Umjesto da glancamo imidž, mi se svađamo

Vrijeme će pokazati koliko su bili u pravu cinici koji su ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine usporedili s dolaskom na tulum u 3 sata ujutro kad se gosti već spremaju svojim kućama, a boce su odavno ispražnjene. Budu li se stvari razvijale slično kako su cinici to opisali, to će biti posljedica niza danas teško predvidivih procesa, “viša sila” na koju, po definiciji, ionako ne možemo utjecati. Istina je da smo u Uniju ušli u nezgodan čas, u jeku dužničke krize koja drma Europom pa će izostati mnogi pozitivni efekti u kojima su uživale druge zemlje nakon pridruženja Uniji – izostat će nagli porast inozemnih investicija, veliki optimizam u ekonomiji i društvu općenito te olakšan pristup jeftinijem kapitalu. Međutim, za sve naše najveće probleme sami smo si krivi. Sami smo si krivi što smo “dužni ko Grčka”, što nas investitori zaobilaze, što imamo sporu i korumpiranu birokraciju, što mijenjajući zakone “svaka dva dana” potvrđujemo reputaciju pravno nesigurne države. Štoviše, u rješavanju svih navedenih problema ulazak u EU može nam biti samo od koristi. Ali ne bismo mi bili mi kad ne bismo sve uprskali na samom početku priče. Što smo napravili u prva tri mjeseca članstva u Uniji? U čudu gledali našeg premijera kako tjera mak na konac s Europskom komisijom zbog zakona koji velikoj većini građana nikada nije niti će ikada biti bitan. Umjesto da ulazak u Uniju spretno iskoristimo za “glancanje” imidža, mi tjeramo “pravicu”, a s njom i investitore. I za to smo si sami krivi.