Ustaštvo je spasonosna tema!

SUBOTA 18. 10.
Stari most i Martićev špijun
Hrvatske ratnike optužuju i tako što se o njima stvaraju negativni mitovi. To je stil obračuna u svim društvenim sustavima – u fašizmu, nacizmu, komunizu, demokraciji... Tako stradavaju i pojedinci i cijele regionalne, nacionalne, vjerske i ine skupine. Takvih mitova nećete naći u dobroj književnosti, ali ih možete naći u loših karaktera. Evo primjera. Već dugo general Slobodan Praljak i autoritativni stručnjaci dokazuju da Stari most u Mostaru nisu srušili Praljak i hrvatski vojnici. No oni koji su htjeli da ga je srušio Praljak imali su dovoljno moći da tu laž promiču kao notornu istinu. Pa s tim vandalizmom, to jest s “onim što je Praljak učinio jednim minobacačkim hicom”, Jurica Pavičić uspoređuje Kerumovo “miniranje” starog Splita za račun svoje “mesingane” sadašnjosti. Što bi Pavičić, zagovornik tradicija najzločinačkije države u povijesti, Venecije, autor mnoštva rasističkih napisa o “četvrtastim glavama” iz Zagore i Hercegovine, srbofil itd. – rekao kad bi tko počeo pronositi glasinu da je u Domovinskom ratu bio Martićev špijun? Kad bi prevlast imao određeni tip medija, mogao bi time biti trajno žigosan kao što sam žigoše Praljka. I možda s većeom uvjerljivošću!

NEDJELJA 19. 10.
Staljinisti u EU i pušenje
Netko mi je na e-mail poslao nekoliko filmića o mračnoj strani Europske unije, o njezinim hijerarhijama u koje ulaze i kriminalci i staljinisti iz bivših socijalističkih zemalja. Na jednom jedan Rus govori o temeljnim sličnostima između EU i negdašnjeg SSSR-a. I diktatorsko nametanje ustava EU, koji nije prošao na nekoliko referenduma, pa je “promijenjen” u sporazum te opet nije prošao u Irskoj, koju sada pritšću da ga prihvati – dokaz je tih sličnosti. One idu sve do zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, kakvu je upravo izglasovao i Hrvatski sabor. Svojedobno sam i sâm napisao kako je EU sve više totalitarno društvo u kojem se sav napor usmjerava prema profitu velikih i teroru EU birokracije. A pušenje se ne zabranjuje zbog zdravlja, nego zato što je subverzivno. Cigareta je i simbol odrastanja. Roditelji nisu sretni kad otkriju da im dijete puši, ali mladić koji puši uživa i u nikotinu i u osjećaju samostalnosti. Pušenje ne bih preporučio, no eurobirokrati ga zabranjuju s istim motivom s kojim cijelim narodima zabranjuju biti odraslim i reći “ne” ustavu EU. A da su licemjeri, pokazuje ovo: što se pušenje više zabranjuje, više cvate – duhanska industrija!

PONEDJELJAK 20. 10.
Je li Vlatko Marković nasjeo internetu?
Sanader je napao predsjednika HNS-a Markovića koji je nedavno rekao da je poklič “Za dom spremni” iz opere “Zrinski”. Na blogu “Tulumarka” naišao sam na citat iz libreta od oko 50 stihova u kojima na nekoliko mjesta ima “Za dom spremni”. Pronašao sam originalni libreto opere i usporedbom ustanovio da je bloger nekoliko stihova krivotvorio i umetnuo sporni poklič. Možda je i Marković nasjeo tom blogu, a vjerojatno je blogeru i bila namjera nekoga “navući”. Budući da mu je uvod u tu krivotvorinu rasistički, nakane su mu provokatorske. Ta podvala na internetu odgovara stilu vremena, stilu Mesića, Sanadera, Goldsteina, Latina... Kad treba skrenuti pozornost s nepodnošljivog kriminala, korupcije, sve većeg socijalnog raslojavanja, sve većeg siromaštva, crkvenog licemjerja, općeg materijalnog i moralnog nazadovanja i sramotne kolonijalne pokornosti Hrvatske – ustaštvo je spasonosna tema!

UTORAK 21. 10.
Kako je lijepo biti Hrvat!
Sarkozy! Pijan dolazi pred novinare! Natječe se u međusobnom pljuvanju s bivšom ženom. Ulaguje se novoj punici. Brine o njezinoj septičkoj jami, i, premda je strankinja, vodi je u posjete britanskoj kraljici i papi. Iskompleksiran je pred ženom i drugim državnicima od kojih je sa svojih 168 cm redom manji. Pa dok se s njima slika ili daje izjave, penje se na sanduke ili na višu stubu, propinje na nožne prste... Parniči se s kojekakvim tipovima, a kao bivši šef policije upamćen je iz vremena nereda u pariškim predgrađima po rasističkoj izjavi da će “to smeće pomesti s ulica”. Kad je propao ustav EU, izmislio je sporazum koji silom hoće nametnuti... Napoleon bez Napoleonove veličine, časti i sposobnosti. Superioran kao smutljivac a inferioran pred suknjama i besraman u javnom slinavljenju s Carlom Bruni koje je francuskim novinarima sve degutantnije. Sarkozy je Europa iz tamnih dubina nezrelosti, instinktivnosti, grabežljivosti, egoizma, neukusa i nedostatka onog “distingué” kojim je Kontinent najviše podarila Francuska! Kad se on danas usprotivio određivanju završetka pregovora EU – Hrvatska, osjetio sam kako je lijepo biti Hrvat, biti distingué!

SRIJEDA 22. 10.
Eterović, Tito, papa, Hitler...
Zbog prosvjeda Židova Benedikt XVI. zaustavio je proces beatifikacije “ratnog pape” Pija XII. Ali nije zaustavio proces stvaranja fotomonografije koju o njemu priprema Ivo Eterović. Isti Eterović koji je napravio fotomonografiju o Titu. Naravno, dok je snimao Tita, bila je važna činjenica da je bio član Saveza komunista. A sada pak postaje važnim podatak da je katolik i da je kao školarac bio ministrant! Što pak našega, kako bi rekla braća Srbi, visprenog Splićanina među ostalim oduševljava dok prati Svetog Oca? “Eterović ne skriva”, piše jedan list, “da mu godi stanovanje u Vatikanu i salutiranje Papinske švicarske garde.” I po tom oduševljenju salutiranjem moglo bi se reći da bi pod određenim uvjetima njegov opus mogao biti mnogo veći. Da je, recimo, živio u vrijeme Hitlera i Pavelića te ih snimao. A tada bi bilo važno da je bio ili zakleti ustaša, ili član Ustaške mladeži, ili član Nacionalsocijalističke partije, ili član Hitlerjugenda. Židovi bi zacijelo rekli da bi, takav, bio prikladan za izdavanje fotomonografije i o papi Piju XII. Ali da ne širimo priču, zaključimo: angažiranje Eterovića u Vatikanu još je jedan dokaz da je papa nepogrešiv. Aleluja!

ČETVRTAK 23. 10.
Medijski zamah ljudožderstva
Sve je više vijesti o ljudožderstvu. Ljubavnik pojeo ljubavnicu, homić pojeo partnera, rasjekao susjedu, zamrznuo je i mjesecima jeo... I radoznalost za tuđu intimu je vrsta ljudožderstva, pa nije slučajno što se vijesti o kanibalskim zločinima podudaraju s porastom radoznalosti za prisnostima i tajnama naših bližnjih koja je na televizijama – u “Big Brotheru”, “Trenutku istine” i sličnim emisijama – metastazirala kao karcinom. Tako, na primjer, u “Trenutku istine” na Novoj TV očevi, supruzi, djevojke... pred TV kamerama, pred svojim roditeljima, suprugama, majkama i prijateljima u studiju, priznaju svoje preljube, otkrivaju s kim se, gdje i kako ševe, prde li potiho u društvu, ljube li se dok im iz usta smrdi, u kakvom im je stanju donje rublje... Otkad ga je stvorio, Bog je čovjeku podario carstvo njegove intime i tajnovitosti koja ga i čuva od drugih i s njima čini društvenim baš po poštovanju i nedodirljivosti osobnoga. “Trenutak istine” trenutak je apsolutnog razvrata i rastakanja pojedinačne i obiteljske privatnosti i posljedica neoliberalnog profiterstva kojemu na ovome svijetu nije ostalo više ništa što ne može pretvoriti u novac. Dolar ću ti iz crijeva izvaditi!

PETAK 24. 10.
U prestolnici – na prirodnom mjestu
“Kad nakon skoro dva desetljeća svedemo račune, sam čin stvaranja hrvatske države, a naročito njeno modeliranje, najtočnije je opisati kao prvobitnu akumulaciju kriminala.” Čija bi to rečenica mogla biti? Možda nekog bijesnog četničkog novinara koji je nakon “Oluje” i propasti “krajinskih” medija počeo surađivati u nedavno upokojenom “Feral Tribuneu” pa se premjestio u Beograd? Slučajno, nije to rečenica takva novinara (a bilo je i takvih), nego baš negdašnjeg osnivača, prvog pera i jedno vrijeme glavnog urednika toga splitskog shita Viktora Ivančića koji sada piše u svom prirodnom mediju – na internetskom beogradskom portalu e-novine.com. Ostat će pak zabilježeno da je Ratko Maček lani u lipnju izjavio kako “Vlada traži načine za pomoć Feralu”, ista Vlada u vrijeme koje su, kao nakon sloma Hrvatskog proljeća i kao u vrijeme Račanove koalicije, razjurena neka od najboljih hrvatskih novinarskih pera, i desnih i lijevih. Neka su se već negdje skrasila, nekih nigdje više nema, ali najzaslužniji ne moraju brinuti – i kad propadnu na tržištu radeći za Beograd u Hrvatskoj, prestolnica ih uvijek čeka.