Dogovor o privremenom rješenju problema Ljubljanske banke, ovakav kakav je predstavljen javnosti, nedvojbeno je uspjeh hrvatske diplomacije. Spor koji traje dulje od dvadeset godina odavno je prerastao okvire pravnog problema, ušavši u okvire visokih strasti, politikantstva i demagogije – i to s obje strane granice. Kao takav prerastao je i regionalne okvire, dobivši i europsku dimenziju. Vrijeme je zapravo radilo za Hrvatsku. Europska unija, uz potporu SAD-a, jednostavno nije mogla dopustiti da pravovaljani ulazak nove države članice bude zaustavljen zbog bilateralnog problema s jednom od članica.
Takav presedan imao bi nesagledive posljedice na buduće širenje Unije. Ipak, kako formalnih mehanizama za utjecaj na Sloveniju nije bilo, radili su oni neformalni – takozvana tiha diplomacija. Dakako, i Hrvatska je morala pristati na ustupke – dogovorni put rješavanja dugova, no bez povlačenja sudskih tužbi koje bi bilo nereverzibilno i koje je Slovenija postavljala kao conditio sine qua non. Najveći gubitnik je bivši slovenski premijer Janez Janša, koji će ulazak Hrvatske u EU, po svemu sudeći, gledati iz oporbe, a možda i iz zatvora. Je li mu taj status priskrbila blokada Hrvatske? Odgovor na to pitanje ovisi o tome vjerujete li u slučajnosti.
Blokada RH nema poveznice s pol. padom Janeza Janše odnosno za njegov pad je prvenstveno kriva njegova ćud, a koja je došla do izražaja već prvih godina samostalnosti kad je bio min. obrane (afera Depala Vas). Ukratko, on je izgubio pol. podršku u vel. gradovima, a kao tzv. car provincije odnosno jeftini populist po seoskim ohcetima i zadimljenim gostilnama se nije mogao više pol. održati sukobljen s permanentnim optužbama za korupciju plus višak osobne imovine za koju nije imao dokaza da ju pošteno stekao. I naposljetku je uslijedio pad, nevezano uz Hrvatsku - jer se oko blokade RH slažu ama baš sve pol. opcije u Sloveniji i mi im dođemo kao faktor kohezije, odnosno sloga u SLO zavlada jedino tada kad treba smisliti novu pakost u smjeru Hrvaška...