Kad biste uspoređivali odnose, s kojim
državama bivše Jugoslavije imate najbolje kontakte, je li to Hrvatska,
Slovenija ili…?
- Tijekom procesa raspada bivše Jugoslavije i rata koji se dogodio,
odnosi s Makedonijom nisu prekidani čak ni u području ekonomske
suradnje. Vrlo dobri odnosi brzo su uspostavljeni i sa Slovenijom.
Slovenci su ovdje bili prvi i najveći investitori, a sada su Crnoj Gori
prisutni investitori iz više od 50 država. S Hrvatskom su odnosi u
jednom trenutku bili opterećeni hipotekom toga što se u godinama rata
događalo u okolici Dubrovnika, u Konavlima, što, naravno, ne treba
zaboraviti, kako se ne bi ponovilo. No, u međuvremenu jako smo puno i s
jedne i druge strane uložili napora da bismo stvorili uvjete za obnovu
povjerenja. Danas sa zadovoljstvom mogu reći da su, u odnosu na druge
susjede, odnosi s Hrvatskom najdinamičniji. Oni se uspješno razvijaju
na najvažnijem dijelu terena, u području ekonomije, što je fundament
svih međudržavnih odnosa. Kad je u pitanju BiH, politički su odnosi
vrlo dobri, možda ekonomski nedovoljno razvijeni, prije svega zbog
situacije u BiH, gdje su još uvijek predominantna politička i pitanja
funkcionalnosti države, ali siguran sam da će ti odnosi bivati sve
bolji.
Je li slično raspoloženje kad je riječ
o isplati ratne odštete stanovnicima Konavala, Cavtata i Dubrovnika?
– Hrvatska je odustala od dijela tužbe koje se tiče Crne Gore, jer je
tužba inicijalno bila usmjerena prema bivšoj zajedničkoj državi SiCG.
Mi smo kontinuirano poduzimali geste dobre volje: isplatili smo odštetu
jednoj farmi u Konavlima, pomogli gradnji dječjeg vrtića... Pokušavamo
i na taj način pomoći obnovu dobrih odnosa između dviju država,
ponajprije između Herceg Novog i Dubrovnika, jer su ti odnosi
najosjetljiviji među dvjema državama. Predsjednici Vujanović i Mesić,
kao i premijer Sanader i ja, možemo i ubuduće na tom planu dati puno
pozitivnih impulsa.
Je li vama kao premijeru drago što je
hrvatski građevinski konzorcij dobio posao gradnje autoceste kroz Crnu
Goru?
– Vrlo mi je drago. To mi je potvrda da u regiji stasaju kompanije koje
mogu odraditi tako velik posao. Bio bih vrlo sretan da i u Crnoj Gori
postoji jaka građevinska kompanija koja se može uhvatiti u koštac s
oštrom međunarodnom konkurencijom. Pa ipak, u ovom trenutku nijedna
crnogorska kompanija nije se prijavila na natječaj. Pojavile su se
kompanije iz regije, među njima i hrvatski konzorcij. Imali smo vrlo
strogo postavljene kriterije koje je trebalo ispuniti, sve su to
zajedno s nama provjeravali i neovisni savjetnici iz Svjetske banke,
IFS-a. Odgovorno smo provjeravali svaki element prijave, hrvatski
konzorcij je prošao. Nadam se da će oni biti u stanju uvjerljivo
deklarirati svoj financijski kapacitet i da ćemo za koji mjesec imati
operativu Konstruktora na gradilištu najvažnijeg infrastrukturnog
objekta u Crnoj Gori. Zato se veselim i nadam se da ćemo uskoro vidjeti
i nove takve primjere, kompanije iz Crne Gore, Hrvatske, BiH, Srbije
ili Makedonije, na najzahtjevnijem gradilištu regije i Europe.
Stroga selekcija u odabiru najbolje
ponude koju ste spomenuli na neki način demantira teze da je posao
gradnje autoceste dobiven političkom linijom?
– Ni slučajno. Razgovarali smo, uključujući i mene, sa svim ozbiljnim
ponuđačima poput Bouyguesa, Strabaga, Alpine... grčkih, izraelskih
kompanija. U takvoj konkurenciji, mjereno iskustvom, konzorcij
Konstruktor-IGH djelovao je kao autsajder. Međutim, jasno smo slali
poruku svima: pobijedit će onaj tko da najbolju ponudu, i pod uvjetom
da zadovolji kriterije koje smo postavili. Hrvatski konzorcij dao je
najbolju ponudu i mi smo zadovoljni. Sagradit ćemo taj objekat s manje
novca, a oni dobivaju vrijedan posao koji će ih zaposliti u idućih
nekoliko godina.
Kako tumačite najavu inicijative vlada
Hrvatske i Albanije o gradnji nuklearne elektrane na Skadarskom jezeru,
na granici s Crnom Gorom, čije je vodstvo izrazilo protivljenje toj
velikoj investiciji. Može li takav projekt neposredno ugroziti dobre
odnose Crne Gore i Hrvatske?
– Ta je tema medijski aktualna ovih dana. Imam dojam čak i pretjerano,
tako da se bezrazložno stvara nervoza tim povodom. Podrazumijeva se,
moramo pokazati odgovornost za definiranje rješenja koje će jamčiti
održiv razvoj naše regije, prije svega u kontekstu zajedničkih
turističkih ambicija. Ako bilo tko napravi pogrešku, to će nas sve
skupo koštati. Pri tome, energetska osnova razvoja presudno je važna,
posebno za Crnu Goru, koja ima krupan deficit električne energije. Zbog
toga smo zainteresirani za dogradnju elektroenergetskog sustava. Na
spomen gradnje nuklearke na granici s Albanijom diplomatskim kanalima
poslali smo vrlo jasnu poruku. Izražavamo zanimanje da sudjelujemo u
svim dogovorima na tu temu koji su tek u početnoj fazi i trajat će još
puno vremena. Naše su rezerve u ovom trenutku trojake. Najprije,
inicijativu za gradnju nuklearke treba sagledati u kontekstu blizine
nacionalng parka Skadarsko jezero. Treba voditi računa o tome da bi
neki otpad kao nusproizvod nuklearke mogao ugroziti posebno vrijedno
područje parka. Također, u pitanju je vrlo nestabilan teren, znate da
je Crna Gora prije 30 godina imala razoran potres, a sad imamo potres s
druge strane Jadrana. I treća rezerva, po meni i najbitnija, jest
razina industrijske kulture u našoj regiji. Ne treba podcijeniti
potrebnu vještinu upravljanja takvim sofisticiranim tehnologijama.
Dakle, skrenuli smo pozornost na te faktore i pokazali interes da
sudjelujemo u budućim razgovorima. Vjerujem da ćemo u idućih desetak
godina, u tom vremenu sigurno neće doći do odluke o početku gradnje
nuklearke, razjasniti mnogo pitanja koja se tiču energetske
dostatnosti.
Je li točan podatak da zbog ekonomske
krize u Crnu Goru posljednjih mjeseci više kapitala dolazi iz bogatih
arapskih država nego iz Rusije, iz koje je stizao proteklih godina?
- Jača je bila predodžba o dominaciji ruskog kapitala u Crnoj Gori nego
što je to bilo u stvarnosti. Od krupnih ruskih investicija dosad smo
imali samo onu u aluminijskom kombinatu i u nekoliko hotela. Ostalo su
bile kapilarne investicije, kupnje kuća, stanova ili placeva na moru
ili planini. U međuvremenu dogodila se ekonomska kriza. Kao svuda u
svijetu, tako i u našoj državi dolazi do opadanja investicija, pada
cijena nekretnina. Što se tiče investicija u turizam, one će se
vratiti, ali sam zabrinut za budućnost aluminijske industrije. Kriza te
industrije u cijelom svijetu veoma je duboka, a posebno u Europi, zbog
visokih cijena električne energije. Također, većinski vlasnik KAP-a,
kompanija gospodina Deripaske pogođena je tom krizom. I u toj situaciji
vlada mora pokazati socijalnu odgovornost za radnike. Razgovaramo ovih
dana sa svima: s radnicima, vlasnikom, konzorcijem banaka i vjerujemo
da ćemo, usprkos krizi, industriju aluminija sačuvati u nekom, mogućem
opsegu.
A je li točna informacija da se traži
od arapskih država financijska pomoć, investicije konkretno iz
Ujedinjenih Arapskih Emirata?
– Kriza je globalna, pa nije ni taj dio svijeta poštedjela. Točno je da
smo u pregovorima s investitorima iz Abu Dhabija o velikoj investiciji
na području Velike plaže i Ade u Ulcinju. Oni su prije nekoliko mjeseci
ušli na naše tržište gradnjom poslovnog centra u Podgorici i kupnjom
nekadašnjeg vojno-medicinskog centra u Meljinama. Ipak, najkrupnija
investicija, bude li realizirana, bit će Velika plaža i Ada. Na
pretkvalifikaciji imali smo tri prijavljena kandidata. Imam dojam da će
investitori iz Emirata sudjelovati na natječaju koji je u tijeku. Osim
njih, imamo dobre kontakte i s ostalim stranim investitorima od Kanade
do Europe i Japana.
Kako tumačite optužbe da ste jedan
od
članova “duhanske mafije”, zbog čega je sud u Italiji protiv vas
podignuo optužnicu? U kojoj je fazi slučaj?
– Formalnopravno, istraga je u tijeku. Često se spominjalo da je
istraga završena i da je protiv mene u Bariju podignuta optužnica.
Istražni postupak se vodi bez obzira na to što je prema talijanskim
pravilima on trebao davno biti završen. Kad sam otišao s dužnosti
premijera svojom voljom potkraj 2006. godine, pozvao sam svog
odvjetnika iz Italije i kazao mu da želim kao građanin otići u Bari i
dati izjavu kojom bih pokušao pomoći talijanskom pravosuđu da
objektivizira tu sliku.
Dugo je trebalo talijanskoj strani da odgovori na moju inicijativu, a
odgovorili su u trenutku kad je aktualiziran moj ponovni dolazak na
premijersku dužnost. Nakon toga uslijedilo je njihovo pitanje želim li
odustati od svega, jer su ovo nove okolnosti. Moj odgovor je bio: Ne,
imali ste moju ponudu i hajde da je realiziramo. Otišao sam u Bari,
sreo se s tim ljudima, kazao im sve što sam imao, čuo mnogo izjava koje
su oni pribavili, svjedočenja raznih entuzijasta, dobrovoljaca iz Crne
Gore, iz regije, koji su dali svoj sud o toj stvari. To smo u vrlo
korektnom razgovoru završili.
Znači, rekli ste im svoju stranu
medalje..?
– Da, rekao sam im svoje viđenje istine. Ne želim dalje komentirati
niti prejudicirati ishod, kako ne bih otežavao posao pravosudnoj vlasti
u susjednoj državi, koja treba okončati započeti posao, bez obzira na
to što je meni ili nekom drugom neugodno.
Moje je uvjerenje i danas, kao i na početku te priče, da ne može biti
riječi ni o kakvoj odgovornosti vlade Crne Gore ili njenog premijera.
Vlada je radila posao u skladu s propisima tadašnje zajedničke države
Jugoslavije, i iz tog posla uprihodila svaki cent u svoj trezor, što je
Crnoj Gori pomoglo da preživi, s obzirom na to da je dotadašnji
ekonomski život Crne Gore, u uvjetima sankcija, bio paraliziran. To je
za Crnu Goru bio način preživljavanja. U nekoliko navrata poslove
tranzita kontrolirale su i strukture EU te zaključile da se posao radi
u skladu s propisima države. Je li tko pojedinačno iz Crne Gore ili
Italije u tom poslu činio što nezakonito, to neka ocijene mjerodavne
institucije.
I danas tvrdim da u mom i postupanju vlade Crne Gore nije bilo ničeg
neregularnog. Nadam se da su moji sugovornici u Italiji na taj način
shvatili moje sudjelovanje u tom postupku. Dalje se ne zanimam za to,
ne požurujem proces. Nadam se da će ta stvar biti uskoro okončana i da
će se pokazati da je u mom slučaju sve bilo plod medijske
interpretacija jednog problema, sa željom da mi se stvore politički i
pravni problemi i da se time spriječi politika nezavisne Crne Gore,
čiji sam bio važan predstavnik. No, na sreću, to je prošlo bez
posljedica.
Tvrdite da su strelice odapete iz
Beograda? Momir Bulatović vas je za šverc cigareta optužio u dvije
knjige?
– Naravno, u interesu politike tadašnjeg beogradskog režima važan dio
aktivnosti obavljala je opozicija iz Crne Gore. Njihovi izborni porazi
pravdani su pred njihovim beogradskim poslodavcima time što se navodno
u Crnoj Gori rade neregularne aktivnosti, iz kojih se financira
politička kampanja koja Đukanoviću osigurava pobjede. A Bulatović
kojega spominjete zapravo je kontinuirano gubio jer je radio sve da
Crna Gora ne postane neovisna, preciznije, da Crna Gora postane samo
jedan okrug srpske države.
Kao i svakom slabiću, i njemu je bilo lakše da krivce za svoje poraze
traži na drugoj strani. Dakle, medijska prašina podizana je iz Crne
Gore, a tzv. duhanska afera iz Beograda je lansirana u međunarodnu
orbitu, jer je njezin cilj bio sprečavanje neovisnosti naše države. S
beogradske lansirne rampe plasirana je prema svima koji su htjeli biti
od pomoći, od zagrebačkog Nacionala do talijanskih i nekih drugih
zapadnih medija.
Ubijeni suvlasnik Nacionala Ivo
Pukanić trebao je biti svjedok u slučaju koji se na sudu u Bariju vodi
protiv vas?
– On je bio svjedok. Tijekom razgovora koji sam obavio u Bariju,
tužilac se, među ostalim, pozivao i na njegove izjave. Vjerojatno će i
to, ako već nije, brzo biti dostupno javnosti. Pukanić je tužiteljstvu
prezentirao tekstove koje je objavljivao u Nacionalu, a u Nacionalu su
objavljeni da bi, po toj osnovi, pokušao iznuditi reket. On je s ekipom
svojih prijatelja – iako su prijateljstva među takvim ljudima
nepouzdana, pa su me prije nekoliko godina upoznali s tim da su i ta
prijateljstva razrušena te su pokušavali na tim ruševinama ostvariti
suradnju sa mnom, što sam s gnušanjem odbio – njegovao takav oblik
novinarstva, koji se najtočnije može nazvati medijskim reketom. Takve
senzacionalne tekstove obvezno je pratila ponuda da se sve to zaustavi
uz određene uvjete.
Tvrdite da su osobno vama slali takve
ponude?
– Naravno, te su ponude stizale, i o tome su neki mediji u Crnoj Gori
pisali. One su dolazile posredno, preko ljudi za koje su
pretpostavljali da mogu čuti i prihvatiti moj savjet da uđu u takve
aranžmane. Budući da sam znao da nema razloga za kompromise te vrste,
za plaćanje ni centa bilo kome, ignorirao sam takve ideje.
Je li kad spomenut konkretan iznos?
– Do mene tako konkretne ponude nisu stigle iako je, ponavljam,
crnogorski tisak objavljivao izjave ljudi koji su dobivali takve
ponude, s konkretnim iznosima.
Je li Stanko Subotić Cane, protiv
kojega je u Beogradu zbog “šverca cigareta” podignuta optužba, vaš
prijatelj i jeste li kad bili u poslovnim odnosima?
– Gospodin Subotić i ja nikada nismo bili u poslovnim odnosima. On je
razvijao određene poslove u Crnoj Gori i radio ih je vrlo korektno,
podmirivši obveze prema crnogorskoj državi. On je čovjek biznisa, ja se
bavim politikom i kratko sam bio u biznisu, pa nismo bili u prilici za
zajednički poslovni aranžman. Privatno, imamo prijateljske odnose.
Kako tumačite da je protiv njega
raspisana Interpolova tjeralica?
– Kako mi je objasnio, još u vrijeme Miloševića protiv njega je vođena
istraga, po istoj osnovi, za navodnu utaju poreza na štetu države
Srbije, koja je tada zatvorena bez bilo kakvih pravnih posljedica za
njega. Sadašnju obnovu tog postupka on doživljava kao dio političke
poruke da su njegove investicije u Srbiji nepoželjne.
1.
dio razgovora sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem