Pobjedom stranaka Kukuriku koalicije na izborima dobili smo “lijevu” Vladu u kojoj lijeve poteze vuče jedan jedini ministar – i to onaj nestranački. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić prihvatio se izmjena Kaznenog zakona kojim će dekriminalizirati posjedovanje droge za vlastite potrebe, a usto još ukinuti drakonska kažnjavanja preprodaje jointa. Iako je već proglašen hašomanom dvojbenog “životnog stila”, Miljenić neće dopustiti da se i ubuduće studente zbog stabljike indijske konoplje šalje na tri godine u zatvor.
Svi ostali potezi Vlade koju je formirao predsjednik SDP-a Zoran Milanović teško se mogu podvesti pod ljevičarenje. Socijaldemokratska partija koja bi bila bliska radništvu i provodila politiku naslonjenu na zastupanje interesa radničke klase kao takva ne postoji. Prvi razlog je što industrijsko doba u kojem se progresivna politika vezivala uz promicanje prava i interesa radnika predstavlja daleku prošlost, a drugi je što smo u dubokoj gospodarskoj krizi koja Vladu opravdava za niz rezova.
Tako, iako se (još) ne dijele otkazi po državnim službama, reduciranje državne uprave je neupitno. Neproduljivanje ugovora o radu sklopljenih na određeno samo je jedna od metoda. Plaće u državnim službama i javnim poduzećima nisu skresane, ali se, primjerice, dokida plaćanje prekovremenih sati. Zakon o radu neće se mijenjati kako su to u više navrata tražili poslodavci inzistirajući na liberalizaciji tržišta rada, ali će se korigirati dio koji se odnosi na kolektivne ugovore. Usto, rastu porezna opterećenja i drugi životni troškovi, a Vlada u to neće intervenirati.
No, donosi li pobjeda ljevice kakve bitne ideološke promjene u Hrvatskoj? Teško. Crkva bi, primjerice, mogla biti zadovoljnija nego kada je na vlasti bio “desni” HDZ. Dok se svima rezao proračun i svakog prisiljavalo na štednju, Crkvi se nije uskratilo ništa. Iz sredstava ubranih kroz porezna davanja od građana, Crkvi se udijelilo čak 5 milijuna kuna više nego lani kada je na vlasti bio HDZ. U Vladi su na tu temu samo hladno poručili da su posrijedi ugovori s Vatikanom te da su to međunarodni ugovori koji se moraju poštovati. O njihovoj reviziji koja se spominjala u predizbornoj kampanji sada nema ni riječi.
Kad je o ideološkoj “ljevici” riječ, nezaobilazan je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Izmjena toga zakona jedno je od važnijih predizbornih obećanja ugrađenih u Plan 21 Kukuriku koalicije. “Odmah po konstituiranju nove vlade promijenit ćemo Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Aktualni zakon spada u prvu polovinu 20. stoljeća te ga je neophodno promijeniti sukladno znanstvenim medicinskim spoznajama 21. stoljeća”, doslovno je na ovu temu zapisano u Planu 21.
No, čim je preuzeo vlast, istaknuti SDP-ovac i aktualni ministar zdravlja Rajko Ostojić formirao je radnu skupinu s čijim bi se dijelom članova složio i don Anto Baković. Najapsurdnije je što je među najutjecajnijim članovima dr. Veljko Šimunić, koji je manipulirao statističkim podacima ne bi li opravdao zakon Ostojićeva prethodnika, ministra Darka Milinovića. Šimunić je, dakle, još prije šest mjeseci takoreći izmišljao podatke ne bi li obranio zakon za čije je izmjene upravo dobio mandat! Predstavnice Udruge Roda koje su na to upozoravale nisu u ozbiljnijoj mjeri privukle pažnju ministra Ostojića, ali su se zato kod njega izredali biskupi.
O eventualnom otvaranju mogućnosti medicinski potpomognute oplodnje za žene koje su bez partnera (oplodnja im je dopuštena u polovici zemalja EU) hrvatska ljevica nije otvorila ni teoretsku raspravu.
Milanovićeva je vlada u samo nekoliko mjeseci pokazala da su bili u krivu svi oni koji su zazirali od pobjede SDP-a na parlamentarnim izborima iz straha od gubitka tradicionalnih vrijednosti. No, ekipa na vlasti trebala bi biti svjesna da se takvom politikom neće dodvoriti biračima desnice. Ali će zato razočarati svoje biračko tijelo. Nitko, pa ni političari, ne mogu se, i ne trebaju, svima svidjeti.
PS. Što je sad dobro to što Milanović nije vješao protivnike, pa mu sada eto moramo biti zahvalni što smo ostali živi? Kako se slavi niska razina demokracije.