U prvoj rečenici pisma glavnom uredniku Večernjeg lista jedan uvaženi profesor, među ostalim, piše da novinar: "... navodi niz neistina te proizvoljnih tvrdnji na koje ovim putem reagiram radi istinitog informiranja javnosti. Pozivam se na odgovarajući zakon i tražim da u svom listu objavite odgovor na istom mjestu i istom opsegu kao i izvorni članak."
Profesorovo je pismo barem tri puta duže od objavljenog članka i jedina činjenična pogreška u članku jest podatak da je on povjerenik stanara, a "povjerenik za zgradu", kaže profesor, njegova je supruga. Ipak, točnije će biti da je njegova supruga predstavnica suvlasnika te zgrade, jer zastupa stanare.
Sve ostalo što je novinar napisao o smradu koji se tjednima širi iz septičke jame u elitnom zagrebačkom kvartu i o puknutoj odvodnoj cijevi još od rujna prošle godine, o tome da će GSKG to sanirati tko god to i kada platio, o nezadovoljnim susjedima jest ono što je čuo od svojih sugovornika. Novinarovi su sugovornici (osim profesora) anonimni samo za javnost, ali novinaru nisu.
Profesor u svom pismu postavlja pitanja: odakle novinaru moj telefonski broj, zašto je zvao baš mene, a u zgradi živi još ljudi..., te objašnjava neke činjenice: zgrada ima izlaz na dvije ulice, smrad nije dolazio do njegova stana, za curenje kanalizacije doznao je tek potkraj siječnja, i to od policije, da su cijevi popucale od starosti ili od nedavnih radova na cesti, da profesorova supruga dobro surađuje s GSKG... Pismo završava obaviješću da je angažirao odvjetnika kako bi podignuo tužbu protiv Večernjaka "zbog narušavanja osobnog ugleda objavljivanjem neistinitih informacija".
Pažljivo sam pročitala objavljeni članak i profesorovo pismo i jasno je da su u pitanju dva pogleda na istu situaciju, jedan je profesorov, a drugi je pogled njegova susjeda i sugovornika u GSKG. Ništa profesor ne opovrgava, niti ispravlja novinara, već šire iznosi svoje mišljenje koje je ukratko rekao i u objavljenom članku. I, naravno, prijeti tužbom, čini se samo zbog "narušavanja ugleda", a ne zbog novinarovih neistina. Sigurna sam da ni novinar ni urednik nisu željeli naštetiti profesorovu ugledu, jer on je u priču ušao samo kao dobro informirana (supruga je predstavnica suvlasnika) i dostupna osoba.
Objava članka o popucaloj kanalizaciji zasigurno će ubrzati njezin popravak, pa očekujem novo profesorovo pismo zahvale. Zato ovo prvo pismo s prijetnjama nećemo objavljivati.