Važna je samo istina

Još neviđen prizor na ulazu u našu redakciju. Dvoje ljudi, žena i muškarac, na redakcijskom pragu, govore dežurnoj urednici zagrebačke rubrike Branki Osmec: “Imamo naznake da će u sutrašnjem broju biti objavljen tekst koji negativno govori o Avenue Mallu, pa nam recite je li to istina. Recite jeste li ga objavili ili ne kako bismo se mi pripremili za sutra.”

Sve se to događa oko 21 sat večer prije otvaranja tog trgovačkog centra. Urednica i još neki slučajno prisutni kolege iz Večernjaka ne vjeruju svojim ušima. Kontrolirajući se maksimalno, Branka Osmec šalje nepoznate i nepozvane goste – za koje se samo moglo shvatiti da imaju neke veze s Avenue Mallom – da kupe Večernjak na prvom kiosku i da pročitaju tekst koji je već objavljen u prvom, noćnom zagrebačkom izdanju, pa se onda mogu “pripremati za sutra”.

Istoga dana uoči konferencije za novinare večernjakovac Vojislav Mazzocco daje press službi Avenue Malla svoje podatke: ime i prezime, ime svoje redakcije i mail adresu, ali odbija dati broj svojeg privatnog mobitela. A lijepa hostesa, koja je to uspjela primijetiti, zove zaštitara upomoć, jer ne zna što će s novinarom koji ne želi dati svoj broj. Na drugoj strani zgrade fotoreporter snima završne poslove, ali odmah stiže zabrana jer, valjda, ljudi ne smiju znati da se 20 sati prije otvaranja još čisti razvikani “Evenju mol”, čije ime jedva možemo izgovoriti, a kada bismo ga preveli (Trgovački centar na aveniji) ne zvuči baš svjetski i otmjeno.

Je li, po mojem sudu, odlična reportaža iz “Evenju mola” pozitivna ili negativna, pitanje je važno samo nekolicini vlasnika centra i za oko 130 unajmljivača prostora u njemu. Za nekoliko stotina tisuća čitatelja, i sam Večernji list, puno je važnije da je reportaža istinita.

Peh B. Osmec nastavlja se i sutradan. Morala je odbiti objaviti priopćenje jednog trgovačkog lanca, dobiveno posredstvom oglasnog odjela, koje se odnosi na članak objavljen u sasvim drugim novinama.

Ova je kolumna odgovor mnogim čitateljima na pitanje: “Jesu li vas političari pritisnuli pa ste objavili....?” Centar moći, barem što se medija tiče, preselio se još prije koju godinu s političke na gospodarsku scenu. Političari su danas “dječji vrtić” prema raznoraznim tvrtkama koje doslovno ucjenjuju – ti o meni pozitivnu priču, ja tebi oglase.

Izdavači i novinari žive od prodaje sadržaja u novinama i prodaje oglasnog prostora. Vjerujte, nije lako oduprijeti se silnim pritiscima, istodobno ostati vjerodostojan i pošten, zaraditi i razvijati se i, napokon, biti prvi na novinskom tržištu. A Večernjak mora baš to.