Veliki su vjerski blagdani dječji

Subota 9.8.
Mladost preplavila Međugorje
Kultura i Međugorje! Mladost i Međugorje! S ta dva usklika opisujem iznimno dojmljiv posjet Međugorju, u kojem nisam bio samo zbog nastupa slavnog talijanskog tenora Bocellija. Ne prvi put poznato je svetište “podnijelo” vrhunska europska i svjetska kulturna mjerila, a beskrajno more publike iz cijelog svijeta što je okruživalo pozornicu na otvorenom oltaru crkve sv. Jakova sjedinilo se se sa slavnim Talijanom u poniznosti pred Bogom, o kojoj je govorio uoči gostovanja. Za razliku od mnoštva vulgarnih kazališnih, glazbenih i inih “elitnih” predstava, ova je “pučka” priredba s Bocellijem imala svrhu u kojoj su se u vrhunskoj umjetnosti našli Bog i čovjek. Mnogi bi se iznenadili kad bi vidjeli koliko je - ne samo na ovom koncertu nego inače u Međugorju ovih dana bilo mladeži. Prelijepih djevojaka i mladića s moderno dizajniranom odjećom i neskrivenom tjelesnošću. Dokaz je to da mladost i požudnost ne postoje da budu razulareni, kao što je i dokaz da ih Bog i vjera ne sputavaju. 


Nedjelja 10.8.
Jučer Mađarska, danas Gruzija...
Za današnju “Šuškalicu” Drugog programa Hrvatskog radija izabrao sam i komentirao događaj tjedna, a moj izbor je bio gotovo istodobni početak Olimpijskih igara i rata u Gruziji. No, taj rat nije samo dokaz da su sa  svojim plemenitim porukama Olimpijske igre planetarna iluzija kraj tolikih ratnih stradanja u Gruziji, Iraku, Iranu i drugdje, kraj stotina milijuna gladnih i obespravljenih. On pokazuje i koliko je Zapad bio i ostao licemjeran u huškanju malih zemalja nekad na Sovjetski Savez - a danas na Rusiju, te koliko je kukavički i izdajnički kad izbije sukob koji je posljedica i toga huškanja. Sjetimo se samo užasa u Mađarskoj 1956. godine koji je stvoren i zahvaljujući američkom poticanju pobune, te se sjetimo kako Amerikanci ni prstom nisu maknuli da Mađarima pomognu. Sve to objašnjava i narogušenost Zapada na obranu Hrvatske devedesetih godina i daje dodatne razloga za ponos Hrvatima. Ta je narogušenost i proizišla iz činjenice da smo se ohrabrili njegovoj volji unatoč, a dodatni su razlozi za ponos što smo se oslobodili i bez “velikih” - a i nekim “velikima” usprkos! 


Ponedjeljak 11.8.
Nije zabranio ženin mutež
Nastavljaju se objavljivati mišljenja i komentari o zabrani Thompsonovih koncerata u Istri. Primjećujem -  ima podosta ljudi koji bi Damira Kajina htjeli uvjeriti da nije u pravu. Koja nemoguća misija! Kajin se i ne služi argumentima koji bi u suočavanju s protuargumentima vodili nekom logičkom zaključku: njegov je jezik istodobno i tvrdnja i zabrana svake druge tvrdnje - i dokaz i presuda. Ta partizanska “argumentacija”, taj metak prije suđenja, to “nema demokracije za neprijatelje našeg sistema” - čini Kajina upravo onakvim kakvim on naziva svoje protivnike, a naziva ih fašistima. Po njegovim mjerilima, njemu bi trebalo zabraniti profesionalni rad u Saboru kao što bi on Thompsonu zabranio nastupe u Istri. I kakav je to istarski antifašizam koji “štite” ljudi s moralnog dna!? Damir Kajin, političar skromna školovanja i obrazovanja, koji voli glumiti poštenjačinu, nije vlastitoj supruzi zabranio mutež s kreditima nego je rekao da za taj mutež nije znao. Kao da su obiteljski krediti pušenje poskrivećki u kupaonici! 


Utorak  12.8.
Od šefova napravite tenisice!
U povodu  jedne ankete sjetih se vremena kad je Zdravko Tomac bio predsjednik Skupštine grada Zagreba, a Tuđman redom odbijao oporbene prijedloge za gradonačelnika. Tada se zaredalo i nekoliko mojih tekstova o Tomcu, a baš sam u to vrijeme kupovao u nekoj prodavaonici tenisice i kolebao se između dvojih. Više su mi se sviđale jeftinije, prodavačica me nagovarala na skuplje, pa joj rekoh: “Ne kolebam se zbog cijene, ja jednom oderem Tomca, i mogu kupiti dvoje tenisice”. Nije razumjela što mi to znači, pa se radoznalo namrštila i upitala: “Što ste rekli!?”, no ja joj odvratih: “Ništa, zaboravite!” Čitam pak sada podatak da je svaki dan pod stresom čak 78 posto Hrvata. Danas mi je plaća fiksna te ne mogu izmjeriti koliko mi je o kome potrebno tekstova za tenisice, ali zato znam da se stresa oslobađam pišući o Mesiću, Bebiću, Milanoviću, Kajinu i drugim političarima. Za nevolje su mnogih ispitanika u anketi o stresu krivi njihovi šefovi. Koliko li su tek za općenacionalne stresove krivi političari!? Dakle, nekako nađite načina,  makar u mašti, da kao i ja političare oderete svoje nadređene, od njih napravite tenisice i oslobodite se stresa! Neka i oni nečemu posluže! 


Srijeda 13.8.
Kako do stana po zakonu
Baš je ružno zaprijetio branitelj Ivan Grgić: ne useli li se u stan u zgradi sagrađenoj za branitelje u Rudinama, učinit će grozotu prema kojoj će Korade biti mila majka. Drugarica ministrica  Kosor na to je, među ostalim, uzvratila: “Prijetnjama, a pogotovo prijetnjama ubojstvom nitko ništa neće izboriti mimo zakona i propisa”. Gospodo branitelji, čak i vi koji niste branili Hrvatsku po zakonima i propisima nego po neodoljivom zovu domovine, ugledajte se u Jadranku Kosor koja je državni stan od oko mali milijun četvornih metara dobila po zakonima i propisima. Ugledajte se i u druga Vladimira Šeksa koji je do stana od oko također mali milijun četvornih metara došao po zakonima i propisima. Ugledajte se i u druge drugove i drugarice sa stanovima od milijun četvornih metara u koje su uselili po zakonima i propisima... Drugarica Kosor, i drug Šeks i drugi drugovi i drugarice nikome nisu prijetili, nego su, dapače, opet po zakonima i propisima, da bi još jače učvrstili zakonitost stanova, za neke branitelje tražili i našli stanove u Haagu! 


Četvrtak 14.8.
Kad se sva Hrvatska proda...
Najveselija vijest u medijima ovih je dana bila najava MOL-ove kupnje preostalih dionica Ine. Veselo je o cijenama dionica Ine govorio potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Prodati danas nešto hrvatsko strancima nije nimalo neobično, na to smo se navikli kao na tramvaj ili autobus koji će nas odvesti kući pa se, dok ga čekamo, veselimo kad nam uđe u vidik. Stranac postaje naša svakidašnjica kao gradski javni promet. Kad s vremenom, poslije Ine, na red za prodaju dođe i ostalo vrijedno čime država raspolaže, političari se ne trebaju bojati da će biti prigovora koji bi ih mogli zabrinuti. Od stotinjak gospodarskih medijskih komentatora u Hrvatskoj još  možda dvojica kritički pišu o tim prodajama, a među političarima više nema baš nikoga tko bi im se usprotivio. HNS-ovim liberalima je svejedno. Kad su na vlasti, HDZ i SDP se natječu u krčmenju Hrvatske. Dobivši dio vlasti, Friščić se sramotno odrekao svih svojih gromoglasno isticanih načela. Pravaša više nema. Putujući Mesić je u Hrvatskoj gost. A kad Hrvatska definitivno postane strano vlasništvo, Crkvi i Bozaniću neće biti teško, jer, iskustva iz inozemstva imaju, pa će župe lako pretvoriti u hrvatske katoličke misije! 

Petak 15.8.
Veliki su vjerski blagdani dječji
Danas je Velika Gospa, a ja bih se za svaki veliki vjerski blagdan najradije vratio u djetinjstvo. Nas je djecu za te blagdane Bog oslobađao roditelja, susjeda, sela, prikovanosti za zemlju, postajali smo lakši i hodali smo kao da tlo ne dodirujemo. Mogli smo se i izgubiti, nitko nas ne bi tražio i nitko se se zbog toga ne bi brinuo jer se znalo da smo na Božjim stazama i da ćemo se tim stazama i vratiti. I u starije je ulazilo lijepo i sveto raspoloženje, ali i brige zbog raskošnog ručka kakav za blagdan treba pripremiti, zbog gostiju, zbog usklađivanja svih obveza s odlaskom na misu. Mi smo ih djeca kadšto tako brižne promatrali s visine, s neba slobode, uživajući u tome što im je Bog u to vrijeme zabranio da nas kažnjavaju, zapošljavaju, opterećuju. U nama, djeci, na velike blagdane stariji su se bojali Boga! Stoga veliki vjerski blagdani i jesu bili najviše dječji!