Cijeli četvrti film posvećen je Slobodanu Miloševiću i stanju u Srbiji nakon Daytonskog sporazuma. Milošević sve više prkosi i kod kuće i prema van. U 17 najvećih srpskih gradova na lokalnim izborima 1996. pobjeđuje oporba, ali Miloševićeva vlast to odbija priznati, lažiraju se rezultati, što je povod za početak velikih oporbenih demonstracija. One su obilježile Srbiju i Beograd u drugoj polovici 90-ih.
Nekako u to vrijeme osniva se Oslobodilačka vojska Kosova kojoj je jedini cilj kosovska neovisna država te počinje s provokacijama Srba. Milošević na Kosovo šalje svoje snage, koje opet koriste međunarodnu neslogu i iza sebe ostavljaju hrpe leševa.
Kosovski Albanci se pojavljuju na pregovorima u Francuskoj, pristaju na uvjete Zapada, a u Srbiji Miloševićev režim ubija novinara Slavka Ćuruviju. Vođa oporbe postaje Zoran Đinđić koji ubrzo zahlađuje odnose s Vukom Draškovićem. Zajedno su na mitinzima, ali ne razgovaraju.
NATO počinje bombardirati Srbiju, naravno nakon što su Amerikanci opet preuzeli inicijativu, Haag podiže optužnicu protiv Miloševića, Amerikanci ujedinjuju oporbu, pobjeđuje Vojislav Koštunica i traje drama oko Miloševićeve predaje. Nešto kasnije prebačen je u Haag, gdje je i umro.