– U mirovini sam već gotovo pet godina, a lani sam prvi put odlučila provesti zimu u svojoj kućici u Viru, ali moram priznati da su mi nedostajali učenici u Sisku s kojima sam ostala u kontaktu pa sam se vratila ranije nego što sam mislila. Tada mi je jedna prijateljica javila za projekt Gradske knjižnice Zadar u kojemu pozivaju profesore da besplatno podučavaju učenike slabijeg imovnog stanja. Prijavila sam se, reorganizirala život i iz Siska privremeno preselila u Vir, priča umirovljena nastavnica matematike i fizike Antonija Jurić (63) koja od sredine studenoga umirovljeničke dane ispunjava i uveseljava pomažući drugima.
Sama plaća putne troškove
Iako ima malu mirovinu, nije ni pomišljala da bi radeći isti posao “na crno” mogla dodatno zarađivati. Štoviše, sama plaća benzin jer jednom do dvaput tjedno svojim automobilom iz Vira putuje u Zadar kako bi pomogla učenici sedmog razreda da svlada gradivo matematike i dobije bolju ocjenu koja će joj trebati za upis u srednju školu sljedeće godine.
U projekt GKZ uključio se i nezaposleni profesor hrvatskoga jezika i književnosti Josip Laća iz Zadra (30) koji je dosad na besplatnim repeticijama pomagao čak šestorici učenika. Otkako je završio fakultet u struci radi samo na zamjenama, a preko ljeta honorarno u ugostiteljstvu.
– Da, trenutačno sam bez posla i kako sada stvari stoje, mislim da do sljedeće godine neću naći ništa ni na zamjeni. Unatoč tome, nisam ni pomišljao da repeticije naplaćujem. Zapravo, moram biti iskren, kad je završio lanjski ciklus besplatnih repeticija, razmišljao sam o tome da ću ih početi naplaćivati, ali kad sam se sjetio svojih roditelja koji su se odricali kad je meni jednom zapelo u školi, nisam mogao, kaže Josip i dodaje da bi svaki čovjek trebao pomagati kad već dobije priliku za to.
Marina Ninčević, 25-godišnja profesorica povijesti i zemljopisa, zaposlena je u OŠ Benkovac, područnoj školi Pristeg. Svaki dan do škole i natrag putuje stotinjak kilometara. Kad se vrati u Zadar, osim kućanskih poslova, čekaju je predavanja na doktorskom studiju, obveze u društvu dobrovoljnih darivatelja krvi i djeca u knjižnici gdje i ove godine pomaže učenicima koji imaju problema s gradivom iz zemljopisa.
– Nema tog novca koji može zamijeniti ono zadovoljstvo kad vam učenik kaže: tako ste mi dobro objasnili da me zanima gdje bih mogao pronaći još sličnih stvari. Kad smo počeli, dječak nije razlikovao ni strane svijeta, a na kraju je uspjeh povisio za dvije ocjene.
I Marina kaže da nije dvojila o besplatnom podučavanju učenika, čak je i dečka nagovorila pa su se lani oboje uključili. Ne može zamisliti da bi djeci uzimala novac za pomaganje u učenju iako je svjesna toga da su mnogi od toga napravili unosan biznis. Ne krivi ih jer plaće su male, a troškovi sve veći. Teško se živi, kaže, ali teško je i roditeljima ove djece.
Roditelji ne mogu plaćati
A koliko su repeticije postale unosan biznis, govori i podatak da se u Hrvatskoj godišnje na instrukcijama “na crno” zaradi oko 350 milijuna kuna. Krilatica “bogati idu na instrukcije, a siromašni uče”, koja se već godinama prenosi među zagrebačkim studentima i gimnazijalcima, također dovoljno govori sama za sebe. To više naših troje sugovornika, kao i ostalih 30 profesora u Zadru koji su se uključili u projekt besplatne poduke, izazivaju čuđenje, kod nekih možda i podsmijeh. Koordinatorica projekta Žosefina Žentil-Barić iz Gradske knjižnice Zadar kaže da su upravo zbog toga lani i krenuli u projekt besplatnih instrukcija.
– Naša akcija, u kojoj smo mi samo posrednici u razmjeni znanja, jedinstvena je u Hrvatskoj. Željeli smo konkretan i brz odgovor na recesiju, bez puno filozofiranja. U svakodnevnom kontaktu s roditeljima i djecom shvatili smo da su potrebe za instrukcijama uistinu velike, a roditelji to u ovoj situaciji ne mogu plaćati. Kriterij slabijeg imovnog stanja postavljen je kao apel savjesti, a ne propisana i kontrolirana imovinska kategorija. Na početku smo mislili da će se javiti najviše umirovljenika, ali iznenadili su nas zaposleni i nezaposleni, a tek onda umirovljenici, kaže Žosefina Žentil-Barić.
Pogrešno se, kažu naši sugovornici, misli da zbog sveopćeg otuđenja, apatije i obezvrijeđenosti svih moralnih vrijednosti u društvu ugasila potreba za pomaganjem i zajedništvom. Ovakve akcije upravo dokazuju suprotno jer nam je više nego ikad potrebno da se oslanjamo jedni na druge.
Gradska knjižnica Zadar slovi godinama kao primjer kvalitetnig rada i sjajnih inicijativa pa stoga ni ne čudi da se pod njenim krovom događaju i ovakve hvalevrijedne akcije.