Kolumna

18.000 izašlih članova na izbore poraz je za SDP

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
sdp
21.11.2016.
u 07:05
Što Bernardić novoga nudi? Baš ništa, osim sebe. On govori o punom bunaru ideja, a zapravo je on duboki bunar bezidejnosti. On ponavlja ono što je već obećavao Zagrepčanima, pa ga nisu shvatili ozbiljno. No kako čovjeka shvatiti ozbiljno ako je još jedan tipičan prototip stranačkog prvaka koji nema pojma što je to socijaldemokracija, što je to radništvo
Pogledaj originalni članak

U HDZ-u mogu otvarati šampanjce i nazdravljati SDP-u! HDZ može, bez previše muke, vladati Hrvatskom idućih 10, 15, 20 godina. Jer članovi SDP-a sve rade da ne dođu opet na vlast iako su uvjereni da baš to i tako rade. No slijepi su, jako slijepi, na štetu i vlastite stranke i socijaldemokracije. Jer očiti izbor Davora Bernardića za novog šefa partije, koji slijedi u drugom krugu izbora u subotu, samo je debeli čavao u lijes i SDP-a i socijaldemokracije. Što to članovi SDP-a vide u Bernardiću da tako mahnito za njega daju glas? Kakva je on to pojava, osim što ima metara visine, i što je neko mlado lice, kakav je bio i Zoran Milanović? Ali Milanović je u trenutku izbora bio nepotrošen lik, a Bernardić je već potrošen i izlizan i bezidejan!

Da budem jasan, svi su kandidati za novog šefa SDP-a bili potrošeni, izlizani, bez sadržaja, osim možda Karoline Leaković, koja je jedina imala jasniju političku viziju novog SDP-a, a to je radikalno lijevo, i njezino lamentiranje o antifašizmu koji bi trebao biti rješenje i za nova radna mjesta i za sve druge hrvatske probleme. No ništa puno drukčije teške zablude kao one u riječkog župana Zlatka Komadine koji rješenje hrvatskih problema neprestano vidi u Marxovim idejama 19. stoljeća koje su odavno napuštene i pokazale se totalno promašenima.

Taj i takav Komadina jedan je od najgorljivijih Bernardićevih pobornika, ekipa koja je oponirala Milanoviću, koji su bili žrtva njegove egomanijačke stranačke politike, a sad misle da mogu SDP-u udahnuti novi duh nakon Milanovićevog odlaska.

Ma tko god od njih došao na čelo stranke, bilo koji kandidat, dovest će do njezina daljnjeg slabljenja. Zašto slabljenja? SDP se polagano utapa u svojoj bezidejnosti koja je očita kod svih kandidata, a posebno kod glasnog Bernardića, a tako će biti i ubuduće jer nemaju jakog kandidata za predsjednika. Biti pošten, kako zazivaju, i zbog toga tražiti vlast nije i ne može biti dovoljno ako si nesposoban, a SDP je takva stranka, uglavnom poštena, ali neodlučna i nesposobna.

Usto, hrpa njih još uvijek mentalno živi u “komunizmu” i veličaju Josipa Broza Tita. Odavno je George Orwell ustvrdio: „Grijeh gotovo svih ljevičara od 1933. naovamo jest u tome što su željeli biti protiv fašizma, ali ne i protiv totalitarizma općenito.“ I to se dokazuje neprestano u Hrvatskoj, u SDP-u, ali bome ima takvih i u HDZ-u.

Dobro, možete li zamisliti Bernardića kao potencijalnog novog premijera? Istina, sve je moguće, i uvijek je moguće da bude samo još gore. Ali sam odaziv članova SDP-a na partijske izbore dovoljan je već dokaz da su i oni poljuljani u vlastitoj stranci, u povjerenje prema kandidatima, da su nezadovoljni, neaktivni, jednostavno demotivirani da bi izašli na izbore.

Jer je 18.000 izašlih članova poraz za SDP, a ne pobjeda kako slavodobitno kandidati urlaju. I hvale se kako je SDP stranka demokracije, kako imaju demokratske izbore, kako imaju više kandidata, kako je bila fer utakmica među njima… Sve je to lijepo, i pohvalno, ali što to vrijedi kad ih sami mnogi članovi nisu prepoznali u njihovim kampanjama i kad ih nisu podržali? Kako se vratiti na vlast ako vas i samo članstvo baš ne doživljava? Kako se vratiti na vlast bez programa i ideja koje bi trebale motivirati onih drugih stotinjak tisuća glasača koje je SDP izgubio između dvaju parlamentarnih izbora? To su teška pitanja za sve kandidate, na koja oni nemaju odgovore, osim svoje ambicije, karijere, floskule i frazetine. Što Bernardić novoga nudi? Baš ništa osim sebe. On govori o punom bunaru ideja, a zapravo je on duboki bunar bezidejnosti.

On ponavlja ono što je već obećavao Zagrepčanima, pa ga nisu shvatili ozbiljno. No kako čovjeka shvatiti ozbiljno ako je još jedan tipičan prototip stranačkog prvaka koji nema pojma što je to socijaldemokracija, što je to radništvo, kad nema ni dana radnog staža u realnom sektoru, kad je samo još jedan tipični salonski ljevičar, i usto debelo bahat, i bit će još bahatiji. Što, SDP-u treba loša Milanovićeva kopija?

SDP je u teškoj banani. Oni nisu sposobni suočiti se s vlastitim promašajima, nisu spremni otvoriti oči i vidjeti što im je Milanović ostavio, a ostavio im je teški krš. Kad osamdesetak posto članova stranke drži da je Milanović za njih bio pozitivan, tada bome nešto ne štima. Nastavi li SDP ovakvom putanjom, debelo će ostaviti prostor za pojavu neke nove opcije koja će ga s vremenom zamijeniti. Tko će u SDP-u ugasiti svjetlo?     

>> Tko bi bio bolji predsjednik SDP-a? Davor Bernardić ili Ranko Ostojić

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.