U ovoj porečkoj priči nekoliko je posve nevjerojatnih stvari stalo u jednu priču. Prva je da je sam papa odlučio presuditi u nekom (iz njegove pozicije sigurno) efemernom imovinsko-pravnom sporu u natezanju oko neke crkvene zemlje. Drugo je što je zbog toga odlučio iskoristiti svoj maksimalni autoritet i suspendirati na jednu minutu aktualnog porečko-pulskog biskupa mons. Ivana Milovana, kako bi neki španjolski biskupski anonimus (iz naše hrvatske perspektive to je sasvim sigurno) potpisao ono što biskup Milovan nije htio, jer nije htio biti veleizdajnik koji bi hrvatsku grudu prepustio strancima. I treće, u cijeloj priči sudjelovao je najviši hrvatski crkveni autoritet kardinal Josip Bozanić, koji je bio član posebne papinske komisije, koju je Benedikt XVI. formirao pod pritiskom talijanskog benediktinskog lobija.
Hrvatska se javnost zbog toga ne može načuditi da je svega dva mjeseca nakon čarobnog posjeta Benedikta XVI. našoj zemlji doživjela takvo što od samoga Svetoga Oca. Dakako, na djelu je opet tipična hrvatska naivnost, koja se posljednjih godina manifestirala u svim svojim licima, od uzdanja u pomoć izvana tijekom Domovinskog rata do posljednjih haaških presuda, a sada je dobila i crkvenu formu. Porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan ponio se u cijelom slučaju u najboljoj tradiciji svojih prethodnika poniklih iz istarskog klera, ponajviše legendarnog Bože Milanovića, ali i svih onih istarskih svećenika i biskupa, koji su bili spremni staviti na kocku sve, ali nikada svoju privrežnost Crkvi i odanost hrvatskoj zemlji. I doslovno i metaforički.
Mons. Milovan svećenik je staroga kova, staložen i uravnotežen pastir, koji sa svojim svećenicima u biskupiji i sa svima izvana uspostavlja prisan i korektan odnos, nimalo nije sklon intrigama i zavjerama, a nastale probleme i sporove rješava razumnim kompromisima i pastirskom blagošću. Ali, očito preko ovoga slučaja, koji nema samo uske pravne okvire, nego i daleko šire crkvene i evanđeoske, čak i općeljudske, nije mogao prijeći, pa je cijeli problem iznio u javnost. A problem je slojevit, premda se sada čini da je ograničen samo na područje samostana i zemlje u istarskoj Dajli. Dopusti li Hrvatska takav presedan u rješavanju pitanja svoje imovine, bilo one koju su oduzeli komunisti ili one koja je stradala u posljednjem ratu, može se dogoditi da ostane gotovo bez svega.
Primjerice, dovoljno je zapitati se što će biti sa Zadrom koji je trenutačno pod izravnom vatikanskom jurisdikcijom, problemom koji je pokušavao riješiti pokojni nadbiskup Prenđa, ali su mu ostali biskupi (svi osim kardinala Bozanića) bili okrenuli leđa. Ti isti biskupi sada su ljutiti na kardinala Bozanića koji je sjedio u Benediktovoj komisiji koja je Istri otela zemlju, dok crkveni kuloari Bozanićevu nemoć da pomogne Istarskoj biskupiji pripisuju njegovom karijerizmu i želji da se ne zamjeri vatikanskim velmožama. Možda sve i nije tako crno-bijelo, jer se u Istri dosta trgovalo upravo crkvenom zemljom posljednjih godina, pa je atraktivan komad zemlje u Dajli samo kap u moru nečijih interesa. A to će mudri Benedikt XVI. vrlo brzo prozrijeti i dati “minutu” produžetka u ovoj utakmici u kojoj BBB-ovci (Benedikt - bendiktinci - Bozanić) nisu bili puka navijačka publika, nego glavni sudionici jedne mutne priče u kojoj, zahvaljujući savjesti biskupa Milovana, još nije označen završetak.
Kako lažeš Pavičiću, strava!!!