Veliki povratak otpisanih atoma

Zbog porasta broja stanovnika u svijetu i gospodarskog rasta, u kojem prednjače zemlje Azije i Južne Amerike, potrebe za energijom udvostručit će se te je povratak nuklearnih elektrana neizbježan, procjenjuje se. Tehnologija, gotovo otpisana pred naletima brojnih svjetskih udruga i državnih administracija koje ne žele riskirati svoju budućnost zauzimajući se za atomsku energiju, vraća se na velika vrata. Velik zamah ta je opcija dobila na temelju stručnih analiza prema kojima će potrebe za energijom do 2025. godine u svijetu u prosjeku porasti pedeset posto.
Svjetski izvori nafte gotovo su iscrpljeni, stalni porast cijena svih energenata ne jamči njihovu sigurnost, a posljednji događaji u vezi s rusko-ukrajinskim sukobom zbog plina kao i iranskom manipulacijom energijom pokazuju da je situacija prilično nesigurna. S druge strane, nuklearke su vrlo sigurne iako sa sobom nose "sindrom Černobilja", velike katastrofe koja je opomenula svijet da i tehnologija može imati crne rupe. No, čak je i Rusija, bez obzira na uskustva Černobolja, odlučila zaigrati na nuklearnu kartu iako ima vlastite rezerve nafte i plina najveće na svijetu. Sergej Kirijenko, prvi čovjek Savezne agencije za atomsku energiju, rekao je da će 2013. Rusija početi veliku obnovu svojih nuklearnih elektrana te da će do 2030. sagraditi oko 40 nuklearki. I druga svjetska sila najavila je nešto slično. Predsjednik SAD-a George Bush za godišnjeg obraćanja naciji jasno je poručio da će Amerika svoje energetske potrebe uskoro početi zadovoljavati i iz većeg broja nuklearnih elektrana.

Američka ovisnost
Jasno je da si ni Amerikanci ne smiju dopustiti ovisnost o političko-ekonomskim odnosima s arapskim zemljama ili pak da prirodne katastrofe, poput uragana Katrin, zaustave proizvodnju na naftnim poljima.
Očekuje se veliki val gradnje nuklearnih elektrana u svijetu. Jasne poruke stižu prije svega iz Kine i Indije, a to su zemlje čiji gospodarski rast zadivljuje, ali i zabrinjava cjelokupnu svjetsku konkurenciju. Jer, dok je Indija svoju prvu nuklearnu elektranu sagradila još 1969., Kina je svoju nuklearku sagradila 1991. godine. No, prema posljednjim najavama, Kina će u idućih petnaest godina sagraditi čak 30 nuklearki! Činjenica je da gospodarstvo Kine nevjerojatno pojačava ritam i da ograničavajući čimbenik postaje energija. Trenutačno se u Kini čak 80 posto energetskih potreba zadovoljava iz ugljena i nafte, a ti su energenti na izmaku. Zbog svega toga u Kini su odlučili velik novac uložiti u budućnost nuklearnih programa. Osigurano je već nevjerojatnih 50 milijardi dolara, a u Pekingu tvrde da namjeravaju graditi tri nuklearne elektrane godišnje. Sada u Kini postoji devet nuklearki, u tijeku je gradnja još dviju, a planovi su kudikamo veći i ambiciozniji. Iako u konkurenciji za buduće izvođače ima dosta poznatih imena, od francuskog Areva, ruskog Atomstrojexporta i američkog Westinghousea, mnogi poznavatelji situacije tvrde da će taj financijski vrlo isplativ posao najvjerojatnije dobiti francuska kompanija.

Kineske kopije
No, gotovo svi su sigurni da će Kinezi vrlo brzo "kopirati" i te programe i u skoroj budućnosti pojaviti se kao ugledni svjetski graditelji nuklearnih elektrana.
U takvoj situaciji ni Europa ne ostaje po strani. Tako je, na primjer, u Italiji, koja je još 1986. godine donijela "moratorij" na daljnju gradnju nuklearnih elektrana, sve jači glas stručnjaka koji upozoravaju da je struja iz nuklearki najmanje dvostruko jeftinija od one iz termoelektrana.  No, nešto je slično već pokušavao učiniti i premijer Silvio Berlusconi, ali je gotovo redovito gubio bitke na lokalnim razinama vlasti koje nisu željele na sebe preuzeti rizik mogućih havarija nuklearnih pogona. Prije nekoliko dana i turska je vlada otkrila planove o gradnji prve nuklearne elektrane, i to u Sinopu, na obali Crnoga mora. Zanimljivo je da se o tome razmišlja, i to vrlo konkretno, i u zemlji u kojoj po međunarodnim ispitivanjima jedan od četvero stanovnika živi ispod granice siromaštva.
Činjenica je da se nuklearne elektrane vraćaju na svjetsku scenu bez obzira na havarije u prošlosti. I bez obzira na "iranski nesporazum" u kojem ta zemlja odbija suradnju s Međunarodnom organizacijom za atomsku energiju (IAEA) tvrdeći kao će iz atomske elektrane Busher dolaziti samo električna energija te da se obogaćeni uran neće  koristiti u vojne svrhe.