Aco Petrović: Zbog mog posla i otac je pretrpio moždani udar

Noćna mora polako kopni u glavi Ace Petrovića (54). Nakon prošlotjednog odlaska s mjesta trenera Cedevite, kaže, još uvijek vida rane i vraća se u ravnotežu. Među ostalim, tome pripomaže i ritualna jutarnja kava u “Amadeusu” gdje nas je dočekao dobro raspoložen.

Ovakva situacija i stres kojeg ona nosi nije ništa što tijekom trenerske karijere već nije prošao. No, jedna je njegova riječ iz medijskih istupa poslije podnesene ostavke “ubola u uho” - luzer.

Jesam, luzer sam!

- Nakon svega se zaista osjećam tako. U našoj sam košarci 36-37 godina i znam da se, kad su u pitanju treneri, gleda samo ono što si danas, a ne što si nekad bio. Kad odlazite bez osvojenog Kupa i plasmana u završnicu ABA lige, onda ste luzer. Na žalost, nisam uspio, no veća šteta je napravljena ljudima koji vode klub nego meni. Neke vlastite pogreške će oni sami analizirati na kraju sezone, no svi moraju poštivati njihove napore i ulaganja po kojima su jedinstveni u regiji. Načinom na koji im je oduzet Kup njih se masakrira i riskira se da se zauvijek povuku iz košarke - započeo je Aco.

Njegova analiza aktualnog sudačkog “masakra” izgleda ovako - 25 ukradene lopte u finalu Kupa protiv Cibone te poraz Cedevite od Partizana u “slovensko-crnogorsko-srpskoj uroti” zbog koje se ispalo iz utrke za Final Four. Slovenski “urotnici” su u tom trokutu Sašo Pukl i Davor Javor, a Srbin i Crnogorac je Radomir Vojinović, nominalno prijavljen u Podgorici, a živi u Beogradu s adresom na Dorćolu. Da bude uvjereniji u zavjeru, imao je Vojinovića za suca i u utakmicama protiv Zvezde (poraz 65:90) i Radničkog (77:85)...

- Problemi sa sucima traju godinama, ponavljaju se u cikličkim periodima i sve što sam rekao prvih dana nakon ostavke nije bilo moje uzavrelo stanje svijesti, nego mišljenje koje ne mijenjam. Imam dovoljno godina da sve mogu analizirati na racionalan način. Od trojice sudaca koji su sudili u finalu Kupa, dvojica su mi sudila i u polufinalu prije pet godina kada sam sa Zadrom izgubio od Zagreba, a tada je krađa bila još i veća. S obzirom da su sva trojica koje sam sad prozvao vrhunski euroligaški suci, ne vjerujem da im se mogu potkrasti takve pogreške. Predugo sam u našoj košarci i znam sve što se događa unutar tih lobističkih struktura, znam kako si prenose: “Aha, sada ga trebamo zakinuti!”

Acina frustracija suđenjem u Kupu seže toliko duboko da predlaže radikalne mjere.

- Da smo ga osvojili, sigurno bi se to drugačije reflektiralo na nas, ne bismo zaredali s porazima. Nije me poremetio gubitak trofeja, već ono što je taj poraz ukupno izazvao. Danas bismo pričali o kandidatu za Final Four i Euroligu, osvajaču Kupa... Na žalost Krešina imena, smatram da bi za ozdravljenje hrvatske košarke to natjecanje trebalo ukinuti. On već desetak godina služi da se na perfidan način obešteti momčadi koje su u tom trenutku isfrustrirane rezultatima, a ja sam imao taj peh da uvijek budem na suprotnoj klupi i predstavlja mi samo loše uspomene.

Kad smo čuli sljedeći detalj, taj dio s uspomenama dobio je puno više na ozbiljnosti:

- Kada se igralo to polufinale između Zadra i Zagreba 2008. godine, moj otac Jole je dva sata nakon što je pogledao utakmicu na televiziji doživio moždani udar. Otada je nepokretan, leži... Ne mogu kategorički tvrditi da je stres koji je prouzročila utakmica bio razlog tome, no taj stres djeluje i na ljude oko mene, pa mi nije rezultat jedino opterećenje na utakmici.

U ovom mandatu u Cedeviti, u dogovoru sa čelništvom kluba, odlučeno je da će se Aco suzdržavati od sukoba sa sucima i u protekla četiri mjeseca bio je prilično pomirljiv. S obzirom na tretman koji je unatoč tome dobio, je li moguće da ga imaju na piku na osobnoj razini?

- Ne bih to tvrdio, iako je moguće. Naime, prečesto se nalazim na strani suprotnoj od one kojoj se pomaže da bi to bilo slučajno. Nisam ni ja bio cvijeće u karakteriziranju nekih sudaca, no postoji bitna razlika između mene i mnogih drugih trenera, a to je financijska neovisnost. Ja živim košarku, a ne od nje, ona mi je čitav život, no mnogi od trenera ovisni su o tom poslu, imaju obitelji i predodređeni su šutjeti kad im se dogodi nepravda da ih se ne bi kaznilo. To je bitna razlika između nas i razlog zbog kojeg nisam šutio svih ovih godina.

No, krivica za ukupni neuspjeh je trojaka, tvrdi Aco i ističe da je i on napravio poneki propust.

Ne bježim, krivnja je i moja

- Nikad nisam bježao od odgovornosti. Ako toliko utakmica izgubimo na isti način, u tome moraju biti i moji prsti. No, treba kvalitetno analizirati situaciju. Osim sudačkog utjecaja, ni u jednom trenutku nisam imao oba razigravača spremna. Nisu se stabilizirali i nisu mogli biti vođe te smo ključne utakmice igrali bez Ilievskog i Kitchena. Wright je ulazio u situacije koje nisu idealne njegovu profilu, ostajali smo bez zraka i bilo je očekivano da će se događati padovi.

Možda bi ukupna slika Cedevitine igre bila za koju nijansu vedrija da se više inzistiralo na dovođenju Šarića?

- Nije sporno da bi nam bio poboljšao krvnu sliku, no njegov nedolazak ne može ići na moju adresu jer sam stigao u posljednja 2-3 dana akcije, a cijeli je proces trajao puno duže. Šarić bi sigurno podignuo imidž Cedevite kao što je napravio u Ciboni. Ona je njegovim dolaskom prikrila frustracije dotadašnjeg dijela sezone, o njoj se tada počelo pozitivno pisati i misliti. Cedevita ima sjajnu četvorku Šuputa, no na zalasku je karijere, tjednima na injekcijama i s te strane definitivno je trebalo dovesti Šarića.

Je li se barem moglo apelirati na upravu da nekako proba pronaći zajednički jezik s Andrićem s obzirom na kriznu situaciju?

- Odgovorno tvrdim da su se nakon njegove suspenzije s njim vodila 2-3 razgovora da se ta kazna prebaci u prihvatljiv bonus te da se priključi momčadi, no on približavanje kluba nije prihvatio. No, ja postavljam pitanje što znači tih 20-ak tisuća eura u odnosu na težinu cijelog ugovora. Kazna koju sam ja dobio identična je kazni jedne Andrićeve mjesečne plaće, a prihvatio sam je jer sam shvatio svoju krivnju. Nije mi jasno kako netko tko je sportaš može izabrati treniranje po Jarunu i Savskom nasipu, a ne povratak na parket. On je jednostavno odlučio naplatiti cijeli ugovor i ne igrati...

Aco je na trenutak prekinuo razgovor. Zvonio je mobitel. “Bok, Matej, reci...”. Bio je to Matej Mamić. Sa Cedevitom, dakle, ostaje “na liniji”.

- Nepunih 12 sati nakon poraza od Partizana bio sam na sastanku s kompletnom upravom i strukom, imali smo razgovor koji nije bio ugodan jer se momčad oprostila od trke za Final Four, no bio je maksimalno ljudski i profesionalan. Naše relacije ostaju korektne.

Rečenicu “nikad više u hrvatsku košarku” nije po prvi put izgovorio, no sada u njoj postoji jedna “kvaka”.

- Odlazim ponosan što sam napravio, a moje trenersko djelovanje u Hrvatskoj sigurno je gotovo. Strani angažman možda se dogodi za tri tjedna, možda za šest mjeseci, no svjestan sam da je tržište okrutno i da dolaze mlade snage. Tim poslom bavio bih se još do pet godina, a onda je otvorena opcija funkcije sportskog direktora. Mislim da bih tako sublimirao svoj trenerski rad te da se to prije ili kasnije dogodi nekome tko poznaje tržište, igrače, tko aktivno ili pasivno govori 4-5 stranih jezika. Bih li bio sportski direktor u Ciboni? Za takvo što mora se dogoditi promjena vlasti u gradu i klubu, u tom slučaju - da.

Dok čeka sljedeći klupski angažman, neće imati previše vremena za dokolicu. Već za tjedan dana ide u Sarajevo pripremati akciju Eurobasket 2013. na kojeg je odveo reprezentaciju BiH.

- Prebacio sam se već na taj kolosijek s puno ambicija i adrenalina. Radim na dovođenju još nekoliko respektabilnih igrača u momčad, da ta brojka bude 10-12, pa da postanemo nagazna mina u našoj skupini koja je balkansko-baltička. Poprilično je zahtjevna, no ima jedna fantastična stvar u svemu tome - s nama su Srbija, Makedonija, Crna Gora i BiH pa neće biti sudaca iz regionalne lige. Barem znam da u Sloveniji neću morati misliti o njima...