogle naučiti brojne druge zemlje, pa i Hrvatska, koje hodaju po rubu svoje vlastite litice, a čije se političke elite ne mogu dogovoriti ni o čemu bitnom nego svaljuju krivnju jedni na druge i intenzivno se bave potpuno trivijalnim problemima.
Hod po litici neke osvijesti, drugi padnu samo zato jer se nisu znali suzdržati i pružiti ruku protivničkoj strani.
Kod nas su napori za zdrava ekonomska rješenja bačeni u zapećak - u prvom planu su ideološka prepucavanja političkih kvazisvjetonazora na političkoj kvazidemokratskoj sceni, svedenoj na razračunavanja apologeta ostataka bivšeg režima, samoprozvanih "lučonoša poštenja i praveDNOsti" sa crkvom i desnim "nazadnim i sebičnim nacional-domoljubima"