Kolumna

Vidoševićevoj mami treba prvoj naplatiti porez

Foto: 'Marko Prpic/PIXSELL'
Vidoševićevoj mami treba prvoj naplatiti porez
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Jurica Galoić/PIXSELL/ilustracija
Autor
Ivanka Toma
03.11.2012.
u 12:00
Kad se uvode porezi, ne bi li bilo fer da vlast bude dosljedna pa da uz pitanje što sve imamo pita i odakle nam?
Pogledaj originalni članak

Kad nam već ne gine, dobro je da je barem odgođeno uvođenje poreza na imovinu. Taj se namet neće, kažu vladajući, naplaćivati od početka iduće godine, nego četiri mjeseca kasnije, od 1. travnja 2013. Uvjeravaju nas da je razlog odgode provođenje široke javne rasprave, a istodobno poručuju da ni onda kada nam počnu stizati uplatnice za novi porez, one neće biti rezultat novog modela oporezivanja, nego ćemo namet na imovinu jedno vrijeme plaćati takoreći paušalno, u visini komunalne naknade.

Očigledno je stvar u tome da Vladi realno treba cijela iduća godina kako bi napravila barem najnužnije pripreme za uvođenje imovinskog nameta, ali je suša u državnoj blagajni tolika da će se novi porez početi ubirati i prije nego što se za to stvore realni uvjeti. Uzme li se u obzir da su druge zemlje koje imaju tu vrstu poreza na pripreme potrošile nekoliko godina, a da su u novi model oporezivanja krenule nakon što su ga testirale kroz pilot projekte, realno je dogodine očekivati kaos. Što će to značiti za građane - nebo zna. Premijer Zoran Milanović o toj je temi poručio da ne namjerava gušiti i uništavati srednji sloj. To dobro zvuči, ali bi bilo bolje da je rekao, pa makar i okvirno, koliko ćemo državi davati novca zato što nešto posjedujemo, i što se tim porezom želi postići.

Nedopustivo je da jedina svrha poreza na imovinu bude punjenje proračuna. Mjera bi trebala biti poticaj vlasnicima stanova, jahta, zemljišta da ih ne drže kao mrtvi kapital koji će im, poput vikendica, služiti za par tjedana užitka godišnje, već da imetak stave u funkciju stvaranja prihoda. Kada bi porez na imovinu polučio rezultat obrađivanjem zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, i iznajmljivanjem praznih stanova, moglo bi se govoriti o pozitivnim efektima. Kada bi pak porez na imovinu rezultirao regulacijom cijena na tržištu nekretnina, onda bi to zaista već bilo nešto. Bude li, naime, porez takav da banke i druge vlasnike mnoštva novih i neprodanih stanova natjera da snize cijene jer će im se više isplatiti prodati ih uz manju zaradu nego na njih plaćati porez, onda je to prava stvar. Tim prije što smo od početka krize taoci lobija koji je kumulirao kapital u vrijeme građevinskog buma, a sada ne želi spuštati cijene da si ne bi smanjio profit i potpuno mu je svejedno što tržište nekretnina zapravo drži u blokadi.

No, svi pozitivni efekti koje bi porez na imovinu mogao imati mogući su jedino pod uvjetom da bude razrezan pravedno i podnošljiv. Ministar financija Slavko Linić kaže da neće, barem kod stanova, jedini kriterij biti broj kvadrata, već će se u obzir uzimati lokacija (ne vrijedi isto stan u centru Zagreba i u centru Krapine), te starost objekta. To je u redu. Ali Linić nije objasnio odakle će država crpiti podatke. Hoće li se zaista za pet mjeseci uvesti red u zemljišne knjige? Hoće li se za to vrijeme legalizirati sva imovina? Hoće li država do travnja 2013. utvrditi stvarne vlasnike imovine ili će joj biti svejedno na koga su upisani stanovi i jahte, jer će biti važno samo da se na njih plati harač?

Kad se već uvode porezi, a usporedo s time bi se trebao uvesti i red u području imovine u vlasništvu građana, ne bi li bilo fer da vlast bude dosljedna pa da uz pitanje što sve imamo pita i odakle nam? Da se, recimo, država pitala kako je otac bivšeg premijera Ive Sanadera koji je u mirovinu otišao kao fizički radnik mogao uštedjeti više od 100.000 eura (koliko je samo I. Sanader naslijedio) možda bi danas bilo manje korupcijskih afera na sudu. Isto pitanje vrijedi i u odnosu na Zdravka Markača, poreznog službenika iz korupcijske afere Dubai čija je majka umirovljenica bila vlasnica oko tri milijuna eura vrijedne imovine. Uostalom, ne bi li bilo fer da država, prije nego što nam opali porez na imovinu, pokuca na vrata majke predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića i postavi par pitanja. Bilo bi zanimljivo znati kako je njegova majka, koja je radni vijek provela kao službenica, sa 72 godine stekla poduzeće s kapitalom od nekoliko milijuna kuna, niz vila na Jadranu, jahte, ogroman stan u Zagrebu... Kada država raščisti račune s njom, neka i nama pošalje uplatnice.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr