Pola godine trajala je nedoumica o tome ima li za Zlatka Hasanbegovića mjesta u HDZ-u koji vodi Andrej Plenković. Nema, sada je to i službeno potvrđeno jer su Hasanbegovića isključili na temelju stavke Statuta da ga se isključuje jer je bez dogovora osvanuo na konkurentskoj izbornoj listi u Zagrebu.
Velik je to korak i za Hasanbegovića, koji je do zadnjega pokušavao sjediti na dva stolca, ali nije išlo. Velik je i za Plenkovića – tvrdilo se da se neće usuditi micati Hasanbegovića jer će okrenuti stranačku desnicu protiv sebe do kraja. No, kako nije slučajno da je baš Milijan Brkić, koji slovi kao stranački desničar, službenom izjavom ispratio Hasanbegovića, očito u HDZ-u poručuju da tvrda nacionalna desnica i dalje stanuje u HDZ-u, čak i Plenkovićevu, koji “alternativa” u grupi Esih – Hasanbegović drži tek “EPP-ovsko-bruxelleskom franšizom”, a ne istinskim HDZ-om.
Samo Starčević na zidu
Upravo oko tog “istinskog” HDZ-a odvijat će se i politička borba između Plenkovićeva HDZ-a i onog koji, prema tvrdnjama osnivača, sada stanuje u Frankopanskoj 4, gdje je sjedište grupacije Esih – Hasanbegović – Glasnović. “Alternativci” će za sebe tvrditi da su oni čuvari originalne HDZ-ove ideologije. No već prvi korak, a to je isticanje tek slike Ante Starčevića u stožeru “alternativaca”, može sugerirati jedino da je riječ o političkoj snazi koja je “hrvatski hardcore”.
Pravi se HDZ-ovci, naime, nikada ne bi propustili slikati i s portretom Franje Tuđmana, osnivača HDZ-a i nove hrvatske države. Za samog Tuđmana, uz Starčevića je još išao i Radić, te ZAVNOH, točnije ono pozitivno baštinjeno, dakle ideja o hrvatskoj državi, makar i lijevoj. Hasanbegović, kojeg predstavljaju kao ideologa i “renesansnog” Hrvata, upadljivo je izbjegavao pozivati se na Tuđmana. Naprotiv, nije mu mogao zaboraviti politiku prema BiH te ga je optuživao za šurovanje oko podjele BiH. Ovdje će biti još nekoliko problema kad je brendiranje Hasanbegovića kao istinskog HDZ-ovca u pitanju. Originalni HDZ-ovi desničari uvijek će se pozivati na branitelje iz Domovinskog rata i njihovu žrtvu, no nikako neće “zaboraviti” spomenuti i HVO, Herceg Bosnu ni ugroženost Hrvata u BiH. Nismo još čuli Hasanbegovića da o tome govori, kao što je promakao i njegov stav o haaškoj šestorici, bivšem vodstvu Herceg Bosne, kojoj u Haagu prijete pravomoćne presude koje bi Republiku Hrvatsku mogle izravno optužiti za udruženi zločinački pothvat prema Bošnjacima i BiH.
Uloga Željka Glasnovića
Izostala je ikakva njegova reakcija i kada su u BiH pod optužbom za ratne zločine uhitili zapovjednike HVO-a u Orašju, premda su baš tamo Hrvati i Bošnjaci zajedno ratovali i sigurno bi Hasanbegovićeva potpora imala odjeka. Nije se čula ni potpora Damiru Krstičeviću, kada su lansirane izmišljotine da je i on sudjelovao u ratnim zločinima u BiH. Teme oko Hrvata u BiH jesu, izgleda, problematične za Hasanbegovića, no stvari će popraviti uključivanje Željka Glasnovića koji će tako popuniti tu rupu u formaciji. Da bi se ozbiljnije analizirala različitost s aktualnim HDZ-om, trebalo bi čuti i stav Frankopanske 4 o Agrokoru, slučaju Ina-MOL, granici sa Slovenijom, no Esih i Hasanbegović, medijski gotovo zacementirani kao “ikone desnice”, usredotočeni su na raskid s Udbom i Titom te na lustraciju. I da, na micanje Plenkovića i povratak “istinskog” HDZ-a.
Valja napomenuti da nikad stao u zaštitu Hrvata u Bih niti progovorio o hrvatskim braniteljima HVO-a,