Nepisani je običaj da se novu Vladu ostavi na miru prvih sto dana mandata, pa da je se zatim počinje ocjenjivati kako je počela raditi, što je napravila. Andreju Plenkoviću tih je stotinu dana upravo isteklo, iako mu ne bismo baš ni trebali dati tih stotinu dana „primirja“ jer je Vladu vodio i u prošlome mandatu. Promjena je jedino u tome što je tada kao glavne partnere prvo imao mostovce, pa HNS, a sad manjince. Također treba uzeti u obzir da Hrvatskom hara korona, kao i cijelim svijetom, da je Zagreb i okolicu prodrmao snažan potres i u svemu tome valja plivati te biti i ostati iznad vode.
Plenković, dakako, vidi da je u stotinu dana napravio sve što je obećao. Tako se hvali da je za samo 18 dana formirao parlamentarnu većinu, konstituirao Sabor, donio Zakon o obnovi Zagreba i okolice od potresa, da je uputio snažne poruke pomirbe i suživota, da će njegova Vlada gledati kako pomiriti sve ono što je ostalo turbulentno u biću hrvatskog naroda što se tiče prošlosti, ali i okrenuti se budućnosti. Naglasio je i da će se boriti protiv radikalizacije te nasilnog ekstremizma pa i terorizma u društvu, istaknuo je i nastavak daljnje beskompromisne borbe protiv korupcije… Uglavnom, sve lijepe riječi, fraze, parole koje smo naučili slušati od naših političara, a Plenković je također maher u prodavanju parola i frazetina, odnosno političke magle. Plenković ima lijepe želje, ali bome mršave rezultate. Dobro je što je parlamentarna većina brzo formirana i da je Sabor počeo s radom, da nije bilo puno vremena za čekanje, da nije nastao politički vakuum. Dobro je i da je donesen Zakon o obnovi od potresa, iako će se tek vidjeti kako će se obnova odrađivati u praksi. Ima tu još mnogo pitanja i nepoznanica, a glavna je nepoznanica odakle novac za sve, jer ga za sada baš i nema mnogo. Zatim, kako pomiriti prošlost? Baš nikako! Jedina je zadaća Vlade da ne radi nove podjele i da se okrene budućnosti, a povijest ostavi povjesničarima. A kako se boriti protiv radikalizacije? Dajte ljudima više posla, više kruha, bolju budućnost, perspektivu…
Nećemo si ipak lagati. Plenković u stotinu dana nije učinio ništa posebno. Dojam je kao da se ispuhao, umorio se. Umara li ga prepirka s predsjednikom koja traje već tjednima? Je li ga umorio prvi mandat? Umara li ga sve više problema? Koronu nitko nije mogao očekivati, ali sad je tu, problemi se trebaju dalje rješavati. Ni potres nitko nije mogao predvidjeti. Ali zato je Vlada ta koja mora vući odlučne poteze.
U ovakvoj krizi posebno je važno da Vlada vuče poteze koji će ići na ruku gospodarstva.
I što nam onda iz Vlade dolazi kao hladan tuš? Umjesto da se država što više miče iz gospodarstva, umjesto da se država riješi vlasništva u firmama, odjekne ideja da bi država trebala osnovati veledrogeriju kako bi se bolnicama osigurao dotok lijekova! I tko Vladu pohvali? Radikalna ljevičarska Radnička fronta! HDZ i Radnička fronta zajedno! Bome koja simbioza! Bilo bi smiješno da nije tragično za sve nas!
Istina je da nam od početka iduće godine kreće novi val porezne reforme. I da svako smanjenje porezne represije valja pozdraviti. Ali to ide tako mlako, polako, sramežljivo, na višegodišnje rate… No i tada opet hladan tuš. Vlada diže minimalac. To znači dodatna davanja državi za poslodavce. I to u jeku najveće krize. Država pak svoje apetite ne smanjuje. Nema smanjenja birokracije, nema smanjenja plaća, poreza, nema ukidanja parafiskalnih nameta...
Gdje je toliko zazivana lokalna reforma? Najednom se o tome ne govori više. Čekaju se lokalni izbori? Ili, toliko je bilo empatije prema blokiranim građanima da se najavljivala promjena Ovršnog zakona, a na kraju sve je ostalo po starome. Niti daljnjeg moratorija, niti novih pravila, osim neke sramežljive najave da će se raditi na tome da se malo smanje troškovi ovrhe. Nije stvar samo u troškovima, problem je u cijelome sustavu! I u tome je opet bit svega! Ni Plenković nema odvažnosti promijeniti sustav! Ne samo sustav ovrha, sustav na svim razinama. Očito će i u novome mandatu ostati na tome da se u sustavu rade neke promjene, često samo kozmetičke, ali da se sustav ni u ludilu ne dira. Sustav ovrha, sustav državne uprave, sustav upravljanja javnim firmama, lokalni sustav, porezni sustav, komorski sustav, Fina… Nema tu ni volje ni razumijevanja da se išta bitno mijenja. Zato i jesmo na dnu EU. I nadamo se da će nas krizni fond tog EU malo dignuti s dna! Sumorno!
Svaki dobar ekonomist bi rekao da je drzava najlosiji gospodar i da sve treba prepustiti trzistu. Zakon trzista je jedini i najbolji regulator ekonomskog stanja u svakoj drzavi. Drzava uvijek ima svoje mehanizme s kojima ce zastititi gradjane, pa je prema tome strah od takvog trzista iluzoran. Konacno sve razvijene zemlje EU pocivaju na takvom trzistu. Udruga Glas poduzetnika je osnovala ekonomski savjet u kojem se nalaze vrhunski ekonomisti od kojih neki predaju na svjetskim sveucilistima. Neka Vlada uzme u obzir ono sto oni misle, jer ce tako pomoci sebi, a najvise gradjanima. Samo, ima li politicke volje za to ?