Već je sve bilo praktički dogovoreno. Na sastanku u Smičiklasovoj, večer prije četvrtog kruga konzultacija kod predsjednice, Zoran Milanović dao je Mostu sve što su od njega tražili. Još prije ponudio je Petrovu da on bude mandatar i premijer kada slože većinu, a potom je kod podjele funkcija pristao zadovoljiti baš sve Mostove apetite. Tražili su ministarstva gospodarstva, poljoprivrede, uprave, pravosuđa, okoliša. Htjeli su i turizam, ali i Ministarstvo unutarnjih poslova. Zoran Milanović na sve je pristao, iako je cijelo vrijeme bio svjestan da Most samo traži još i još jer očito ne zna kako bi ga drugačije odbio. Da nešto ne štima, bilo je jasno kada je pred mostovce na kraju na stol stavio 67 potpisa koalicije Hrvatska raste i svih ostalih koji su joj dali potporu. Ali Petrovu ni to nije bilo dovoljno. Tražio je još vremena. Dogovorili su da će od predsjednice sutradan zatražiti još koji dan da postignu konačanni dogovor. I razišli se. Niti dvanaest sati kasnije – veliki preokret. Božo Petrov optužuje SDP da im je i u zadnjim trenucima radio iza leđa i vrbovao njihove zastupnike, lomioli Most. Ali ni riječi o tome tko je to zvao, koga se zvalo i što im se uopće nudilo.
Nevjerojatni zaplet
I taman kada se činilo da je došao kraj postizbornoj trakavici i da idemo na nove izbore jer je Most prekinuo pregovore s Hrvatskom raste – opet novi obrat. U priču ponovno ulijeće Domoljubna koalicija s Tomislavom Karamarkom na čelu, koji isti dan, već u popodnevnim satima, s Božom Petrovom, odlazi na Pantovčak kod predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović kojoj su tada dokazali i da raspolažu s većinom potpisa. Točnije, da ih imaju 78. Predsjednica im daje rok do srijede do 14 sati kada će održati i zadnji, peti krug konzultacija, kada bi trebali doći i sa mandatarom. Tako je i bilo.
Čudnih zapleta zadnjih dana nije nedostajalo. Ovaj koji se odigrao u ponedjeljak i utorak najnevjerojatniji je i malo tko je mogao i pomisliti da će se priča tako rasplesti. I da će nakon što je Milanović darovao Mostu sve što je htio ipak slaviti Tomislav Karamarko. Kao što je slavio i u izbornoj noći 9. studenog kao relativni pobjednik ovih izbora. Osvojenih 59 mandata, tri više od koalicije Hrvatska raste, HDZ-u i njegovoj Domoljubnoj koaliciji bilo je dovoljno za otvaranje šampanjca i rezanje torte. Iako ništa ni približno nije bilo gotovo. I dok je Zoran Milanović u svom prvom poslijeizbornom govoru odmah čestitao Mostu i pozvao ga na suradnju, šef HDZ-a Tomislav Karamarko na Most je potpuno zaboravio. Iako je bilo jasno da bez njegovih 19 mandata HDZ, nakon četiri godine oporbe, neće moći ni primirisati vlasti. Na kraju ga je spasio šef HSS-a Branko Hrg koji je Karamarku za vrijeme govora prišapnuo da im svakako čestita.
Cirkus koji je počeo već prve izborne noći zapravo se samo nastavio idućih dana. Da će biti teško sastaviti većinu s obzirom na izborni rezultat, bilo je odmah očito. Dvije velike koalicije osvojile su gotovo jednak broj mandata, a treća strana, kod koje je cijelo vrijeme bio ključ izbora mandate je dobila na predizbornom obećanju ovjerenom kod javnog bilježnika da neće “ni s jednima ni s drugima”.
Pa je to trebalo promijeniti! Tri dana nakon izbora, 11. studenog, Most na svom Nacionalnom vijeću, tijelu koje tada prvi put izlazi u prvi plan, jednoglasno odlučuje tražiti nemoguće –- formiranje vlade nacionalnog jedinstva u kojoj bi bili i SDP i HDZ. Oba čelnika velikih koalicija kojima je Petrov ideju objasnio po zagrebačkim hotelima ideju automatski odbijaju.
– Nama vlada nacionalnog jedinstva nikako ne odgovara. Kako ćemo sjesti za stol s onima koji su uništili Hrvatsku – poručio je Karamarko.
Tripartitni sastanak
Istog dana, u predvečernjim satima, Nacionalno vijeće opet se sastalo, ali na sjednicu ovog puta nije došao Drago Prgomet, jedan od 19 zastupnika Mosta. Prgomet se ispričao obvezama, ali brzo je ulovljen “u laži”. Kamere su ga snimile u stanu ministra obrane Ante Kotromanovića gdje se sastao s premijerom Zoranom Milanovićem. A poslije su se pojavile i prve neslužbene informacije kako je Milanović Prgometu tu večer ponudio i mjesto predsjednika Sabora. Bio je to početak, a na kraju se pokazalo i kraj Milanovićeva lomljenja Mosta.
Jer promptno izbacivanje Prgometa iz Mosta nije dovelo do onoga do čega se vjerovalo, da će Prgomet za sobom povući dovoljno mostovaca da u suradnji s lijevom koalicijom sastave vladu. Prgomet je u svoju novu stranku Hrid privukao samo dvije zastupnice, a svi ostali u Mostu, izuzev Stipe Petrine, ostali su jedinstveni. I što ih se više napadalo, oni su djelovali sve čvršćei.
Ali i domišljatije. Odlučili su “velikima” zadati još malo glavobolja, a na kraju i domaću zadaću. Pa su za svoju potporu jednoj i drugoj strani 17. studenoga uvjetovali da prihvate njihove reforme. I iduća dva tjedna trajali su pregovori u kojima su i jedni i drugi pristajali na sve i svašta, zaboravljali što su sami obećavali u predizbornim kampanjama, zaboravljali na svoje programe i odlučili se potpuno “ulizivati” ekipi Bože Petrova. Mostovci su i lijeve i desne na kraju natjerali i da im pismeno odgovore na svaku njihovu reformu, što je rezultiralo odgovorima napisanima na gotovo 200 stranica (svake koalicije), koje je prva, 29. studenoga, poslala Mostu, a potom i objavila na webu koalicija Hrvatska raste.
Tri dana prije predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović započela je prvi krug svojih konzultacija za mandatara. Kako nitko nije došao sa 76 potpisa, predsjednica je sazvala novi krug konzultacija, ali i sjednicu Sabora za 3. prosinca. Prve konzultacije donijele su nam i nove nevjerojatne situacije. Prvo je “iskočio” Mirko Rašković, predstavnik zastupnika srpske manjine, tada još SDSS-ovac, koji je otkazao lojalnost Miloradu Pupovcu. Odbio je dati svoj potpis za Milanovića i na Pantovčak došao sam te zatražio od predsjednice zaštitu. Rašković je time samog sebe izložio pogledima pa se idućihnarednih dana dosaznalo da je Srbin Rašković u vrijeme Domovinskog rata bio tajni agent hrvatske države u u okupiranom Kninu. I da je nagrađen braniteljskom mirovinom, a da je dokument potpisao Tomislav Karamarko, kao ministar unutarnjih poslova. Osim po Raškoviću, taj prvi dolazak na Pantovčak svakako će ostati upamćen po krajnje nepristojnom ponašanju Zorana Milanovića koji je jedva pozdravio predsjednicu te se odbio s njom fotografirati. Predstava se nastavila. Koji dan uoči prve sjednice Sabora, koju je predsejednica sazvala za 3. prosinca, Milanović na tiskovnoj konferenciji nudi čelniku Mosta Boži Petrovu mjesto šefa Sabora. Petrov ga odbija, ali Milanović ne odustaje od svoje ideje da upravo kandidat Mosta bude novi predsjednik parlamenta. Pa na sjednici Sabora koalicija Hrvatska raste predlaže Roberta Podolnjaka iz Mosta za svog kandidata. Ali HDZ ga na sjednici Sabora odbija podržati, a potom i Podolnjak odustaje od kandidature s porukom da će Most podržati samo onog kandidata s kojim se slažu obje koalicije. Već 7. prosinca imali smo novi nastavak sage.
Uslijedilo je “nemoguće”. Božo Petrov okupio je čelnike dvije velikih koalicija na sastanku u zagrebačkom hotelu Esplanade. Milanović i Karamarko jedan do drugoga, javni prijenos da se cijela zemlja zabavlja, teatar apsurda u punom sjaju. Petrov na čelu stola traži tripartitnu vladu, nestranačkog premijera i daje rok zbunjenim čelnicima koalicija od tjedan dana za konačan odgovor. Prijedlog pPrvi odbijaju redom svi SDP-ovi koalicijski partneri, a potom i SDP-ov Glavni odbor koji se održao 12. prosinca. Tim činom SDP znatno olakšava odluku HDZ-u koji dva dana kasnije održava svoje Predsjedništvo i načelno pristajeu na nestranačkog premijera, dok se za tripartitnu vladu ne izjašnjava uz objašnjenje da je to sada zapravo potpuno passe nakon što je ideju odbacio SDP.
Veliki preokret
Nakon toga Most nastavlja pregovore samo s Domoljubnom koalicijom. Sve to Zoran Milanović ne može mirno promatrati. U središnjici stranke organizira tiskovnu konferenciju s koje se žestoko obrušava na HDZ, njegove koalicijske partnere među kojima, kako kaže, ima i fašista i rasista, ali i na sam Most koji naziva “mostobranom za povratak kriminalne organizacije na vlast”.
Kazavši da u Mostu ima ljudi koji su promijenili pet stranaka i dva prezimena, otvoreno se obrušio i na Roberta Podolnjaka.
I taman kada se sve činilo gotovim, Milanović se opet odlučio vratiti u igru. Unatoč odluci Glavnog odbora i unatoč protivljenju nekih ljudi u SDP-u, samo dan nakon žestoke presice Milanović šalje pismo Mostu u kojem poručuje da se spreman odreći i premijerskog mjesta koje pak nudi Boži Petrovu. Piše i da je spreman na suradnju s drugim strankama, pa i onima iz Domoljubne koalicije.
Čudo se događa i Most doista za pregovarački stol vraća koaliciju Hrvatska raste, što je pak razljutilo HDZ. Ipak, svi su stavili maske i krenuli su zajednički pregovori. Milanović i Karamarko opet su za istim stolom 18. prosinca i nakon prvih razgovora svi djeluju zadovoljno.
–- Sastanak je bio pozitivan. Žao mi je što Most nije nastao prije, makar zbog političkog dijaloga. Razgovori se nastavljaju sutra, stvari su danas bile pozitivne i očekujemo da će se stvari razriješiti u iduća 24 sata –- kazao je Petrov nakon sastanka na kojem nije htio reći je li on budući premijer.
Most je čelnik dvije koalicije tu večer dočekao sa sporazumom prema kojem su podijeljeni resori između tri strane po principu da svakome pripada jedna trećina ministarstva, mjesta u Saboru te javnim poduzećima. To nisu željeli potpisati niti SDP niti HDZ, koji su rekli da ne mogu staviti potpis na nešto što nisu detaljno proučili pa su dobili 24 sata da prouče taj sporazum i odluče hoće li ga potpisati. Idući dan odigrava se taj ključni sastanak na kojem se lideri moraju očitovati. Unatoč dogovoru Milanovića i Karamarka da zajednički odbiju Most, obojica dolaze na sastanak. Milanović prvi pristaje na sve uvjete Mosta, prije toga Karamarko odbija jer, poslije je objasnio, sve se svelo na podjelu fotelja, u čemu “on i njegova koalicija ne žele sudjelovati”.
Istu večer Petrov poručuje da su tim činom vrata Mosta za Domoljubnu koaliciju zatvorena i da oni nastavljaju samo s koalicijom Hrvatska raste. Karamarko idući dan gostuje na svim televizijama. Objašnjava nadugo i naširoko zašto nije mogao pristati na te uvjete, a prema pisanju medija, raste mu popularnost u stranci. Mnogi ga hvale da je konačno djelovao kao pravi lider. Ali, naravno, dogodio se novi obrat. Nacionalno vijeće Mosta poručuje da trebaju ipak ostaviti vrata otvorena i HDZ-u kao što su to učinili i s SDP-om kada ih je njihov Glavni odbor odbio. Konačnu odluku donosi Predsjedništvo HDZ-a. Ne pristaju na uvjete Mosta.
– Ja nisam Zoran Milanović da svaki dan mijenjam stavove – poručio je tada Karamarko.
Postizborna trakavica sada je, čini se, pred krajem. Puno toga bit će zaboravljeno. Ali ne i činjenica na što su sve bili spremni “veliki” da bi došli do vlasti.
Sva tri ključna aktera potpuno su se ogolila u posljednjih mjesec i pol dana. Pokazali su koliko im je vlast draga i mila i koliko su za nju spremni zaprljati vlastite ruke. Neki više, neki manje, ali čiste nisu nikome.
..nijednog trenutka nisam sumnjao da će gospodin Petrov ići sa domoljubnom!....pa nisu im ljudi dali toliko mandata da idu s onima koji ne žele i ne vole Hrvatsku!..pa zar da idu s onim divljakom?...bravo Petrov! ..ne boj se komunističkih psina a ovi s kojima ideš treba sve dogovoriti da se Hrvatsku izvuče iz gliba ,a ako neće htjeti imaš dovoljno ruku da im kažeš -ne tako se nismo dogovorili!