30 godina od raketiranja Banskih dvora: Optuženi tražili izdvajanje nezakonitih dokaza. Sud ih odbio

Od raketiranja Banskih dvora prošlo je 30 godina, a taj zločin  još uvijek nije sankcioniran. I pitanje je kada će, ako će i biti, jer je pravni postupak, kako to obično biva s istragama ratnih zločina, zapao zbog pravnih peripetija, protoka vremena, nedostupnosti optuženika... Konkretnije, optužnica koja je podignuta koncem prošle godine, prije nekoliko dana nije potvrđena na zagrebačkom Županijskom sudu jer su optuženici, koji su nedostupni i svi su u Srbiji, tražili izdavanje  nekih dokaza kao nezakonitih. Njihovo je pravo da tako legalno opstruiraju postupak, a optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda zahtjeve za izdvajanjem iskaza svjedoka, službenih zabilješki i tome je slično je odbilo. Na tu odluku ide žalba, o kojoj će odlučivati Visoki kazneni sud. Koji će vjerojatno, ako je suditi po uspostavljenoj sudskoj praksi potvrditi odluku optužnog vijeća, no dok se to dogodi proći će koji mjesec, pa objektivno teško da će optužnica biti potvrđena prije početka iduće godine. A suđenja kao i počne, gotovo sigurno će se provesti u odsutnosti jer su svi optuženici u Srbiji.

Prema optužnici, za raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. optuženi su Ljubomir Bajić (82), tadašnji zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa, Slobodan Jeremić (72), načelnik za zračnu podršku, Đuro Miličević (66), načelnik 105. lovačko -bombarderskog, Čedomir Kovačević (70), referent tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani  te Ratko Dopuđa (64) i Damir Lukić (63), piloti koji su počinili napad. Bajić, Jeremić, Miličević, Kovačević i Dopuđa državljani su  Srbije, dok Lukić ima državljanstvo Srbije i Hrvatske. Bajić i ostali terete se da su  7. listopada 1991. postupali prema ranije stvorenom planu zapovjednog vrha JNA s kojim je pukovnik Jeremić kao pomoćnik zapovjednika za zrakoplovnu podršku u zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RV i PVO) JNA 7. listopada 1991. upoznao general-majora Bajića koji je u to vrijeme bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RV i PVO te ujedno i zapovjednik Operativne grupe za borbeno zapovijedanje.

Jeremić je istog dana helikopterom Gazela došao na aerodrom Udbina gdje je bio smješten 105. lovačko-bombarderski avijacijski puk RV i PVO te se sastao s načelnikom štaba i zamjenikom zapovjednika tog puka majorom Miličevićem. On je Jeremića u skladu s Bajićevom zapovijedi upoznao da Kovačević raspolaže s obavještajnim podacima o prostorijama u kojima bi se trebao nalaziti tadašnji hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Miličevića se tereti da je naredio zapovjedniku 249. lovačko-bombarderske eskadrile Ratku Dopuđi da kao pilot aviona Super Galeb G-4 s Kovačevićem kao kopilotom i Lukićem kao pilotom drugog aviona G-4 bombardiraju raketiraju Banske dvore i objekte u njegovoj blizini. Potom su Dopuđa, Kovačević i Lukić istog dana oko 15 sati doletjeli s aerodroma Udbina do Zagreba nakon čega je Dopuđa prema Kovačevićevim uputama avionskim bombama MK-82 bombardirao Banske dvore u kojima se Tuđman trebao nalaziti sa Stjepanom Mesićem i Antom Markovićem, tadašnjim predsjednicima Predsjedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća SFRJ.  No njih su se trojica iz prostorije koje je pogođena, makli netom malo prije toga.

Lukića tužiteljstvo tereti da je na Banske dvore i objekte u blizini ispalio 16 raketa M-74 Munja kalibra 128 milimetara koje su pogodile objekte u blizini Banskih dvora. Uslijed bombardiranja i raketiranja poginuo je jedan civil, dok su jedan civil teže, a tri lakše ozlijeđena. Na Banskim dvorima i okolnim objektima nastala je šteta od gotovo 37 milijuna kuna, dodalo je tužiteljstvo.

Istraga za raketiranje  Banskih dvora pokrenuta je 12. prosinca 2017., a na predmetu se prije toga godinama radilo kako bi se utvrdile sve konkretne činjenice, odnosno konkretni počinitelji. Tijekom istrage je ispitan i veći broj svjedoka koji se nalaze u Hrvatskoj, a putem međunarodne pravne pomoći pred Višim sudom u Beogradu ispitani su okrivljenici i svjedoci koji žive u Srbiji. Inače, optuženici su  svojim odgovorima na optužnicu prigovarali  što im uručena rješenja o provođenju istrage nisu napisana na srpskom jeziku i ćirilici, a  Bajić je tvrdio i da ne može iskazivati jer ima obvezu čuvanja vojne tajne pa nije ispitan tijekom istrage, odnosno prije podizanja optužnice što je njegovoj obrani sporno te je tražila vraćanje optužnice tužiteljstvo na doradu. On sam pak u izjavi  za hrvatske medije nakon podizanja optužnice kazao  je da je tog listopadskog dana 1991. samo  - izvršavao zapovjedi.