20 godina Univerzijade: Zagreb zaradio 330 milijuna eura

Dvadeset godina proteklo je otkako su u Zagrebu održane 14. svjetske studentske igre  Univerzijada. Glavni je grad Hrvatske od 8. do 19. srpnja 1987., uz devet gradova suorganizatora, bio domaćin za 3195 sportaša iz 122 zemlje svijeta koji su se pod geslom "Svijet mladih za svijet mira" natjecali u 12 sportova. Zabavnim programom na Jarunu Zagrepčani, sportaši te organizatori Univerzijade, u srpnju, na dan kad su Studentske igre počele, prisjetit će se vremena kada je glavni grad živio poput globalnog sela.

 Na ideju o održavanju Univerzijade u Zagrebu tadašnji je Savez za fizičku kulturu došao još 1982. U to su vrijeme naši sportaši postizali sjajne rezultate. Prvaci su bili Dinamo, Mladost, Cibona... No imali smo velik problem. Zagrebu su nedostajali sportski objekti. Zato smo rekli: "Idemo se kandidirati za Univerzijadu pa ćemo ih uspjeti sagraditi"  prisjetio se Mirko Novosel, ključni čovjek organizacije Studentskih igara, kako je Zagreb, u konkurenciji s Indianapolisom, Brisbaneom i New Delhijem, uspio postati domaćinom Univerzijade.

Kandidirati Zagreb Međunarodnoj federaciji sveučilišnog sporta (FISU) za dobivanje igara bio je lakši dio posla. Trebalo je uvjeriti Izvršni odbor FISU-a da će glavni grad Hrvatske, doduše u to vrijeme još uvijek bez poštene sportske infrastrukture, biti u stanju organizirati Studentske igre.

 Čak 18 mjeseci trajalo je naše lobiranje kod FISU-a. U međuvremenu su Amerikanci odustali od kandidature jer su se pripremali za Panameričke igre, što nam je svakako išlo u korist  kazao je M. Novosel otkrivši kako se zbog dobivanja Univerzijade poslužio i lukavstvom.

Osobno je, naime, obećao Primu Nebiolu, predsjedniku FISU-a, da će mu Zagrebačko sveučilište dodijeliti počasni doktorat ako naša metropola postane domaćinom. I upalilo je! Na sjednici Izvršnog odbora u svibnju 1985. u Veneciji FISU je odlučio: u Zagrebu se 1987. održava Univerzijada.

U dvije godine, koliko su trajale pripreme za sportski spektakl, Zagreb je promijenio svoje vizure. Sagrađena je Dvorana Dražena Petrovića, plivalište Mladost, uređen je ŠRC Jarun, preuređen je Dom sportova, maksimirski stadion, do tada derutni sportski kompleks na Šalati i dvorana Kutija šibica ponovno su dovedeni u funkciju. Obnovljen je Muzej Mimara, sagrađen Omladinski kulturni centar u Teslinoj, Ekonomski fakultet dobio je sportsku dvoranu, sagrađeni su hotel Dubrovnik i Autobusni kolodvor.

Preuređeni su Trg bana Jelačića, Tkalčićeva ulica, studentski domovi Cvjetno naselje i "Stjepan Radić", a 220 pročelja zablistalo je u novom ruhu.
 Novac potreban za organizaciju Igara namaknuli smo tako što nam je tadašnja vlada odobrila da porez na promet svih artikala koji su na sebi nosili znak Univerzijade od 1. siječnja 1986. do 30. lipnja 1987. ima pravo ubirati Organizacijski odbor.

Riječ je o milijardama dinara zbog kojih nam je Beograd poslije stvarao probleme, ali bilo je već kasno. Sve ono što smo sagradili u Zagrebu nisu nam mogli oduzeti  dodao je M. Novosel.

Spletom nesretnih okolnosti nakon Univerzijade, ne računamo li uređenje skijaških staza na Sljemenu, u Zagrebu nije, na žalost, izgrađen nijedan sportski objekt.

Na ljeto bi metropola na tragu priprema za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine ponovno trebala postati gradilištem. Valja nam, naime, sagraditi dvije nove rukometne dvorane te renovirati Dom sportova.

Hoćemo li u tome uspjeti, vidjet ćemo. Jer dovoljno je prisjetiti se da su Vlada i Zagreb još ne tako davno ratovali zbog donošenja, a zatim žurnog povlačenja "rukometnog zakona" kojim bi se, mimo javnog natječaja, ubrzala gradnja dvorana. Budući da radovi moraju početi najkasnije 1. srpnja, ostaje nam jedino držati palčeve da sadašnji vlastodršci upregnu sve snage te Zagrebu i Hrvatskoj osiguraju sportski spektakl kojeg ćemo se, poput Univerzijade, godinama sjećati.