Ubijanje majčinstva

Nije istina da je Ana Magaš osuđena na pet godina zatvora zbog ubojstva muža u prekoračenju nužne obrane, kako piše u presudi! Ta je žena osuđena na mnogo goru kaznu time što joj je zabranjeno viđati sina, time što joj je zabranjeno čak otići i na vikend u Zadar, u kojem bi još imala mrvicu nade da će možda negdje iz prikrajka ugledati lice svoga sina, kojeg nije vidjela dvije i pol godine i kojeg neće vidjeti barem još toliko.

Vlastimiru Kihaliću, kojem je izrečena kazna dugotrajnog zatvora jer je usmrtio majku svoje djece i njezine dvije prijateljice, nijedan sud nikad nije zabranio viđati djecu, koja su ga uredno posjećivala u zatvoru. Možda zato što su njegova djeca živjela s njegovim roditeljima i nisu ga odbijala vidjeti iako su voljela mrtvu majku. Sin Ane Magaš živi s bakom i djedom, koji su se žalili čak i na presudu kojom druga baka, Anina majka, ima pravo na kontakte s djetetom!

Ako joj izrečena kazna nije dovoljna, neka je onda dušobrižnici za njezina sina osude na doživotni zatvor, da je sin nikad više ne vidi pa da nema traume zbog majke ubojice, samo neka sadistički ne gaze, pod izlikom dobrobiti djeteta, majčinsku dušu Ane Magaš dok je ne satru. I još onda govore da je dobila samo pet godina zatvora! Kada nakon pet godina grižnje savjesti okusi slobodu i suoči se licem u lice sa sinom s kojim bi, jer ga godinama nije vidjela, svaki emocionalni odnos mogao biti uništen, njezin će zatvor tek početi.

Možemo li zamisliti što će biti s njezinim sinom bude li i dalje rastao sa zastrašujućim osjećajem i za 12-godišnje dijete teškom odlukom da majku ne želi blizu sebe? Kao da je želi iskorijeniti, kao da ne postoji! Što je, na žalost, razumljivo kada se zna da je za djeda i baku Magaš, koji ga odgajaju, Ana Magaš ubojica njihova sina, a ne i majka njihova unuka.