Uzgajanje TV mazohizma

Kada bi u politici Hrvatske postojao neki “politički majmun” sličan Zmagi Jelinčiču i pojavio se na slovenskoj nacionalnoj televiziji te rekao da Slovenija nikada nije postojala, da je Hrvatska do Maribora, a da su Slovenci stoka..., što bi se takvom idiotu dogodilo?

Ne bi mu se dogodilo ništa! Ništa mu se ne bi dogodilo, ne zato što bi slovenski gledatelji bili manje ljutiti i uvrijeđeni od naših, koji su na Hrvatskoj televiziji gledali i slušali Jelinčiča, nego zato što nitko s Televizije Slovenije ne bi za gosta niti pozvao neku sličnu hrvatsku političku budalu.

Ali, Zmago se Jelinčič pojavi u Hrvatskoj, izgalami se na nas za ručka; da nam je juha mlačna i bljutava, meso žilavo, a vino kiselo, te nam ljutit na koncu prevrne i stol, a mi ga kao gostoljubivi i smjerni domaćini ljubazno ispratimo i zahvalimo na posjetu! Gdje bi se to još moglo dogoditi, osim u Hrvatskoj?

U vrijeme kada je u Hrvatskoj sve postajalo nominalno hrvatsko, kada se vjerovalo u čarobnu moć riječi i preimenovanja, i nekadašnja je Televizija Zagreb postala Hrvatska televizija. Ime je skrilo sadržaj. Grubo govoreći, prije toga preimenovanja i prije političkog prevrata, televizija je bila i dojavna.

Kada se nekoga trebalo politički prokazati, “opralo” bi ga se na televiziji. Poslije preimenovanja bilo je sličnih “pranja”, samo s drugim deterdžentom. Nekoliko godina potom pojavili su se prvoborci za javnu televiziju.

Pojavili su se kao “pokret otpora” nastao unutar samog HRT-a. Iz ilegale su izišli pod imenom Forum 21 i odmah sveudilj počeli uvjeravati da su upravo oni televizijski znalci, medijski mudroznanci i vrhunski profesionalci, imuni na častohleplje i položaje, koji imaju profesionalni i humani cilj: pretvoriti HRT u “servis građana Hrvatske” – u tzv. javnu televiziju.

Nakon što su uspješnim marketingom prodali svoju “splačinu”, tj. podvalu da su medijski genijalci, koji jedini znaju što je javna televizija, podijelili su si urednička i direktorska mjesta, i nastavili uvjeravati da je to javna televizija! A bila je samo pojavna.

Pojava Zmage Jelinčiča na HTV-u mogući je nastavak uvjeravanja da je i to javna televizija. Kao što su bila i uvjeravanja da je dolazak Vanje Sutlića i Hloverke Novak-Srzić na vodeća mjesta Hrvatske televizije, zapravo, protiv prirode javne televizije. Jer da je javna televizija po svojoj prirodi “slobodna televizija”, a da oni dvoje u njezine postulate.

Pod transparentom fol javne televizije dolaze pak i neke druge kritike. Najbolje je da javna televizija bude i slobodna i neodgovorna i anacionalna! Slobodna i od pameti! Pod shvaćanjem javne televizije na kineski način – “neka cvjeta tisuću cvjetova” – i do Jelinčičeva smo budalesanja na HTV-u već vidjeli štošta. Pa i perverziju s negdašnjim JNA generalom Andrijom Rašetom, koji jednako besramno laže kao i nekoć, poručujući nam da smo svi zapravo budale.

Gledateljima i pretplatnicima Hrvatske televizije već je obznanjeno da postoji i “ekskluzivni razgovor” s Rašetinim bivšim šefom, generalom Veljkom Kadijevićem! Evala! Kao da je malo jedna perverzija, ona s Rašetom!? Što bi to Kadijević mogao reći, a da bude istina? Možda čak ni “dobar dan!”
Televizijska ekshibicija sa Zmagom Jelinčičem pokazala je da javna televizija može biti i ono što se urednicima prohtije.

Otuda i mazohistička seansa s Rašetom, i s Kadijevićem, i s Jelinčičem. I štošta drugog, što prikazuju šrot-televizije, a ne nacionalna televizija, koja se imenuje javnom. Je li zločesti slovenski politički klaun sadržaj za Hrvatsku televiziju?