Aboridžini i dinosauri?

Neki neobični nalazi diljem svijeta, poput glinenih figura iz Acambara i slika na peruanskoj grnčariji i tkaninama, vrlo vjerno prikazuju različite vrste dinosaura, ponekad u interakciji s ljudima. Ako na tu hrpicu stavimo još i zidne prikaze dinosaurolikih stvorova sjevernoameričkih Indijanaca i fosilizirane tragove dinosaura i ljudi pronađene u istome geološkom sloju u rijeci Paluxy, dobivamo obrise zaista fantastične priče.

Jer, ako su dinosauri izumrli prije 65 milijuna godina, ljudi ih nikako nisu mogli susresti. Ili možda tome nije bilo tako davno? Ili je možda neki tzv. živi fosil tumarao svijetom u nekim džunglama i zabačenim dijelovima i u nedavnoj geološkoj ili čak ljudskoj prošlosti, možda prije kataklizme koju se u mitovima naziva Poplavom ili Potopom. Čujmo što o sličnim stvorenjima imaju reći stanovnici Australije.

Australski domoroci Aboridžini pričaju o susretima s golemim, ponekad zastrašujućim čudovištima u rasponu od onoga što odgovara opisu dinosaura do divovskih tobolčara za koje se također vjeruje da su iščeznuli. Aboridžini znanje prenose usmenom predajom.

U takvoj govornoj tradiciji izvorna se priča iskrivi već za nekoliko godina, što upućuje na mogućnost da su takve životinje živjele u Australiji prije 200-300 godina ili čak i kasnije, što bi objasnilo dokumentirane susrete sa sličnim čudovištima iz vremena nakon početka europskog naseljavanja.

Primjerice, novine Geelong Advertiser iz Viktorije u srpnju 1845. izvijestile su o pronalasku nefosilizirane kosti koja je činila dio spoja koljena neke divovske životinje. Novine su izvijestile kako je kost pokazana Aboridžinima, a oni su je smjesta identificirali kao kost “bunjipa” i bez oklijevanja nacrtali životinju kojoj je kost pripadala. Kad je kost pokazana drugim Aboridžinima, koji “nisu imali priliku komunicirati jedni s drugima” i oni su “prepoznali i kost, a i sliku kao “bunjipa”, što je riječ koja je u aboridžinskim jezicima uobičajena za zastrašujuće čudovište”.

Dali su detaljan i dosljedan izvještaj o događaju kada je takvo čudovište ubilo neke od njih. Rekli su da je stvorenje vodozemno, da polaže jaja te da, koliko se može iz opisa zaključiti, sadrži “karakteristike ptice i aligatora”, tj. dvonožnog guštera. Aboridžin koji se zvao Mumbowran pokazao je “nekoliko dubokih rana na svojim prsima koje su napravile kandže te životinje”. I opis i crtež odgovarali su nekom obliku dvonožnog dinosaura.

Burunjor
Od Arnhemove zemlje na Sjevernom teritoriju prema istoku kroz zaljev Carpentaria do queenslandškog okruga rta York kruže priče o stvorenju zvanom “burunjor”. Opis podsjeća na alosaura, manju inačicu slavnog tiranosaura. Godine 1950. stočari na granici Sjevernog teritorija i Queenslanda tvrdili su da gube stoku zbog čudne zvijeri koja je za sobom ostavljala osakaćenu i napola pojedenu stoku.

Poluaboridžinski tragač je 1961. tvrdio da je vidio dvonožnog reptila visokog oko 7-8 metara kako ide kroz šikaru pokraj Lagoon Creeka na Zaljevskoj obali. Neki dijelovi pustoši sjeverne Australije još nisu istraženi, a velika područja zatvorena su za javni pristup i predstavljaju dobro skrovište za još neotkrivene vrste.

Da to nije nemoguće, pokazalo se u kolovozu 1995., kad je u gotovo nedostupnom dijelu Nacionalnog parka Wollemi, oko 125 milja zapadno od Sydneya, u Plavim planinama, otkriveno 39 pretpovijesnih borova za koje se vjerovalo da su nestali prije 150 milijuna godina. Nazvani su wollemi. Znanstvenici su rekli da je to kao da su “pronašli malog dinosaura”.

Borovi su pravi neboderi visoki 45 metara i opsega tri metra, iz čega se procjenjuje da su stari 150 godina. Prekriveni su gustim, voštanim lišćem, a zbog neobične kore izgledaju kao da su prekriveni pjenušavom čokoladom. To je drvo poznato iz fosila u stijenama iz vremena dinosaura, ali nije nađeno u kasnijim slojevima. Za razliku od životinje, drvo ne može trčati niti se sakriti, a ovi divovi od stabala ipak su bili potpuno nepoznati znanosti.

Jaru
Postoje i priče o stvorenju nalik pleziosauru koje je viđano u Queenslandu u Australiji. I Aboridžini oko jezera Galilee, a i plemena što žive dalje na sjeveru, opisuju dugovratu životinju velika tijela s perajama. Stariji pripadnici aboridžinskog plemena Kuku Jalanji sa sjevera Queenslanda ispričali su Dennisu Fieldsu, sada bivšem misionaru, o stvoru zvanom “jaru” ili “jarba”.

To pleme nastanjuje kišna područja s velikim brojem pojišta u kišnim šumama, u kojima je, kako je rečeno, u ranijim danima živio “jaru”. Slikarija, djelo neobrazovanog plemenskog slikara, prikazuje stvorenje vrlo nalik pleziosauru, a nacrtan je čak i njegov gastro-intestinalni trakt, koji ukazuje na to da se te životinje lovilo i ubijalo.

Narod Daruk pričao je o moćnom stvoru koji se zvao “miriula”, a čiji je dom bio u rijeci Hawkesbury pokraj Sydneya. Tvrdili su da je “miriula”, o kojemu se izvještavalo i u modernije vrijeme, bio dugačak do 15 metara.

Kulta
U nekim dijelovima Australije postoje predaje o velikim reptilima nalik dugovratim saurropodima, skupini dinosara u koju spadaju diplodok i apatosaur. Plemena iz središnje Australije opisala su “kultu” kao divovsku zmiju koja je živjela u močvarama što su nekad prekrivale to područje, a hranila se biljkama.

Imala je malu glavu na kraju dugog i uskog vrata, masivno, debelo tijelo koje su držale četiri divovske noge te dugačak i oštar rep koji se vukao za njim. Ti su izvještaji nalik pričama o stvorenju “wanambi” iz sjeverne Australije, koje se pojavljuje na špiljskim crtežima Aboridžina te stvorenjima “kulinu” i “mindiou” iz Viktorije.

Nažalost, tvrde Aboridžini, “zemlja je konačno presušila, šume su postale pustinja, močvare su se ispraznile i 'kulta’ je umro”. Neki istraživači smatraju da taj scenarij odgovara modelu promjene klime nakon Potopa.

Postpotopni oceani bili su topliji od današnjih pa je u atmosferi bilo više vlage. Nagađaju da je u stoljećima nakon Potopa u područjima koja nisu bila pogođena ledom bilo puno više kiše. Jednom kada se višak oceanske topline izbalansirao s temperaturom zraka, oborine su se normalizirale.

Prema tom scenariju, koji je u skladu s izvještajima Aboridžina, močvarni, šumoviti dio Australije je tada presušio, a australski dinosauri, koje spominju australski domoroci, izumrli su zbog klimatskih promjena što su pogodile velika područja unutrašnjosti Australije.