Toliko puta ponovljenim pričama o robijaškom “bratstvu i jedinstvu”, koje u haaškoj pritvorskoj jedinici u Scheveningenu vlada između nekadašnjih ratnih neprijatelja, pridružio se najnovijom knjigom sugestivna naziva “Nije kriv” bivši optuženik za ratne zločine i zapovjednik Armije BiH general Sefer Halilović.
Plan za svaku minutu
Opisujući susrete, razgovore i polemike s Miloševićem, Šešeljem i ostalima, iz knjige se da zaključiti da je Halilović, unatoč krvavu ratu, najbolje odnose imao s hrvatskim ratnim zapovjednicima. Generala HV-a Rahima Ademija opisuje kao vrsna kuhara i još vrsnijeg čovjeka s kojim je, poslije dolaska u pritvorsku jedinicu, ostvario prvo haaško prijateljstvo.
Generala HVO-a Tihomira Blaškića opisuje kao disciplinirana čovjeka koji je život u pritvoru imao isplaniran do svake minute, posvećujući se intenzivnoj tjelovježbi i učenju stranih jezika. No zbog Ahmića, piše Halilović, nije s njim želio ulaziti u dublje razgovore.
Drugi kat haaškog pritvora bivši zapovjednik Armije BiH dijelio je sa zanimljivim sustanarima, a uz već spomenuta imena ondje su bili i bivši premijer Ruande Jean Kambanda, kojeg su svi pritvorenici zvali Uglješa ili Miško, potom srpski ratni zločinci iz Šamačke skupine kao što su Goran Jelisić zvani srpski Adolf i drugi.
Uz generala Ademija, najveće poglavlje u svojoj knjizi muslimanski general posvetio je druženjima s bivšim neprijateljem, zapovjednikom Kažnjeničke bojne Mladenom Naletilićem Tutom. S njim se 1993. u zenitu rata između HVO-a i Armije BiH u Doljanima i Sovićima gledao preko nišana, a desetak godina poslije spasio mu je “goli život”. Tuta je, piše Halilović, od zatvorske uprave dobio mali sanitetski prsluk na kojem je napisao slovo “U”.
Umače dženet
"Jedan je dan izgubio dah. Nemoćno je počeo mlatarati rukama. Stražari su zbunjeno gledali ne znajući što bi dok je on široko razrogačenih očiju, ne uspijevajući ništa progovoriti, samo prstom pokazivao na džep u prsluku", opisuje Halilović.
“Tuta mi je uspaničeno pokazivao da mu sadržaj treba naprskati unutra, što sam i učinio jer je jedan njegov prijatelj zbog angine pectoris godinama ovisio o toj istoj pumpici.”
Kad je Tutu vratio u život, Halilović opisuje kako mu je rekao: “Eto, umalo mi umače dženet” (raj, op. a.). Povrativši dah, Tuta je uzvratio: “Kako”? “Pa mogao sam te pustiti da umreš. Oslobodim svijet jednog dušmanina i tako zaradim dženet. Na to se Tuta samo nasmijao.”
safer halilovic dokazano nevin