Uvertira iz Belog Manastira

Ako je SDP-ova uvertira u lokalne izbore bilo smjenjivanje Kikaša s čelnog mjesta Zagrebačkog holdinga, prvi takav otvoreni potez HDZ-a jest odlazak stranačkog vrha u Baranju. Istina, prije nego što će preplanule ministre i druge stranačke suradnike povesti do vinograda i polja na hrvatskom sjeveroistoku, Sanader je obavio nešto važnih poslova u Zagrebu.

Sastao se napokon s guvernerom centralne banke, što bi samo po sebi moglo imati umirujući efekt na poslovnu zajednicu, a potom je zabrinutim građanima i poduzetnicima rekao da se više ne moraju bojati velikog rasta cijena. Do kraja godine Vlada će držati kočnicu nad cijenama plina, objavio je premijer.
A čim je to poobavljao, ostavio je na vješalici premijersku manduru i otišao kao šef HDZ-a u Beli Manastir zajedno s kompletnim stranačkim vrhom.

Zašto baš u Osječko-baranjsku županiju iz koje HDZ s prethodnih izbora nosi poprilične ožiljke? Neki kažu da je upravo time, dakle odlaskom u područje u kojemu HDZ nema glavnu riječ ni na županijskoj razini ni na razini županijskog središta, stranka željela poručiti da će se jednako boriti za svaku sredinu. Da će se tamo gdje je za HDZ tvrdo natjecati za vlast jednako zdušno kao, na primjer, u Zadarskoj županiji gdje lako ponavlja izborne uspjehe.
U HDZ-ovu slučaju to i nije posve nova strategija jer je jednom prije u izborni pohod stranka krenula iz Rijeke iako u tom gradu još nije okusila vlast.

Beli Manastir je pak pogodan za okupljanje stranačkog vrha u Baranji jer upravo u tom gradiću HDZ ima bazu koja pobjeđuje na izborima unatoč neraspoloženju birača u većem dijelu županije.
Iako je, dakle, do lokalnih izbora još barem osam mjeseci, oni su na neki način već tu. Osim uobičajenim razlozima, pojačan i uranjen stranački angažman u vezi s lokalnim izborima može se objasniti i promjenama u izbornom sustavu. Koliko god da su svi deklarativno bili "za" kad se glasovalo o uvođenju izravnih izbora načelnika općina, gradonačelnika i župana, s tim u vezi raste svojevrsna tjeskoba.

Sve se stranke, naime, pitaju kakvu će im konkurenciju zapravo donijeti nezavisni kandidati, kakav će biti nerazmjer između popularnosti kandidata na izravnim izborima i njihovih stranačkih lista. Tko će uopće uspjeti u prvom krugu, za što je potrebna natpolovična većina glasova, i neće li najveći dio potencijalnih kandidata za načelnike, gradonačelnike i župane završiti kao predsjednički kandidati u drugom izbornom krugu?

Kao što se razmišlja o promjenama toga izbornog zakona da bi se olakšalo sklapanje predizbornih koalicija, bilo je ideja i da se od izravnih izbora potpuno odustane te da se izborna pravila vrate na staro. Ali to bi tek bila blamaža, malo veća od one koja je prijetila kad je Vlada uredbom promijenila zakonska rješenja o radnom vremenu u trgovini koja su tek bila stupila na snagu.

Iako lokalna kadrovska kombinatorika često nema puno veze s političkim kretanjima na nacionalnoj razini, pa HSP nakon posrnuća na parlamentarnim izborima uvjerljivo dobiva na lokalnim izborima u Osijeku, teško je očekivati da se otežane okolnosti na državnoj razini neće reflektirati i na lokalnima. Inflacija se po svoj prilici smiruje, ali još uvijek je rekordna u odnosu na sve prijašnje godine od 1994. naovamo.

Vladajućima će to biti uteg, a opoziciji vjetar u leđa, pa nije čudno što Sanader više ništa ne prepušta slučaju, nego se nakon dolaska s godišnjeg odmora najprije obraća javnosti da bi ublažio strah od novih poskupljenja i slabljenja gospodarstva.