21 dan Wuhana: Prvi put potpuna priča o virusu koji je svijet bacio na koljena

Dvadesetog prosinca 2019. ujutro kineski prodavač riba i rakova Chen Qingbo posprema svoj štand na tržnici. Ni ne sluti da će uskoro postati predmet istrage jer u sebi nosi novi virus kakav svijet još nije vidio. I da će njegova sudbina sudbinski utjecati i na cijelo čovječanstvo. Na nogama je od pet ujutro i sve je svoje redovite mušterije već opskrbio. Ribu dobavlja hotelima i restoranima u milijunskom kineskom gradu Wuhanu. Već deset godina prodaje na tržnici Huanan u središtu grada, nedaleko od glavnog kolodvora. Oko 11 sati završava njegov radni dan. Ulazi u svoj bijeli Chevrolet i vozi se kući. Stanuje na svega nekoliko minuta vožnje od tržnice.

Chen (42) stabilan je muškarac kratke, oštre kose i s okruglim naočalama. Oženjen je, otac dvoje djece i mali poduzetnik s troje zaposlenih. Posjeduje dva dostavna vozila, stan u Wuhanu i dva apartmana u rodnoj provinciji Fujian. Radi svaki dan, čak i vikendima. „Ali toga petka osjećao sam se čudno, umorno, potonulo“, kaže.

Poslijepodne mu je već bilo toliko loše da je otišao do obližnje liječničke ordinacije. Liječnik mu je dao infuziju, što je u Kini uobičajena terapija u takvim slučajevima. U subotu je Chen opet na poslu, čak i u nedjelju i u ponedjeljak. Ali iz dana u dan sve mu je lošije. Liječnik sumnja na virusnu infekciju. U utorak već Chen više ne uspijeva otići do tržnice. Ima povišenu tjelesnu temperaturu i kašlje. U četvrtak je primljen u središnju bolnicu u Wuhanu.

Već četiri dana kasnije, 24. prosinca, Chenov se organizam bori za život. U uzorku njegovih pluća, koji su mu uzeli tijekom pretrage, jedan je šangajski laboratorij prvi put izdvojio cjelokupan genom novog, do tada nepoznatog virusa – SARS-CoV-2 formula je zaraze koja je korak po korak zahvatila cijelu zemaljsku kuglu.

Nije slutilo na katastrofu

Tog 20. prosinca kad je Chen prvi put osjetio slabost, baš ništa u Wuhanu nije moglo nagovijestiti nadolazeću katastrofu. Poput svih kineskih gradova Wuhan se pripremao za novogodišnji doček. Ozračje je u to vrijeme poput onog europskog, adventskog. Dani su to radosnog iščekivanja i grozničave uzbuđenosti. Kompanije planiraju svoje fešte, sezonski radnici i studenti nastoje osigurati mjesta u vlakovima kako bi krenuli kući na odmor. Kadrovi Komunističke partije imaju pune ruke posla. Početkom siječnja održavaju se zasjedanja gradskih i provincijskih skupština, to je zapravo redovit godišnji ritual.

Wuhan ima više stanovnika od New Yorka, Londona ili Pariza. Grad je to u kojem se križaju važni željeznički i riječni putovi. Moderan je i bogat, nalazi se na mističnoj kineskoj rijeci Yangtze.

U panorami metropole izmjenjuju se slike visokih nebodera i povijesne gradske četvrti podignute u kolonijalnom, europskom stilu. Ovdašnji političari i poduzetnici vole se uspoređivati s drugim gradovima na velikoj rijeci, poput Šangaja, Nanjinga i Chonginga.

„Wuhan je ostatku svijeta u uho ušao tek zbog zaraze. Ovdje je počela kriza koja je po svome učinku usporediva s napadima na 11. rujna 2001. I s financijskom krizom 2008., čije se posljedice i danas saniraju. Koronavirus odnio je do sada više od pola milijuna života – službeno. Svjetsku ekonomiju gurnuo je u recesiju povijesnih razmjera. Širom svijeta fundamentalno je izmijenio ljudsku svakodnevicu i veze, a svjetsku politiku potresao do temelja. Političke i ekonomske posljedice koronakrize toliko su teške da bi mogle srušiti stari svjetski poredak. Možda će zakočiti globalizaciju, možda će je ubrzati, možda će svijet katapultirati iz industrijske u neku novu eru. Malo će toga ostati kao što je bilo. I više od pola godine nakon što je Chen među prvima obolio od plućne zaraze koja je danas poznata pod imenom COVID-19, svijetom kruži cijeli niz mišljenja i teorija vezanih za nastanak i širenje bolesti“, napisao je reporterski tim njemačkog Spiegela, koji je rekonstruirao događaje u Wuhanu.

Je li se moglo spriječiti?

Kako je došlo do erupcije zaraze? Što se tih dana zbivalo u bolnicama i liječničkim odborima Wuhana? Je li se globalno proširenje zaraze moglo spriječiti da su liječnici, službeno osoblje i političari drukčije reagirali? I tko, dakle, snosi krivnju za ovu pandemiju? Protokol rekonstrukcije temelji se na brojnim razgovorima i sastancima, istraživanjima u Wuhanu, ali i na izvještajima samih kineskih novinarki i novinara. Cjelokupnu sliku mogla bi dati samo istraga koju traže međunarodni stručnjaci i političari, ali na koju Peking ne pristaje. No već sada može se sa sigurnošću reći da je u Wuhanu načinjena pogreška – i da se širenje zaraze po cijelom svijetu moglo barem usporiti.

Kada i gdje se prvi čovjek zarazio virusom SARS-CoV-2, još je nepoznato. Vrlo vjerojatnom čini se teorija da je preteča uzročnika bio šišmiš, a na temelju genetičke analize sve vodi tome da je virus samo jednom prešao sa životinje na čovjeka, negdje u jesen 2019. To je neuobičajeno. U pravilu je potreban dulji genetički prijelazni proces dok neki virus koji vuče životinjsko porijeklo prijeđe s čovjeka na čovjeka. Većinom se ljudi zaraze nakon duljeg kontakta sa zaraženom životinjom prije nego što se počne širiti među njima samima, odnosno prelaziti s čovjeka na čovjeka. U slučaju virusa SARS-CoV-2, bilo je drukčije. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je jedna genetička sekvenca odgovorna za to što je slučajem dospio genom onog virusa iz kojeg je nastao SARS-CoV-2. Ta je sekvenca mogla olakšati širenje virusa s čovjeka na čovjeka. Istražitelji imaju dvije hipoteze o početku pandemije: ili je ta nasljedna sekvenca dospjela do virusa dok se još razmnožavao među šišmišima, ljuskavcima ili kunama – pa je tako i prvi čovjek koji se zarazio mogao odmah zaraziti i drugog čovjeka, ili je prethodnik mjesecima neopaženo cirkulirao među ljudima, ali bez velikog zaraznog potencijala, sve dok se nova sekvenca nije pojavila. Idealni uvjeti za prijelaz virusa na čovjeka stvaraju se bliskim kontaktom čovjeka sa životinjom, kakav je bio moguć na tržnici divljih životinja u Wuhanu.

VIDEO Bolnice u Wuhanu pune su pacijenata

Video: Wochit Bolnice u Wuhanu pune su pacijenata

Tog 26. prosinca, na dan kad je Chen Qingbo prevezen u središnju bolnicu u Wuhanu, u jednoj drugoj wuhanskoj klinici pulmologinja Zhang Jixian (54) prvi je put je došla u kontakt s virusom. Starija pacijentica imala je groznicu, kašljala je i teško disala. Testovi na gripu i druge prepoznatljive bolesti bili su negativni. Doktorica Zhang naručila je CT pluća pacijentice. Nalaz je pokazao da ima neobičnu, tešku upalu pluća.

U sljedećim danima dr. Zhang javili su se i s neurologije. Stariji pacijent imao je slične simptome, također je obolio od teške upale pluća. Ispostavilo se da su čovjek i žena bračni partneri. „Primijetila sam da nešto ne odgovara“, rekla je Zhang kasnije za državnu novinsku agenciju Xinhua. Liječnica je saznala da ih je oboje u bolnicu dovezao sin. I njega je uvjerila da mu naprave CT pluća. „Isprva se protivio. Nije imao nikakve simptome i mislio je da mu želimo smjestiti neku skupu pretragu“.

CT sina zaraženih pacijenata pokazao je zapravo istovjetne lezije na plućima kao u njegovih roditelja. Za dr. Zhang je to značilo da je u pitanju zarazna bolest. Nakon daljnjih testova bila je uvjerena da to nije uobičajen virus. Još istoga dana obavijestila je nadležne o slučaju.

I u druge su gradske bolnice tih dana stizali bolesnici sa sličnim simptomima. Ne svi, ali većina njih imala je nešto zajedničko: poput Chena Qingboa bili su trgovci, dobavljači ili kupci s tržnice Huanan. Tržnica se sastoji od dvije širokom cestom odijeljene hale s desecima štandova. U jednom kutu većeg zapadnog dijela nudi se egzotična roba. Chenova se trgovina nalazila na istočnom dijelu tržnice, gdje se prodaju uglavnom riba i plodovi mora. U jednom kutu većeg, zapadnog dijela nekoliko je štandova koji nude egzotiku: zmijsko i lisičje meso te meso daždevnjaka; škorpione i krokodile, žive ježeve (4,5 eura po kilogramu), žive mlade vučiće (3 eura po kilogramu) i zmijolike guštere (32 eura). Posljednji se smatra i prenositeljem SARS-koronavirusa koji je 2002. izbio na jugu Kine.

Životinje su ondje držane u bijednim uvjetima, u kavezima; fotografije snimljene na tom dijelu tržnice prije zatvaranja 1. siječnja pokazuju mračne štandove i jezovite higijenske uvjete. Još i danas, pola godine kasnije, onaj tko se približi tržnici može osjetiti truli smrad s tog sada zaključanog zemljišta.

„Navodno su ondje kupovali ljuskavce“, kaže Chen Qingbo. „Nisam to vidio, nisam nikad prelazio na tu stranu. Divlje su mi životinje prljave i bojim ih se.“ Istočni je dio odavao dojam obične kineske tržnice. „Čak su i toaleti bili uredni. Svakodnevno su čišćeni.“

Nakon što je primljen u središnju bolnicu, Chenovo se stanje dramatično pogoršalo. Više nije mogao stajati na nogama, a temperatura mu je skočila na 39,8 stupnjeva. Kad mu je liječnik pokazao CT pluća, Chena je uhvatila panika.

„Rekao je da još nije vidio tako tešku upalu. Tri četvrtine mojih pluća na snimci bile su prekrivene bijelom mrljom.“ Već 30. prosinca Chen je izgubio svijest. Liječnici su uzeli uzorak tekućine iz njegovih pluća i obavijestili obitelj da je stanje kritično. U tom su trenutku imali samo prve naznake toga s kakvom se vrstom virusa bore. Dana 27. prosinca javio se suradnik laboratorija Vision Medicals iz grada Guangzhoua, u koji je wuhanska bolnica poslala uzorak jednog drugog pacijenta sa sličnim simptomima. Na iznenađenje jednog od vode ćih liječnika Vision Medicals nije poslao pismeni izvještaj kako je to uobičajeno.

„Zazvonio je telefon. Predstavili su se i samo nam rekli da je riječ o novom koronavirusu“, rekao je liječnik časopisu Caixin.

Kako većina infekcija sa SARSCoV-2 usporedivim virusima protječe s blagim simptomima ili bez njih uopće, znanstvenici su u međuvremenu mogli iz toga zaključiti da se do toga trenutka virus već nadaleko raširio, u Wuhanu, a vjerojatno i izvan granica grada.

Francuski medicinar koji je mjesec dana kasnije testirao na SARS-CoV-2 jedan stari uzorak pacijenta sa simptomima gripe utvrdio je: “Već tog 27. prosinca jedan je čovjek iz okolice Pariza bio zaražen novom vrstom koronavirusa”.

„Mislim da bi se, što se više traži, mogao naći sve veći broj slučajeva“, kaže Thomas Briese, profesor epidemiologije iz Medicinskog centra Sveučilišta Columbia u New Yorku. I britanski i francuski znanstvenici koji su u jednoj online bazi podataka tražili i one najmanje razlike u genomskim sekvencama tisuća SARS-CoV-2 uzoraka iz cijeloga svijeta napisali su u stručnom časopisu „Infekcija, genetika i evolucija“: Genetičko mnoštvo SARS-CoV-2 virusa koje smo otkrili u brojnim zemljama svijeta upućuje na to da se COVID-19 vjerojatno uvelike širio svijetom još u iznimno ranoj fazi pandemije.

– Čini mi se nevjerojatnim da se globalno širenje moglo spriječiti – kaže Gerard Krause, voditelj epidemiologije Helmholza – centra za infektivna istraživanja. – Ali siguran sam i da su se ranijim “lockdownom” mogli spasiti mnogi ljudski životi – kaže Torsten Feldt, infektolog i viši liječnik na Sveučilišnoj klinici Düsseldorf. Poslijepodne 30. prosinca Ai Fen, šefica hitnog prijma središnje bolnice, dobila je nalaze novog pacijenta. Stigli su iz pekinškog laboratorija CapitalBio i duboko su uznemirili liječnicu. U nalazu je pisalo: SARS-koronavirus.

Sa SARS-om se i ušlo u 21. stoljeće. Pojavio se 2002. kao bolest s potencijalom pandemije. Preminule su 774 osobe, a svijet je saznao za strahote koje je izazvao virus, ali i da ga je moguće izolirati. Je li se sada vratio?

– Od straha me probio hladan znoj – opisala je Ai prvu reakciju. Obavijestila je vodstvo klinike, označila crvenim markerom na nalazu riječi „SARS-koronavirus“, uslikala nalaz i poslala ga zajedno s CT-om pluća jednog pacijenta bivšim i sadašnjim kolegama s odjela uz poruku: „Upozoravaju se svi na oprez“.

Obavijest je dobio i kolega Li Wenlianga koji je radio kao oftalmolog na trećem katu glavne bolnice. U 17.43 sata putem WeChata informirao je prijatelje s fakulteta o navodnoj pojavi SARS-a. Nekoliko sati kasnije korigirao je prethodne rezultate testiranja pekinškog laboratorija: „Utvrđeno je da se radi o infekciji koronavirusa, ali točan podtip još se istražuje“.

Panika u Institutu za viruse

Zapravo je novi uzročnik SARS-koronavirusa vrlo sličan, ne sasvim tako smrtonosan, ali očito lakše prenosiv. Koliko su Ai i Li sa svojim upozorenjima bili u pravu, pokazao je već sljedeći dan.

Ujutro 31. prosinca ljudi u bijelim zaštitnim odijelima počeli su s dezinficiranjem tržnice Huanan. A zdravstveno je vijeće izdalo prvo javno objašnjenje zagonetnih oboljenja: „U Wuhanu je zabilježeno 27 slučajeva infekcije plućne zaraze nepoznatog porijekla.“ I nijedan od tih slučajeva do tada nije djelovao kao zaraza prenesena s čovjeka na čovjeka. Te su informacije umirile liječnike, istraživače i vodeće zdravstvene djelatnike diljem svijeta. Činile su se objašnjivima: virusi nove vrste u pravilu se šire samo sporadično. Ali informacija se pokazala pogrešnom – SARSCoV-2 je iznimka. Možda još krajem prosinca nije bilo prijavljenih slučajeva prijenosa zaraze s čovjeka na čovjeka. Ali liječnicima otkrića nisu ostavljala nikakve dvojbe i da zaraza već dulje vrijeme postoji. Unatoč tome, proći će još 21 dan dok kineska vlada ne prizna očito – tri tjedna koja su odlučujuće pridonijela da se jedna lokalno ograničena epidemija u kratkom razdoblju pretvori u pandemiju.

Shi Zhingli vrhunska je znanstvenica wuhanskog Instituta za virologiju. Tog 30. prosinca bila je na konferenciji u Šangaju kad je zaprimila hitan poziv iz Wuhana: mora odmah ostaviti sve obveze jer su se pojavili nalazi sedmero pacijenata sa simptomima sličnima SARS-u. Shi je međunarodno priznata virologinja; kolege je zovu „batwoman“ (batmenica). Uspjela je dokazati preko kojih se virusa SARS vraća. Objavljivala je radove u uglednim stručnim časopisima. Dok je njen tim u sljedećim danima radio na otključavanju genomskih sekvenci novoga virusa, Shi je grozničavo pokušavala otkriti i podudaraju li se korijeni virusa s onima za kojima je njen institut tragao proteklih godina. Ni ona čak isprve nije isključivala mogućnost da se dogodila nesreća i da je uzorak virusa iscurio iz njezina laboratorija. Wuhanski institut za virologiju na kojem radi prostran je, naponskom žicom opasan kompleks na jugu grada. Već pet godina taj je institut kao vodeći istraživački centar u Kini opremljen laboratorijem najveće zaštite. I u brojnim drugim državnim laboratorijima znanstvenici rade svim snagama na sekvenciranju virusa.

Lan Ke, direktor glavnog državnog laboratorija virologije na wuhanskom sveučilištu, zaprimio je 2. siječnja uzorke plućnog sekreta dvoje oboljelih koje su mu poslali na analizu iz zhonganske bolnice. „Iskreno, prvo što sam pomislio bilo je da bi se moglo raditi o novoj vrsti virusa. Ali naravno da je to mogao biti i SARS.

VIDEO Kina gradi bolnice zbog koronavirusa

Već 3. siječnja on i njegov tim imali su prvi RNA-fragment uzročnika „u rukama“. Otključali su sekvencu i usporedili je u online bazi podataka s poznatim virusom; nije bilo podudaranja. Ali istražitelji su mogli prepoznati i to da virus manje sliči SARS-u, a više šišmiškim koronavirusima. Već 11. siječnja Klinički centar za javno zdravstvo u Šangaju objavit će na stranici za medicinska istraživanja virological.org prvi put potpunu gen-sekvencu uzročnika – dobivenu iz uzorka pluća prodavača s tržnice Chena Qingboa. Već dan poslije bez objave razloga Klinički centar privremeno je zatvoren.

Dana 31. prosinca Chen Qingbo premješten je iz glavne bolnice u Wuhanu u Kliniku Jinyintan. Prva je to od velikih gradskih bolnica koja je sada potpuno koncentrirana na tretman pacijenata zaraženih koronavirusom. Chen je smješten na intenzivnu njegu, ali nije time puno dobio. Nije imao ništa ni od toga što je – a tu je vjerojatno i spadao – uvršten u grupu 41 inicijalnog pacijenta, na kojima su stručnjaci tih dana u Jinyintanu započeli studiju koja je tri tjedna kasnije objavljena u uglednom medicinskom časopisu The Lancet. To je do danas jedna od najvažnijih kliničkih studija vezanih za ranu fazu krize. Kad mu se stanje nešto poboljšalo i kad je premješten na drugi odjel, Chena su posjetili „ljudi iz zaraznog tima ili neke provincijske nadležnosti“ koji su mu pokazivali propusnice i postavljali pitanja. „Ne znam ništa o tome tko su oni bili i o čemu je bila riječ. Samo sam vidio njihove oči iza debelih zaštitnih naočala.“ Već 6. siječnja, toga se Chen dobro sjeća, na odjel je u posjet došao wuhanski gradonačelnik. „Kad je otišao, sestre su nam rekle da od sada vlada preuzima troškove našeg liječenja. Zapravo su nam ubrzo nakon toga vraćeni i svi dotadašnji troškovi.“

Tri dana prije toga nadležni znanstvenici Wuhana izvijestili su javnost o 44 pacijenta s neodređenom virusnom upalom pluća, priznavši i da je među njima 11 teško oboljelih kao što je bio i Chen Qingbo. Ali brojka ipak nije odražavala prave razmjere krize. Brojne liječnike obuzimale su frustracije jer su imali silne probleme s prijavom točnog broja oboljelih nadležnima.

Kina zapravo raspolaže striktnim izvještajnim registrom za zarazne bolesti. Uveden je nakon prve krize SARS-a, a sve su klinike obvezne izravno i bez odugovlačenja svaki sumnjivi slučaj proslijediti središnjem uredu u Pekingu. Sustav se čini „sasvim jednostavnim“, rekao je jedan liječnik za časopis Caixin. „Kad bi nam se prije korone pojavio slučaj hepatitisa B ili neka slična ozbiljna infekcijska bolest, svoje smo dijagnoze mogli izravno prijaviti. Otvorio bi nam se izvještajni karton koji bismo ispunili i kliknuli bismo O. K. kako bismo ga učinili dostupnim.“

Taj je sustav pravodobno alarmirao Peking i o izbijanju ptičje gripe 2013. te o dva slučaja plućne kuge u unutrašnjosti Mongolije u studenom 2019. U Wuhanu je sada sustav zakazao. Nadležni su od bolnica zahtijevali da svaki novi slučaj najprije prouče s nadležnim lokalnim znanstvenicima prije nego što dobiju dozvolu za unos u nacionalni registar. Djelatnici više genetičkih laboratorija zaprimili su početkom siječnja pozive odgovornih za zdravstvo provincije Hubei. Od njih se tražilo da unište započete testove i već dobivene uzorke. „Spominjat će nas sigurno kad se jednom sve počne testirati ispočetka“, citira Caixin jednog od djelatnika.

Već 29. prosinca glavna je bolnica predložila okružnom zdravstvenom vijeću četiri slučaja korone na analizu. Iz vijeća su poručili da će ubrzo odgovoriti; i druge su klinike slale iste obavijesti. Dva dana poslije liječnici su zvali da provjere što je s testiranjima. Dobili su umirujuće odgovore da će sve biti u redu. Dana 3. siječnja slali su upit je li u međuvremenu u nacionalni registar zavedeno sedam slučajeva zaraze. Odgovor je glasio: “Pričekajte!”

Najvažniji politički događaji godine tek slijede: 6. siječnja započelo je zasjedanje gradske skupštine Wuhana, a 11. siječnja zasjedanje Narodnog kongresa provincije Hubei. Provincijska vlada naredila je da se svaki unos u nacionalni registar zaraza mora oprezno i uspješno unijeti. Činilo se tada da je stvar u potpunosti razjašnjena ne samo s nadležnim zdravstvenim vijećem nego i s gradskim i provincijskim političkim čelnicima. Ali nadležni su činili sve kako bi javnost i središnja vlada tapkali u mraku u pogledu pravih razmjera epidemije – vjerojatno kako bi spasili oba skupštinska zasjedanja od neprilika; a možda i samo zato što nitko nije htio preuzeti teret da bude taj koji će donijeti loše vijesti. Naročito ne Pekingu.

Odgovorni podcjenjivali krizu

Ai Fen i Li Wenling bili su među liječnicima koji su najglasnije upozoravali što se događa, ali naređena im je šutnja. Ai je 2. siječnja dobila „vrlo strog ukor“, kako je kasnije objavila. Lija je 3. siječnja saslušala policija te se morao pismeno obvezati da više nikakve informacije neće davati. Vratio se u kliniku te se 8. siječnja i sam zarazio virusom.

Dok su odgovorni podcjenjivali krizu, u wuhanske je bolnice pristizalo sve više zaraženih. Odgovorni za zdravstvo u gradu 5. siječnja prijavili su samo 59 oboljelih, a 11. siječnja govorili su o „41 inicijalno dijagnosticiranom slučaju“. Od 3. siječnja činilo se da nisu pronađeni novi slučajevi zaraze, a što se kosilo sa svim indicijama: nije bilo nijednog dokaza da je prvi slučaj označen kao „uzročnik novog koronavirusa“ prenosiv s čovjeka na čovjeka. Ali loše su vijesti unatoč lažima lokalnih nadležnih stigle do Pekinga. Virolog Gao Fu, voditelj Nacionalnog stožera za zaštitu od zaraza, ima naviku prije spavanja preletjeti internetske izvore u potrazi za naznakama mogućih izbijanja infekcija. U noći 30. prosinca Gao je putem interne bilješke zdravstvene komisije Wuhana naišao na informaciju o izbijanju nedefinirane plućne zaraze. Nazvao je jednog od nadležnih. Iživcirala su ga njegova nastojanja da izbjegne svaki ključan odgovor. Već sljedećeg jutra Gao je poslao prvi od ukupno tri ekspertna tima u Wuhan. Istog je dana službeno informirao i Ured Svjetske zdravstvene organizacije u Wuhanu. Ubrzo zatim Gao je kao kineski kontrolor epidemija zajedno sa svojim kolegama nazvao šefa američke nacionalne kontrole Roberta Redfielda. Zatekli su ga na odmoru, a onime što čuje bio je duboko uznemiren. Prema jednoj rekonstrukciji New York Timesa, Gao se tijekom razgovora i rasplakao shvativši kakva opasnost stiže.

Ukleta tržnica

Nadležni su u Wuhanu svojim kolegama iz Pekinga cijelo vrijeme stvar prikazivali bezazlenijom nego što je bila.

„Govorili su nam da se bolest razvija lagano, da nije mnogo drukčija od obične sezonske gripe“, otkrio je član druge pekinške delegacije, koja je nakon više od tjedan dana iznova stigla u Wuhan.

Mjesni su nadležni naredili da se u ispitivanja uključi još više pacijenata koji su ili sami bili na tržnici Huanan ili su bili povezani s nekim od posjetitelja. Pritom je iz statistike iščeznuo rastući broj zaraženih, jer je bilo i sve više oboljelih za koje se ispostavilo da nemaju nikakve veze s „ukletom“ tržnicom.

Peking je sad već bio službeno upućen, ali na službenim izvješćima to ništa nije mijenjalo.

Zdravstveno vijeće Wuhana nastavilo je i dalje lagati: 11. siječnja javlja da među zdravstvenim osobljem nema slučajeva zaraze. A iz razgovora u chat-grupama jasno je da ih je bilo. To je 17. siječnja shvatila epidemiologinja Li Lanjuan. Alarmirala je Nacionalnu zdravstvenu komisiju i predložila da sama odmah otputuje u Wuhan. Peking se složio. Dana 18. siječnja otputovala je s još petero epidemiologa. Tek će taj treći posjet pekinške delegacije dovesti do toga da će svijet saznati što se događa u Wuhanu.

Njen tim obilazi više bolnica, tržnicu Huanan i od nje svega 300 metara udaljen Centar zdravstvene kontrole. Stručnjaci više nimalo ne dvoje da je virus prenosiv s čovjeka na čovjeka i da se i bolničko osoblje zarazilo. Na jednom povjerljivom sastanku Li je progurala zahtjev da se izda najjače zarazno upozorenje koje je inače predviđeno samo za slučaj izbijanja kuge ili kolere. Ostalo je još nekoliko dana do vrhunca putničkog vala za doček Kineske nove godine tijekom kojeg bi se bolest mogla strelovito proširiti po cijeloj zemlji.

S tim su prijedlogom stručnjaci 19. siječnja odletjeli natrag za Peking. Oko ponoći dočekao ih je ministar zdravstva, a već sljedećeg jutra nazočili su sjednici kabineta u Zhongnanhaiju, najužem krugu kineskog rukovodstva. Ondje su iznijeli svoja upozorenja. Preko glavnog kineskog dnevnika cijela zemlja, a ubrzo i cijeli svijet, konačno su u ponedjeljak, 20. siječnja, saznali šokantnu novost. Tri dana kasnije, u noći 23. siječnja, Peking je izolirao grad Wuhan od ostatka svijeta. Sljedećih će se dana “lockdown” proširiti na cijelu pokrajinu Hubei. Oko 60 milijuna ljudi ostalo je zaključano u stanovima. Već tada bila je to najveća karantena s kakvom se čovječanstvo susrelo u svojoj povijesti.

Ujutro 23. siječnja nad Wuhanom se nadvija debeli sloj smoga, očitane vrijednosti prašine u zraku šesterostruko premašuju granične vrijednosti. Ali ulice su gotovo potpuno prazne, jedva pokoji automobil prođe. Oni rijetki koji su pokušali napustiti grad vraćeni su. Kod rampe na prilazu zračnoj luci iskrcao se konvoj autobusa s policijom. Od deset sati tim putem više nitko nije prošao.

Redovi ljudi stoje pred bolnicama, prevladavaju grozničava uzbuđenost i očajanje: više od 1500 pacijenata, opisala je Ai Fen, dnevno se pokušava probiti do njezina odjela, „triput više od uobičajenog maksimuma“. Više od 200 do 400 zaposlenih u središnjoj gradskoj bolnici sad su se, na vrhuncu epidemije u gradu, i sami već borili sa zarazom.

Oftalmologu Li Wenliangu postalo je početkom siječnja toliko loše da su ga morali smjestiti na jedan od ležaja i priključiti na kisik. Uspio se 27. prosinca osloboditi aparata te je državnom mediju Beijing Youth Daily dao intervju putem Messengera. Više nije mogao govoriti. Već s 5. na 6. siječnja stanje mu se iznova pogoršalo. Priključen je na umjetna pluća. Putem kratkoobavijesne mreže Weibo bolnica je izvještavala o njegovu liječenju: 17 milijuna korisnika do kasno u noć pratilo je iz sata u sat novosti koje su djelovale beznadno. Negdje nakon tri sata u noći liječnici su izgubili borbu za život svog kolege. Uslijedili su mnogobrojni izrazi sućuti, a 870 tisuća korisnika interneta iskazalo je bijes i tugu; državna je cenzura – kapitulirala. Li (33) iza sebe je ostavio trudnu suprugu i sina. Bio je klasični predstavnik srednjeg sloja kineskog društva i baš onog miljea na kojem Partija gradi svoj položaj: mlad, marljiv, neproblematičan i, poput brojnih kolega liječnika, uzoran član Partije.

Smrt Li Wenlianga, koji je vidio dolazak velike opasnosti, a na koju su i njegovi kolege upozoravali te zbog toga trpjeli ukore i sankcije, pogodila je brojne mlade Kineze tako duboko da se nekoliko dana činilo kako Partiji situacija izmiče iz kontrole. Baš kao prije 31 godinu kad je smrt Hu Yaobanga, političara odanog Partiji kojeg su mladi Kinezi također obožavali, pokrenula prosvjede na Trgu nebeskog mira.

VIDEO Virus u Kini

Video: Wochit Virus u Kini

Ali prosvjedi se sada nisu dogodili. Ožalošćeni su pred glavnom bolnicom ostavljali cvijeće i palili svijeće. Partija se požurila sudjelovati u izražavanju sućuti obitelji Li Wenlianga tako što je već na dan smrti pokrenula istragu i saslušavanja liječnika. Nekoliko tjedana kasnije vlada je Lija i još trinaestero drugih liječnika preminulih od COVID-19 proglasila „stradalnicima“.

Država i Partija mobilizirale su nakon toga sve resurse. Na sjeverozapadu i jugu Wuhana Narodnooslobodilačka vojska podigla je ni iz čega dvije hitne klinike s više od 2500 ležajeva – ni dva tjedna poslije bile su završene. U (vojne) bolnice pretvoreni su i stadioni i sajmišni hangari, u roku od nekoliko dana jedan za drugim zatvarani su stambeni blokovi, a Partijini su se kadrovi pobrinuli i da ih nitko ne napušta.

“Glupo je ne nositi masku”

Svijet je u šoku pratio s kakvom čvrstinom kinesko rukovodstvo milijune ljudi podvrgava režimu karantene. „Nezamislivo za demokratska društva“, pisali su zapadni mediji. Malo je tko u tom trenutku predosjećao da je Wuhan zapravo pogled u vlastitu budućnost, da će samo nekoliko tjedana poslije velik dio svjetske populacije na sličan način ostati „zabarikadirano“. Wuhan nije samo grad u kojem se “izlegao” virus. Wuhan je postao ogledni primjer borbe sa zarazom.

Jedanaest tjedana nakon što je određen “lockdown”, Wang Xinghuan, glavni liječnik jedne od dviju velikih karantenskih bolnica, stajao je ispred klinike i podnosio izvještaj o naučenom, o poukama izvučenima iz borbe sa zarazom. „Tri su stvari esencijalne: rigorozna testiranja, hitna izolacija sumnjivih slučajeva i – nošenje maski.“ Bio je u svakodnevnom kontaktu s newyorškim kolegama. Jedan od njih pitao je je li nošenje maske „stvar kulture“. „Ne“, odgovorio je. „Ne nositi masku je glupo“.

Skupina međunarodnih epidemiologa u ožujku je izračunala da bi broj zaraženih bio triput, sedam puta, pa i 18 puta veći da je Kina jedan, dva ili tri tjedna zakasnila s objavom “lockdowna” u Wuhanu. Nemoguće je i zamisliti što bi u tom slučaju bilo s brojem oboljelih i preminulih širom svijeta. Ali ista studija iznosi procjenu i da bi taj broj bio 66, 86, odnosno 95 posto niži da je kineska vlada jedan, dva ili čak tri tjedna ranije zaključala Wuhan. Iz jedne je perspektive Peking zaštitio svijet od veće katastrofe. Iz druge je usmjerio svu nesreću.

U veljači je režim počeo razvijati strategiju spasa. Već 7. siječnja državni šef Xi Jinping objavio je ispred politbiroa da je osobno iznio „naredbe o prevenciji i kontroli novoga koronavirusa“. Tekst tog govora iz 7. siječnja ostao je neobjavljen. Anonimni izvori samo navode da je Xi spomenuo i da uvedene mjere ne smiju naškoditi blagdanskom ozračju dočeka Kineske nove godine.

Pitanje kada je Xi saznao za opaki novi virus presudno je za njegovu odgovornost. Puno toga upućuje da su Peking zavarale poruke i podaci koje je slala vlada provincije i da je za prave razmjere zaraze saznao tek sredinom siječnja. Ako je Xi već 7. siječnja bio zaista upoznat s izvještajima, bio bi odgovoran za to što je svijet tako dugo bio dezinformiran o karakteru nove zaraze.

Pod naslovom „2020. – borba protiv epidemije“ Partija je objavila knjigu koja je hvalila Xijeva navodna postignuća u „borbi naroda“ protiv virusa. Nakon vala negodovanja na kineskom internetu kampanja je ubrzo obustavljena. Sredinom travnja iza visoke ograde pod električnim naponom nazire se tek nekoliko automobila na parkiralištu Wuhanskog instituta virologije. Posjetitelji nisu dobrodošli. Na porti mladi čovjek u civilu izlazi iz kućice, predstavlja se kao gospodin Zhang ispred BioSecurityja. Zanima ga što gosti traže.

– Možemo li razgovarati s doktoricom Shi? – upitao je njemački novinar.

– Ne dolazi u obzir!

– Ali zar ne bi bilo od pomoći odgovoriti na glasine koje kruže cijelom zemaljskom kuglom?

– I tako je svejedno što mi kažemo... Te će se teorije širiti i dalje bez obzira.

“Trebala sam jače vikati”

A neobičnih je teorija bilo poprilično. Nobelovac i jedan od onih koji su otkrili virus AIDS-a Luc Montagnier iznenadio je sve na francuskoj televiziji tvrdnjom da je SARS-CoV-2 laboratorijski umjetno razvijeni virus i da sadrži sekvence AIDS-a!

Američka tajna služba u jednom je objašnjenju utvrdila da se virus ipak razvio prirodnim putem. Kina se protivi izdati dozvolu međunarodnoj istrazi izbijanja koronakrize. Bez razjašnjenja nekih detalja nove glasine množit će se neprestano. Jednu posebno nategnutu varijantu iznio je i trgovac s početka priče, Chen Qingbo: „Mnogi moji prijatelji i ja vjerujemo da je virus u Wuhan donesen u vrijeme Svjetskih vojnih igara jesenas. Američki su vojnici živjeli u hotelu nedaleko od tržnice Huanan. Neki od njih imali su simptome identične ovima koje sada imaju oboljeli od korone. O čemu je tu riječ?“

Chen je odavno ozdravio, 11. siječnja otpušten je iz bolnice, prije nego što će zaraza doseći svoj vrhunac u gradu. Nakon karantene stigla mu je poruka glavnog liječnika klinike: „Mole se drugarski izliječeni pacijenti da u znanstvene svrhe daruju krvnu plazmu“. Chen se odmah javio i nakon toga je još pet puta posjetio bolnicu. U međuvremenu se s riba i rakova prebacio na dostavu voća i povrća s jedne druge wuhanske tržnice. Ai Fen kao i prije vodi prijam hitne službe u središnjoj gradskoj bolnici. Za nacionalni časopis Ljudi dala je veliki intervju u kojem kaže: „Ne osjećam nikakvo olakšanje. Samo žaljenje. Trebala sam još jače vikati i upozoravati javnost na vrebajuću opasnost. Kad bih bar mogla vratiti vrijeme...“

Izjava je tri sata bila na mreži dok je cenzura nije izbrisala. No dio korisnika uspio ju je sačuvati u svojim računalima i prevesti na engleski, talijanski, njemački, pismo slijepih... Do danas su njene riječi podijeljene na desetke tisuća puta.

Intervju koji je preminuli oftalmolog Li Wenliang natipkao na svom mobitelu za Beijing Youth Daily deset dana prije nego što će izgubiti borbu za život cenzura je uklonila. No magazin Caixin uspio je ipak nekoliko dana kasnije još jednom doći do intervjua i danas je dostupan svima.

– Vjerujem – rekao je Li – da u zdravom društvu mora postojati više od službene verzije priče.