Večernjak rade i drugi

Jedan mi je čitatelj prekjučer telefonom rekao da je već posumnjao u mene i moj posao i pitao se "jesam li gromobran ili peta kolona", ali ga je moja prošlotjedna kolumna uvjerila da sam ipak na strani čitatelja. Riskirajući da ga opet navedem na sumnju, danas moram pisati o temi koja pomalo vodu tjera na Večernjakov mlin.

Jučer se Večernji list morao ispričati jer je na omotu zlatnika s likom nogometaša Igora Tudora objavljena pogrešna cijena. Prije nekoliko dana ispričali smo se jer su Karlovčani čitali sisačko, a Siščani karlovačko izdanje. Pretplatnici iz nekih gradova zovu i žale se da nekoliko dana zaredom na kućnu adresu nisu dobili svoj omiljeni list. Podosta ih se požalilo da su im "ruke prljave već nakon pete pročitane stranice", da su im novine krivo presavinute... Za sve te i još mnoge druge pogreške Večernjak se ispričao. No, je li uvijek odgovoran samo Večernjak? Zbog tih primjedaba, prilika je da nešto kažem i o drugim sudionicima u proizvodnji Večernjeg lista.

"Dajte, recite vašim ljudima u tiskari da pripaze...", najčešća je primjedba na kvalitetu tiska. Naravno, nazovem odgovorne u Tiskari Zagreb i prenesem im vaše zamjerke, ali vam želim reći da je ta Tisakara posebna tvrtka koja s Večernjim listom ima klasičan poslovni odnos, a dojam je u javnosti da je u Večernjakovu vlasništvu.

Ljudi iz Večernjakova Odjela marketinga i promocije imali su ideju i platili jednoj španjolskoj tvrtki da izradi kolekciju zlatnika s likovima hrvatskih nogometaša. Španjolci su dobili temeljite upute, a ipak su pogriješili i unatoč tome što su na petnaestak omota već stavljali cijenu od 24 kune, na jedan su napisali 22 kune. Sve dodatne proizvode ili darove uz Večernji list (knjige, naljepnice, auto-karte, CD-e, DVD-e itd.) proizvodi netko drugi po Večernjakovoj narudžbi.

Posebne tvrke, Tisak i Distri Press, distribuiraju novine do kiosaka i drugih prodajnih mjesta, i posluju potpuno samostalno. Pretplatnicima novine donose drugi distributeri s kojima Večernji list ugovara taj posao. To su, dakle, tvrtke koje, uz ostale, sudjeluju u dnevnoj proizvodnji vašeg Večernjaka, ali i drugih novina. To su tvrtke sa svojim ljudima, svojim poslovnim politikama koje Večernji list plaća kako bi za njega korektno obavile posao. 

No, vas ne treba vas zanimati tko je u lancu proizvodnje pogriješio, vi za svojih šest kuna želite korektan proizvod, ali iskoristila sam ovu priliku da vam ukažem da i druge tvrtke rade na njemu, pa kada u isprikama i objašnjenjima spomenem te druge, ne umanjujem Večernjakovu odgovornost, nego samo preciziram gdje je pogreška nastala.