Prošli vikend u Londonu vidio sam našu budućnost. Svijet definitivno postaje sve očajničkije, licemjernije i sterilnije mjesto. Prosudite sami. Na televiziji milijun realityja u kojima ocvale zvijezde rade što god im se ponudi samo da uhvate još poneku slamčicu slave.
Primjerice, na BBC-jevu trećemu programu (toliko o nedostatku trivijalnih programa na europskim javnim televizijama) reality u kojem Steve Strange i Richard Fairbrass, poznatiji kao nekadašnji frontmeni grupa Visage i Right Said Fred, među ostalima nama manje poznatima potamnjelim lokalnim zvijezdama, pohađaju frizersku školu (pardon, to je sada hoch nazivati akademijama), a onda i sami na glavama nedužnih žrtava pokazuju što su naučili. Zamislite samo show u kojem će nam sutra Duško Lokin i Ljupka Dimitrovska raditi frizure koje nećemo, kao ni oni, moći promijeniti cijeli život, ili u kojima će nam Džo Maračić Maki fazonirati brkove.
Najviše mi se svidjelo to što imaju puno različitih emisija i dokumentaraca o životinjama. Uhvatio bih sebe kako već pola sata gledam veterinare koji pokušavaju nadomjestiti dio oguljene kože na nozi ozlijeđenu konju ili čuvare u zoološkom vrtu koji podižu ogradu kojom će sprječavati da jeleni uništavaju drveće u svojim nastambama. BBC-jevi su urednici očito shvatili da je ograničen broj zanimljivih faca koje možete rotirati po emisijama prije nego što dosade Bogu i ljudima, ali treba imati na umu da oni nemaju tako živopisne i narcisoidne političare kao naši TV urednici.
Znate koliko dosadno izgledaju i govore njihovi političari! U nas, međutim, Shpitzin prilog o novoj frizuri bivše ministrice pravosuđa V. Škare-Ožbolt još nije ni montiran, a ona za Red Carpet već daje izjavu o novoj. Showovi s političarima ovdje još i sad tuku sve rekorde gledanosti, svojom ispraznom retorikom oni u debatnim emisijama s lakoćom tuku stajališta najdomišljatijih individualaca i intelektualaca pa gdje da nađete konje, majmune i krave koji bi mogli to nadmašiti? Uostalom, zašto bi se takvim emisijama pridavala nepotrebna važnost životinjskom svijetu kada, primjerice, psa zovu najboljim čovjekovim prijateljem, a kakav je to najbolji prijatelj koji vam ne može biti jamac za stambeni kredit niti vas prevesti do zračne luke?
Sve se manje toga u Europi naziva pravim imenom. Konzervativci se trude izbiti nam baš svaku mogućnost da vodimo ostrašćenije, zabavnije i ugodnije živote. Politička korektnost, seksualna korektnost i ne znam kakve sve druge licemjerne izmišljotine suvremenog svijeta otupile su verbalne oštrice i napunile svijet apsurdima. Samo ako ste Židov poput Sache Barona Cohena, smijete se šaliti na račun Židova, samo ako ste crnac, dopušteno vam je ismijavati crnce, Pakistanac se može šaliti na račun Pakistanca, ali ne i Somalijca, i obrnuto. Sve manjine smiju zafrkavati fetive Britance, a oni kao većina ne smiju dirati ama baš nikoga.
U tv prilogu o potpuno marginaliziranim pušačima menadžer poznatoga lanca caffe-barova objašnjava da su potpuno izbacili pušenje iz svojih prostora jer dim škodi – kvaliteti kave!? Aha, baš uvjerljivo, isto kao i one poruke u hotelskim kupaonicama da ne mijenjamo ručnike svaki dan jer im je jako stalo do sprečavanja onečišćenja okoline. Recite – ne da nam se toliko prati, pokušajte vi prati za cijeli hotel! Već odavno nisam pušač, ali još se sjećam da ništa ne ide tako dobro kao dim i kava. Recite – nema pušenja jer je to tako! Čemu sva ta glupa neuvjerljiva objašnjenja?
U sljedećem tv prilogu predstavnik udruge za zaštitu životinja govori kako su njihovi američki kolege nadgledali snimanje novoga filma o Jamesu Bondu “Casino Royale” i da zbog njega nije ozlijeđena nijedna životnja, a istodobno nam se vrte scene u kojima kaskaderi skaču po dizalicama, padaju sa zgrada i lete u zrak – iz čega je barem petero njih izašlo s lomovima ili uganućima. Onda se vratim u Zagreb i prvo na TV-u ugledam nekog predstavnika domaće udruge za zaštitu životinja koji prosvjeduje zbog klanja kokoši u performanceu Vlaste Delimar i korištenja konja na pozornici HNK.
Europa po nečemu, dakle, već jest ovdje, ali dok konji ne mogu na daske nacionalnoga teatra br. 1, prostitutkama još i sad, kako smo vidjeli u “Dvoboju”, ne želimo legalizirati najstariji biznis. Haenesovka Morana Paliković-Gruden ustala je protiv jer “jedan čovjek nema pravo kupovati tijelo drugoga čovjeka” i jer prostitucija može biti samo “privremeno zanimanje”. Ne može li se njezin opis primijeniti na bar 90 posto zaposlenih?
No, možda to sve ipak nije tako glupo i naopako, možda je u pravu moja mama kada mi kaže da se zapitam je li problem ponajprije u meni.