Upotreba Glamoura u političke svrhe

Da je Jadranka Kosor, doznavši vijest kako je od američkoga magazina Glamour dobila nagradu za Ženu godine 2010. komentirala kako joj je čast biti u društvu prije nagrađenih Michelle Obame, Hillary Clinton i Angele Merkler, koje su jedne od mnogih poznatih dobitnica, tada bi možda u Hrvatskoj javnost drukčije percipirala o čemu je zapravo riječ.

Istaknuvši da nagrada pokazuje kako nije osramotila Hrvatsku kao što tvrdi oporba i da dolazi u pravom trenutku, tjedan dana nakon pokušaja rušenja njezine vlade u Saboru, premijerka je navukla bijes oporbe, dijela medija i javnosti. Svi su počeli Glamourovu nagradu upotrebljavati u političke svrhe i uspoređivati sjaj bogatog New Yorka s nezaposlenima i siromašnima u Hrvatskoj. Priča oko nagrade zapravo je posve drukčija, dolazi od najutjecajnijega ženskog magazina u Americi, nema banalnu poruku nego promiče žene liderice, one koje mogu pomoći u promjeni svijeta i stoga bi u tom kontekstu trebalo pozitivno ocijeniti svaku pohvalu i nagradu koja iz svijeta stiže u Hrvatsku.

Ako ni zbog čega drugog a ono zato što one rijetko u Hrvatsku stižu u službenom obliku našim vodećim političarima. I Michelle Obama nagradu Glamoura primila je dok je u Americi 9,6 posto nezaposlenih, a 40 milijuna građana živi u siromaštvu, no nije ignorirala one koji su procijenili da čini dobro svojoj zemlji. I Jadranki Kosor, unatoč svim primjedbama koje stižu na njezinu adresu, mora se priznati da pokazuje „žensku hrabrost“ u obračunu s korupcijom i promicanjem ženskih prava, a to, očito, više prepoznaju u Americi nego u Hrvatskoj.

Jedno je od obilježja razvijene demokracije u koju Hrvatska još ne spada i složna podrška vlastitoj zemlji i njezinu vodstvu kad je riječ o vanjskim temama. To znači da na domaćem terenu oporba i građani imaju sva prava prozivati Vladu i upozoravati na njene promašaje, ali kad su posrijedi vanjskopolitički interesi i pozicioniranje naše zemlje, onda bismo trebali svi biti jedinstveni jer to je u normalnim državama kategorija zaštite nacionalnih interesa i svaka dobra riječ o Hrvatskoj svima nama donosi koristi. Neće J. Kosor pobijediti na idućim izborima jer je dobila Glamourovu nagradu, ali ime Hrvatske ostaje upisano na listu nagrađivanih i to je trenutačno jedino važno.

To što je J. Kosor izabrana za Ženu godine 2010. pozitivno je za percepciju o Hrvatskoj jer će najmanje 12,5 milijuna Amerikanaca koji čitaju Glamour zapamtiti ime naše zemlje. Koliko bi porezne obveznike stajalo platiti oglašavanje o Hrvatskoj u Glamouru ili koliko bi potrošili da uz pomoć lobističkih agencija ubacimo ime premijerke ili Hrvatske na proslavu u Carnegi Hallu koju su prenosile vodeće američke televizije?

Te milijune dolara nemaju u proračunu ni Bajs ni Bulić. J. Kosor službeno se ispričala za nedolazak u New York jer odlazi na summit o Dunavskoj strategiji u Bukurešt kojem će nazočiti i predsjednik Europske komisije Barroso, a Hrvatska je u završnoj fazi pregovora za ulazak u EU. Jasno da je to najvažnije za Hrvatsku i to organizatori dodjele nagrade u New Yorku razumiju jer se J. Kosor kao Žena godine 2010. i ovdje postavila liderski, a oni to i nagrađuju.