Sav taj pjev o besmrtnosti u suprotnosti je s prirodnim zakonima. Prije ili kasnije, ljudi umiru. Ubili ih virusi, srušila se na njih kakva zgrada ili ih atomska bomba raznijela u dijelove, na ovaj ili onaj način na kraju svakog ljudskog života neumitno slijedi smrt. A jednom kad si mrtav, više ne bi trebao zauzimati prostor. Spaljujmo tijela! Evo, ja ću pokazati svojim primjerom. Svi bismo trebali biti kremirani kad umremo: pretvoreni u pepeo, iskorišteni kao gnojivo na poljima...
Ovim mislima, ispisanim još u punoj snazi, kineski lider Mao Ce-tung nije ostavljao mjesta sumnji oko postupanja s njegovim tijelom nakon smrti. Kada je u rujnu 1976. zauvijek sklopio oči, ispostavilo se da će njegova posljednja želja biti i jedina koja nije ispoštovana. Nakon što su balzamirali Lenjina i Ho Ši Mina, lidere ruske i vijetnamske revolucije, tko je bio taj koji je mogao donijeti odluku kojom će s lica zemlje nestati svaki trag velikog vođe? Odjeven u sivu odoru, umotan u kinesku zastavu i položen u stakleni kovčeg, Mao je ipak uronio u besmrtnost - ne samo stoga što su tako dobro sačuvani njegovi zemaljski ostaci, što ih u kilometarskim kolonama ispred Maova mauzoleja na pekinškom Trgu nebeskog mira pohode milijuni Kineza i njihovih gostiju iz cijelog svijeta.
Gotovo četiri desetljeća nakon smrti, Kina snažno diše Maovim dahom, baš kao nekad. Njegov lik krasi kineske novčanice, smiješi se sa ručnih satova i zidnih kalendara, ljulja s retrovizora milijuna automobila. Maove značke prodaju se kao antikviteti za više stotina yuana, a na glasovitoj tržnici svile u Pekingu najtraženiji artikl kopije su “Maove biblije” s izabranim tekstovima bivšeg šefa države i Partije. Diljem zemlje niču statue velikog vođe, uz zvuke fanfara, a nedavno je javnosti predstavljena Maova statua izrađena od čistog zlata. Uočavajući rađanje novog Maovog kulta, zapadni tisak ovu pojavu sve češće naziva “Mao nostalgijom”.
Istok je crven
Ima tome koji mjesec kada je, u prigodi obilježavanja 120. obljetnice Maova rođenja, aktualni šef države i Partije Xi Jinping pozvao na dostojanstveno, ali skromno odavanje počasti svom prethodniku, prvom predsjedniku Komunističke partije Kine. U Maovu rodnu Šaošanu u pokrajini Hunan, taj su apel prečuli: na preuređenje turističkog kompleksa i Maove rodne kuće koju pohode horde domaćih i stranih turista, utrošene su - dvije milijarde eura.
Neki dan u hotelu u predgrađu Pekinga, grupa od stotinjak poduzetnika, bankara, ugostitelja, rukovoditelja poduzeća, na reverima svojih odijela okitila se malenim keramičkim broševima s Maovim likom. A na pozornici portret prvog lidera Partije, koji se smije ispod slamnatog šešira. Zagrljeni, pjevaju “Istok je crven”, himnu iz doba Kulturne revolucije. Tekst ide otprilike ovako: “Iz Kine se javlja Mao Ce-tug, težio je sreći svog naroda, taj spasitelj kineskog čovjeka!”.
- Mao je veći čak i od Konfucija: on može osvojiti tvoje misli i ti nemaš izbora no slijediti ga - govori Sima Nan, voditelj ceremonije. Jedan od govornika, Wang Jianyong, ističe važnost Maova nauka za nacionalnu neovisnost. - Kad bismo uvidjeli potrebu vraćanja izvoru, Maovu učenju, naš narod bi oživio - kazao je 32-godišnji trgovac informatičkom opremom.
Narod se, međutim, neumitno vraća izvoru: rječito o tome govore rezultati istraživanja koje je na tisućama ispitanika nedavno proveo kineski Global Times, Kinezi premoćno favoriziraju pokojnog vođu: više od 85 posto ispitanika slaže se da njegova postignuća nadvisuju njegove greške. Njih više od 90 posto osjeća poštovanje prema bivšem lideru, a studija je pokazala da mu Kinezi i danas honoriraju pretvaranje Kine u nuklearnu silu, jačanje međunarodnog ugleda zemlje, snažne veze s SAD i zalaganje za prava žena, i ono najvažnije, napredak u industrijskom i gospodarskom sektoru. Velika većina, njih više od 90 posto, slaže se da se Maov utjecaj snažno osjeća i danas.
FOTO: Press Association/PIXSELL
Njegova uloga u pobjedi protiv japanskog agresora i internih neprijatelja iz Kuomintanga učinila ga je neprikosnovenim, doživotnim predsjednikom Komunističke partije Kine. Tek kasnije su uslijedila mračna poglavlja: Mao je pokrenuo kampanje koje su života stajale milijune Kineza.
Njegov pokušaj da takozvanim “Velikim skokom naprijed” industrijalizira zemlju završio je najvećom gladi prouzročenom ljudskim djelovanjem u povijesti i smrću više od 30 milijuna ljudi. Koju godinu kasnije, Mao je započeo Kulturnu revoluciju kako bi s puta uklonio svoje unutarstranačke rivale, što je rezultiralo desetljećem kaosa s tisućama mrtvih i nebrojeno puno uništenih života čitavih obitelji. O tome kineski narod danas razmišlja posve trezveno, pokazalo je spomenuto istraživanje. Blizu 80 posto građana najvećom Maovom greškom smatra Kinesku revoluciju, a za njih 60 posto to je “Veliki skok naprijed”, dok je 46 posto ispitanika kritiziralo Mao Ce-tunga za gradnju kulta ličnosti.
Nakon Maove smrti, kineski lideri, prije svega Jiang Zemin i Hu Jintao, koračali su linijom, odajući poštovanje pokojnom vođi kao patrijarhu, ali bez Maova stila u svakodnevnoj praksi svojih vlada. Maovo naslijeđe patilo je i tijekom ekonomskih reformi koje je proveo Deng Xiaoping, ali Partija nikad nije porušila mostove prema čovjeku koji joj je dao toliku moć i doveo je na vlast. “Misao Mao Ce-tunga” koji je obećao klasnu borbu i konstantnu revoluciju, ostala je temeljnim dijelom ustava Komunističke partije. Danas, aktualna, peta generacija vodstva Komunističke partije, ne pokazuje nikakve naznake namjere za kritičkim suočavanjem s Maovim nasljeđem. Ocjena Denga Xiaopinga da su djela njegovog prethodnika bila “70 posto dobra, a 30 posto loša” stav je koji zauzima i Partija, čini se, samo načelno: Mao je, prije svega, revolucionar, utemeljitelj, spasitelj masa, filozof i pjesnik. Istodobno, vlast rigorozno čuva Maovo naslijeđe braneći svaku javnu raspravu koja bi pridonijela rasvjetljavanju mračnih trenutaka iz prošlosti.
Poštovanje državnog vrha za pokojnog lidera je u usponu: nakon preuzimanja vlasti prošle godine, novoizabrani predsjednik Xi Jinping opetovano je evocirao Maove metode vladanja, oduševljavajući ljevičare i alarmirajući liberale, koji strahuju da takva politika može unazaditi reforme. U borbi protiv korupcije, predsjednik je pokrenuo kampanju za “čišćenje” i “ostanak na liniji”, pa i oživio tradiciju “samokritičkih seansi” tijekom kojih partijski kadrovi jedni druge, na stanovit način, pribijaju na stup srama.
Predsjednikovo usvajanje prakse iz Maove ere, međutim, iznenadilo je mnoge kada je poznato da je njegova obitelj jako patila tijekom Maove Kulturne revolucije 60-ih: predsjednikov otac Xi Zhongxun, koji je pomogao Mau da ustroji komunističke baze na sjeverozapadu zemlje, bio je optužen za vođenje antipartijske klike i skinut sa svih vodećih pozicija. Revanšizma, međutim, ni u tragovima, naprotiv. Predsjednik Xi Jinping na forumu u siječnju izjavljuje: “Potpuna negacija Mao Ce-tunga izazvala bi silni kaos, a Komunističku partiju odvela u propast”.
Žal za prošlim vremenima
I običan puk vapi za povratkom Maove ere, usprkos bolnim promašajima. Često iz nižih društvenih slojeva koji nisu profitirali od kineskog gospodarskog čuda, žale za vremenima njegove vladavine pa u svojim domovima Mau u čast podižu prava svetišta.
Taj osjećaj danas eksponencijalno raste, skupa s kroničnom korupcijom, povećanjem troškova života i nejednakostima u kineskom društvu što prate kineske ekonomske reforme i otvaranje prema svijetu otpočeto još prije tri desetljeća. “Mali” ljudi poput 59-godišnjeg sakupljača Maovih memorabilija, Liu Yanhana, žale za erom velikog vođe koju percipira vremenom većeg poštenja u društvu i moralne čistoće.
- U našem društvu golem je nesrazmjer između siromašnih i bogatih, vlada korupcija, previše je ovisnika o drogi, prostitucija, pravi košmar. Mnogi bi od Maa trebali učiti kako otkloniti sve te otrovne tvari - kaže ovaj stanovnik Pekinga.
Za kineskog povjesničara Zhang Lifana stvari su vrlo jednostavne: “Kritičko vrednovanje Maova djelovanja uzdrmalo bi legitimitet, a time i moć Partije”, konstatira u intervjuu za njemačku novinsku agenciju DPA.
Liberalni South China Morning Post, koji se tiska u Hong Kongu, ide i korak dalje, tvrdeći kako bi buđenje Maovih ideja u službenom Pekingu mogao biti potez iz političke nužde. Evo i zašto. Xu Youyu, umirovljeni profesor s kineske Akademije društvenih znanosti, tvrdi da je Mao “duhovni vođa jednopartijskog sustava” i da mora biti uvažen kako bi održao komunističku vladavinu.
- Čak i onda kad obitelji lidera, poput aktualnog predsjednika, stradaju u Maovom režimu, lideri moraju “držati pravac” jer je interes Komunističke partije važniji od patnji njihovih očeva - kaže profesor Xu, dodajući da Maovi komunistički politički sljednici moraju podgrijavati režim “da im vlast ne isklizne iz ruku”.
Liberalniji analitičari kažu da Maov povratak treba “zahvaliti” neuspješnom pokušaju da se u potpunosti svedu računi njegovih pogrešaka.
- Nikada nismo rekli istinu našem narodu, mi se nikada nismo temeljito izložili i kritizirali Maa. Vladajući se nikada nisu sveobuhvatno osvrnuli na povijest Partije, niti su naučili lekciju... i to za sobom nosi ozbiljne posljedice - kaže Du Guang, umirovljeni profesor na Središnjoj partijskoj školi.
A posljedice su, tvrdi, osuda “zapadnih” vrijednosti, poput demokracije, ljudskih prava, slobodne štampe i civilnog društva, zbog čega su brojni aktivisti, novinari i društveni komentatori iza rešetaka pod optužbom za uznemiravanje javnosti.
Pa ipak, za mnoge građane Kine, rasprava o Maovu nasljeđu samo ih podsjeća na sve što su putem izgubili. - Društvo je bilo poštenije pod Maom. Sirotinji je osigurao hranu i krov nad glavom - kaže 46-godišnji Guo Qinghua, nekoć čistač koji je opetovano zatvaran, nakon što je Vladi adresirao peticiju kojom je kritizirao bivšeg poslodavca. Vođe se ne odriče: “Deng Xiaoping nas je napustio, Mao Ce-tung nije nikada.”
Nisu to bili ljudi , to su nacisti i fašisti bili , "ljudi" izopačenih umova . A ako je pri tome nastradao pokoji nevini , ja se ispričavam u ime tih velikih boraca za slobodu , kao što je bio Mao , Staljin , Tito, itd .