Volite li ribu, počnite se polako privikavati na to da je na jelovnicima uskoro neće biti. Prema procjenama UN-a, zbog prekomjernog izlova svjetski će oceani do 2050. godine postati doslovno pustinja, a riblje vrste koje danas čine osnovu mediteranske prehrane gotovo će potpuno izumrijeti. Riba danas predstavlja bitan dio prehrane za gotovo tri milijarde ljudi na svijetu, a svjetski oceani više ne mogu podnijeti toliku količinu izlova. Još prije četiri godine procjena stanja morskog života upozoravala je da je oko 90 posto velikih riba, poput tune, lososa ili haringe izlovljeno, a da su ona jata koja su ostala samo mali dio populacije koja će uskoro zauvijek nestati.
Najveći svjetski potrošači ribe ujedno su i neke od najmnogoljudnijih zemalja svijeta. Za više od 90 posto Kineza riba je najbitniji izvor bjelančevina, baš kao i za Japance ili Indonežane. Ribolovna industrija danas je toliko razvijena da iz modernih koćarica i ribarskih brodova ne ostaje gotovo ništa u moru što nepovratno uništava riblji fond. Koliko temeljito ova plovila "čiste" more od ribe, najbolje govori podatak da suvremeni veliki ribarski brod samo u jednom zaronu mreže na površinu može izvući oko 500 tona ribe, što je težina 13 jumbo jetova. Upravo su zbog toga veliki dijelovi oceana već sada postali gotovo opustjeli.
– Situacija je znatno drugačija nego li prije desetak godina. Kada sam prvi put plovio od Melbournea do Osake, neprestano su se čuli galebovi. Prošle godine ponovio sam istu rutu i pratila me je grobna tišina. Galebova nije bilo i to iz jednostavnog razloga – nije bilo ribe u morima, ribe o kojoj oni ovise – kaže poznati australski jahtaš Ivan Macfadyen.
Ni galebova više nema
Koliko je izlov ribe uzeo maha, govori i podatak da je danas na svijetu tri puta više ribarskih brodova nego li ih je, prema njihovu kapacitetu, potrebno za prehranu cjelokupnog čovječanstva. Velik problem, uz regulirani legalni ribolov, za koji se barem znaju količine ribe izlovljene iz svjetskih oceana, je i krivolov ribe. Procjenjuje se da je čak jedna petina izlovljene ribe ulovljena u krivolovu koji je na godišnjoj razini vrijedan oko 50 milijardi dolara.
A krivolovci izlovljavaju bez obzira na dob godine, sezonu mrijesta ili zaštićena staništa. Uz to, ogroman broj riba nastrada od ribolovaca i kao svojevrsna kolateralna žrtva. Svake godine oko 300.000 kitova, dupina i sabljarki strada uplećući se u velike čelične mreže iako nisu cilj ribarskih brodova u tome trenutku. Lešine ovih riba najčešće se ostavljaju u moru te od njih nitko nema ama baš nikakve koristi.
Ipak, nije sve potpuno crno, a riblji fond mogao bi se obnoviti, ali samo i isključivo uz temeljitu rekonstrukciju ribarske industrije.
– Zamislite da još uvijek lovimo krave. Da svaki put kada netko poželi odrezak ili kobasicu uzima meso divljih krava ulovljenih u prirodi. Naravno da bi krave već odavno bile istrijebljene. Ista stvar je i s ribama. Rješenje je u ribogojilištima i uzgoju riba u kontroliranim uvjetima – kaže Steven Honkins, stručnjak Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu. Već sada nešto manje od polovine ribe koja se konzumira diljem svijeta dolazi iz uzgoja, no tu je količinu potrebno znatno podići. Udio uzgojene ribe, da bi se izbjegla katastrofa i nestanak ribljeg fonda u svjetskim oceanima, treba podići na najmanje osamdeset posto. Trend uzgoja ribe je u porastu, no taj rast nije dovoljno brz.
Rješenje je u uzgoju
– Što prije treba uvesti moratorij na ulov ribe i preorijentirati se na proizvodnju. Svaki dan, svaki mjesec koji se čeka s ovakvom odlukom nepovratno uništava goleme količine ribe, a nas dovodi sve bliže katastrofi. Nije problem samo u činjenici da bi nestala riba, da bi milijarde ljudi ostale bez izvora bjelančevina u prehrani, nego bi potpuno nestala i ribarska industrija o kojoj danas ovise stotine milijuna ljudi – kaže Honkins.
Ribogojilišta sa sobom nose i određene rizike. Prije svega, suvremena ribogojilišta znače i masovnu uporabu antibiotika u uzgoju ribe čime se zagađuju mora, ali i stvara rezistencija virusa na lijekove na globalnoj razini. Potom, tu su i velika ulaganja bez kojih ribogojilišta nije moguće postaviti. Kako je riba temelj prehrane relativno siromašnih društava poput Kine ili Indonezije, jasno je da njihov eventualni prelazak s ribolova na ribogojilišta neće biti jednostavan. Rješenje leži u mogućim financijskim aranžmanima koje bi mogli ponuditi Ujedinjeni narodi ili međunarodne financijske institucije.
– Podizanje ribogojilišta nije jednostavan i jeftin zadatak, ali ovdje jednostavno nije riječ o izboru. Nije u pitanju treba li to napraviti ili ne. Ribarska industrija može odgađati svoj prelazak s ribarenja na uzgoj, ali bude li se problem odgađao, samo će biti sve teže i teže. Jer riba će potpuno nestati – kaže Honkins. Toga su posebno svjesni američki ribari jer ribe u oceanima oko Sjeverne Amerike već gotovo da i nema. Oko 90 posto ribe koja dolazi na police američkih trgovina dolazi iz uvoza, a ribarska industrija SAD-a već je godinama na koljenima. Promjene su neminovne, a što ih se prije provede, to će biti lakše.
Covjek je najopasnija,najbezdusnija i najpodmuklija zvijer na ovoj planeti. Vise podsjecamo na virus ili bakteriju nego li na neko inteligentno bice. Ovo se zove samounistenje........