Iz Pandorine kutije koja se otvorila rasprskavanjem Agrokorova dužničkog balona izvirile su brojne nepravilnosti i devijacije, ali i slabosti domaćeg gospodarskog i financijskog sustava. Posljednji događaji pokazuju da je gospodarstvo sazdano na klimavim temeljima te da su akteri gospodarske scene ponekad prisiljeni zaobilaziti formalne regule.
1. Država kao i mnogo puta dosad gasi vatru, umjesto da stvori regulatorne okvire u kojima ovakav slučaj ne bi bio moguć.
Ako zanemarimo činjenicu da su sve hrvatske Vlade stavljale glavu u pijesak pred Agrokorom, alarm je na Markovu trgu i Pantovčaku trebao zazvoniti još prije četiri godine kada je Ivica Todorić u Moskvi potpisao prvu tranšu kredita teškog 600 milijuna eura s državnom ruskom bankom. Dug je u međuvremenu narastao na više od milijardu eura i čini 87 posto udjela Agrokorove kreditne izloženosti prema Rusiji. Tolika izloženost sistemski važne kompanije prema državi koja je u međuvremenu završila na suprotstavljenoj strani geopolitičke pozornice trebala je brinuti premijera u trenutku kada je iz Ukrajine slao poruke Putinu.
2. Razotkrivanje paralelnog financijskog sustava i poslovnih odnosa u sivoj zoni prilika su za odlučnu akciju nametanja nove, strože regulative.
Dosad se pokazalo da dobar dio duga Agrokora od preko 16 milijardi kuna prema dobavljačima nije dug za isporučenu robu ili usluge. Sve je više bjelodano da su Agrokor i njegovi glavni dobavljači osmislili sustav prikrivenog kreditiranja kako bi se zaobišla pravila centralne banke o maksimalnoj izloženosti jednom klijentu. Drugim riječima, kada više nisu smjele izdavati kredite Agrokoru, banke su ih davale dobavljačima koji su novac transferirali Agrokoru pod određenim uvjetima, a sve formalno pokrili mjenicama bez pokrića.
3. Kao i u krizi iz 2009. godine, nakon koje je Hrvatska ušla u šestogodišnje razdoblje recesije, banke su se pokazale najstabilnijim dijelom sustava.
Pravilo da jedna banka ne smije jednom klijentu dati kredit koji ukupno iznosi više od 25 posto njezina kapitala spriječilo je urušavanje financijskog sustava. Ranija pravila o adekvatnoj kapitaliziranosti banaka omogućila su Hrvatskoj da bude jedna od rijetkih država u kojoj su banke prošle gotovo neokrznute globalnom financijskom krizom koja je kasnije uzrokovala sveopću recesiju. Bit će da su zagovornici veće neovisnosti HNB-a u pravu kada su se suprotstavlili Mostovim pokušajima uvođenja političke kontrole nad tom institucijom.
4. Hrvatska je premala da bi njezino gospodarstvo ovisilo o jednom koncernu pod upravljanjem jednog čovjeka. Danas je Hrvatska praktički njegov talac.
Vlade su godinama ignorirale činjenicu da je Agrokor u ovakvom obliku i modelu poslovanja prevelik da bi postojao. Pogotovo iz razloga što temelj rasta tog koncerna nije bio vlasnički, već dužnički kapital. Dug je relativno jednostavno napraviti, ali teško ga je vratiti. Temeljem tog duga nastao je mastodont koji je zbog prirode svog poslovnog modela progutao stotine malih poduzetnika u maloprodaji koji bi svi zajedno zapošljavali isto toliko radnika koliko Konzum i Tisak. Bankrot bilo koga od njih ne bi predstavljao “sistemski problem”.
5. Nije pretjerano ustvrditi da je krizom Agrokora ugrožena nacionalna sigurnost. U takvim situacijama u pravilu dolazi do suspenzije nekih pravnih i demokratskih stečevina.
Na to upućuje i angažman Vlade na rješavanju ovog problema. Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, tzv. lex Agrokor, možda nije napisan u skladu sa svim pravnim i ustavnim normama, kako upozoravaju pravni stručnjaci, međutim situacija je toliko urgentna i ozbiljna da će njezino rješavanje zahtijevati određene žrtve. Plenkoviću je na naplatu došla nonšalancija svih njegovih prethodnika – od Tuđmana i Mesića do Tihomira Oreškovića.
6. Saborska rasprava o lex Agrokor po tko zna koji put pokazala je kronični nedostatak konstruktivne političke oporbe.
Oporba, čini se, ni ovoga puta nije na visini zadatka. Kontrola političke pozicije, kao osnovni smisao oporbe, ne znači a prirori bespoštednu kritiku vlasti. Naročito ako ona nije argumentirana i ne predlaže alternativna rješenja. Uz izuzetak HNS-ova Ivana Vrdoljaka, zastupnici SDP-a nisu u protekla dva dana rasprave u Saboru dali konstruktivni prijedlog, niti su predložili ijedan amandman na lex Agrokor. Ako već moraju kritizirati, bilo bi poželjno da ta kritika nema populistički sadržaj te da nudi alternativna rješenja. Eventualni politički konsenzus oko ovog pitanja da ne spominjemo. A upravo je kriza Agrokora koja prijeti urušavanjem gospodarskog sustava i novim valom recesije jedan od slučaja kada je državi potreban konsenzus političkih aktera poput onog kojem smo svjedočili prilikom ulaska u NATO i Europsku uniju.
7. Vjerojatno rastakanje Agrokora na više poslovnih cjelina, kao očekivani rezultat restrukturiranja, označit će kraj kapitalističkog modela temeljenog na privatizaciji 90-ih godina prošlog stoljeća.
Sve posljedice, loše strane i devijacije takvog sustava isplivale su ovih dana na površinu. Mjenice bez pokrića, prikriveno kreditiranje, uštimavanje poslovnih knjiga, dokaz su nedostatka odgovornosti među glavnim akterima gospodarske scene.
Osim toga dokaz je to da i sustavi kontrole – poput revizijskih postupaka i nadzora tijeka novca, koji su to previdjeli – ne funkcioniraju.
Ne funkcionira zaštita potrošača, slabi su mehanizmi sprečavanja stvaranja monopola, kazneno-pravna regulativa je labava, uspostava poštene trgovačke prakse tek je u začetku. Igra u kojoj sudac žmiri na gotovo sve prekršaje polako dolazi kraju. Sustav se, čini se, počeo sam demontirati.
Kada već nije bilo političke snage da se u kuću samoinicijativno uvede red, bilo bi neoprostivo propustiti ovako dobru priliku. O tome hoće li se to dogoditi ovisit će i konačna ocjena rada Vlade HDZ-a i Mosta i političke težine Andreja Plenkovića i Bože Petrova.
>> Guverner Vujčić: Mjenice nemaju veze s HNB-om. Kada se mjenica izda, ona živi svoj vlastiti život
>> 'Prevelik je to sustav da bi samo tako propao. Naći će se već neki izlaz!'
Čudno da novinari nisu do sada prepoznali ni jedan od gore navedenih poučaka! Ili nisu donsada smjeli pisati, niti su imali hrabrosti a novinarstvo se svelo na titranje moćnima i pisanje prema narudžbi. Najlakše je cipelariti nekoga tko je na podu!