Kolumna

Vatikan je djelovao razumom, a ne silom

Foto: Reuters/PIXSELL
Vatikan je djelovao razumom, a ne silom
18.02.2013.
u 12:00
Iako pape nemaju ni ekonomsku, a ni vojnu silu, rezultati njihove diplomacije bili su iznenađujući
Pogledaj originalni članak

Ima li, uopće, u današnjem svijetu diplomacija “maslinove grančice” ikakve šanse? To je jedno od ključnih pitanja koja se u aktualnim globalnim okolnostima postavljaju pred vatikansku diplomaciju.

Naravno, ako se ona vidi njezinim očima, tj. da se “zasniva isključivo na moralnom i duhovnom, a ne nekom vremenitom autoritetu”, jer “Crkva ne posjeduje ni ekonomsku ni vojnu moć, već inzistira na snazi ideja i razuma, stoga joj nije uvijek lako djelovati na diplomatskom planu kojemu nije strana ekonomska i vojna moć, no usprkos tomu rezultati takva djelovanja često su iznenađujuće učinkoviti”, kao što je rekao bivši nuncij u BiH, a sadašnji u Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico.

Pritisnuta izvana utjecajem nesmiljene podjele moći glavnih svjetskih aktera, a iznutra tjeskobom internih trvenja (opet zbog raspodjele moći), vatikanska diplomacija na velikoj je kušnji vlastita poslanja i učinkovitosti. Tako nedjelotvornost i nesnalaženje u čitavom nizu aktualnih procesa nikako ne proizlazi iz krize njezina glavnog i ključnog stava – a to je definitivno mir u kojemu je središte čovjek i njegovo pravo na život, slobodu, odgoj... – nego više iz nedostatka vještina njezinih glavnih aktera.

Na našem mikropodručju to se pokazalo i te kako zorno, jer je upravo vatikanska diplomacija, kad je znala i htjela, imala odlučujuću ulogu npr. u osamostaljenju Hrvatske i podupiranju njezina puta u EU. No već u susjedstvu, u BiH, ta kušnja i problemi daleko su veći i teže rješivi upravo na načelima na kojima ona počiva. A kad se krene dalje, još istočnije i južnije, još je teže i neprohodnije.

Ali, kako kaže, vatikanski diplomat D’Errico: “Usprkos tome, rezultati su često iznenađujuće učinkoviti”. Čemu bi, možemo se nadati, trebalo pridonijeti i novo preslagivanje u najvišim vatikanskim strukturama, koje će odlaskom Benedikta XVI. morati doživjeti dubinske promjene, jer će i na vanjskopolitičkom planu Vatikan ostati bez snage da mijenja svijet oko sebe.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

JK
josip kokić
13:27 18.02.2013.

Gospodine Pavičiću, nije teško zaključiti da se je Papa odricanjem od Petrove stolice ujedno i okrenuo od svih mogućih bezbožničkih integracija nakon svih svojih zabluda, svjesnih ili ne . O tom ese nigdje ne može ama baš ništa pročitati, što je ujedno i dokaz da se od te istine bježi kao tama od svjetla ili vrag od tamjana . O tom eu vašem osvrtu ni riječi. Ako nije to razlog, a toliko negativnosti je izbilo na površinu u Vatikanu, a što je onda razlog. Odgovor je za otvoreni um vrlo jednostavan. Da je Isus ovdje među nama kao čovjek i Bog, bi li pristao na ulazak u tu bezbožničku integraciju, u kojoj čovjek postaje rob i objekt iživljvanja bolesnih umova . Svi teolozi Crkve bi rekli ne ili bi morali reći ne, kako se nauk vjere ne bi poništio, a upravo po tom ei samo u tome je dogma o nepogriješivosti pape.

CV
crna vrana
16:50 18.02.2013.

Svi zvani i nezvani se upiru dokazati nešto čega nema. Tako se susrećemo s raznoraznim ekspertima, vatikanolozima, crkvenim insajderima, ali i onima koji zbog svoje protuteističke, napose protikatoličke zluradosti gataju o mogućim razlozima Benediktovog poteza koji je uzburkao duhove. Žele proniknuti u skrivenu bit Papinog odreknuća od Petrove stolice. A stvari su tako jednostavne. Papa je svima jasno i glasno, bez skrivenih namjera, rekao da ga napuštaju i tjelesna i duhovna snaga za obnašanje tako važne uloge pastira Katoličke crkve. Benedikt XVI čita nepogrešivo znakove vremena i Duhom Svetim potaknut moli za novog Papu koji će nastaviti voditi Kristovu Crkvu u vremenima kušnje.

FL
flatline
17:24 19.02.2013.

Blagi bože kojih li budalaština, i u članku i ispod njega.