Usred Zagreba Trg Ante Pavelića

Na sastanak sa Srećkom Pšeničnikom, predsjednikom emigrantskoga Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, u zagrebački hotel “Dubrovnik”, negdje sredinom devedesetih, došao sam mokar do kože. Bilo je kasno proljeće, toplo, no ipak sam se u promočenoj odjeći osjećao neugodno.

Za razliku od g. Pšeničnika koji je bio suh i izvrsno raspoložen. Onda? – upitao me nakon što smo više od sat vremena potrošili na uvodno čavrljanje u kojem bih se ja već bio i osušio da me on bez prekida nije špricao svakojakim političkim besmislicama. Pitanje se odnosilo na razlog našega susreta, a to je bila njegova ponuda da moja izdavačka kuća objavi knjižicu “Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” (Buenos Aires, 1991.). U neuglednoj se publikaciji s bezbroj pogrešaka, kojoj je povod bila 50. obljetnica “uspotave” NDH, kako je pisalo na njezinoj naslovnici, iznose podaci koji ustašku državu prikazuju kao idiličnu narodnu zajednicu.

– Objavit ćemo – rekao sam mu – ali pod jednim uvjetom.

– Kojim? – pitao je poslovno, kao da smo se već dogovorili.

– U prvom ćemo dijelu našega izdanja objaviti vašu “Istinu”, a u drugom će nekoliko hrvatskih povjesničara koje mi izaberemo napisati što o njoj misle.

– Ne dolazi u obzir – odrezao je razočarano i objasnio da o NDH nitko ne može znati više, i o njoj govoriti točnije, od onih koji su je stvorili i vodili.

Na neuspjeli posao s Pavelićevim zetom i njegovom istinom, zbog kojeg sam umalo dobio upalu pluća, podsjetila me vijest na koju sam neki dan nabasao na stranicama internetskog “Glasnika” udruge građana “Hrvatski uljudbeni pokret”. Pokret je osnovan radi zaštite prava najugroženijih građana, a to su “sljedbenici i njegovatelji tradicija Nezavisne Države Hrvatske”. “Naš je cilj”, kako ga tumači predsjednik Pokreta, “osigurati i tim hrvatskim ljudima... temeljna ljudska prava... da slobodno iskazuju to što jesu.” Nisu za nasilnu promjenu vlasti, uvjereni da će se “aktualni HDZ/SDP sustav sam od sebe urušiti”. “Dovoljno mu je, kao kupusu, samo podgristi korijenje. Mi kanimo samo to raditi.”

Korijenje HDZ/SDP-ovu kupusu te vrijedne voluharice podgrizaju na način na kojem bi im pozavidio i sam pokojni Pšeničnik. Tako su nedavno, kaže spomenuta vijest, donijeli odluku “o utemeljenju Spomen-područja Nezavisne države Hrvatske” u ulicama oko zagrebačke tržnice Dolac, s tim što su dio Tkalčićeve ul. od 30 metara proglasili Trgom dr. Ante Pavelića! U slobodnoj državi slobodu izražavanja i djelovanja imaju ne samo lucidni i pribrani nego i svi, dakako, pod uvjetom da ne krše zakon, pa je o tome suvišno trošiti riječi. Ono što je meni zanimljivije jest razlog zašto su baš ulice Splavnica, Pod zidom, Tkalčićeva... proglašene “svetim mjestima NDH”. Zato što se upravo tuda, u ožujku 1941. (prije Simovićeva puča u Beogradu), s dvojicom Nijemaca iz Njemačkoga konzulata šetao Slavko Kvaternik i dogovorio sve pojedinosti o proglašenju Hrvatske neovisnom državom. “Nije sramota biti Hrvat, ali je peh”, izreka je koja se pripisuje baš S. Kvaterniku!