– Što god da poželite, sve mogu nabaviti – izgovara Adnan Mahmood dok ispred police s Čokolinom po cijeni od dva i pol eura, napolitankama od 840 grama za 4,99 eura te drugim slasticama poput Domaćice, Kiki bombona i Dorine s rižom stojimo ispred police njegove trgovine u Castlebaru na kojoj su izloženi proizvodi iz Hrvatske.
Ima tu goveđeg gulaša, marmelade od šipka, pekmeza od šljiva...Adnan je u Irsku došao iz Pakistana prije 15 godina. Lani je u Castlebaru, u Rush Streetu, otvorio Halal food. Druga je to njegova trgovina u Irskoj. Na police je, kaže, odmah uvrstio i hrvatske proizvode jer, pokazalo se, za njih ima interesa:
– Nema puno kupaca, ali ih je svakim danom sve više i više. Robu naručujem preko Hrvata koji ima tvrtku u Dublinu – govori Adnan.
U irsko se društvo on dobro integrirao, baš kao i brojni Hrvati za koje se procjenjuje da ih je u Irskoj više od 20 tisuća. Naravno, ima onih koji su se, razočarani, vratili kući jer nisu uspjeli ispuniti svoja očekivanja. Ipak, više ih je ostalo jer su se uspjeli snaći i jer im je irski način života jednostavno “legao”. Ovdje se, kažu, živi bez stresa, voda je besplatna, a kad su vlasti pokušale uvesti plaćanje, narod je izišao na ulicu i od toga nije bilo ništa. Na ulici su lani riješili i da se u ovoj izrazito katoličkoj zemlji ukine pobačaj.
– U Irskoj živi 75 različitih nacionalnosti. Samo deset posto Iraca zna tko im je predsjednik, a on pak putuje javnim prijevozom bez ikakva osiguranja i blindiranih limuzina. Premijer je gay, podrijetlom Indijac, a član je desničarske stranke. Govori se da su se nedavno u Dublinu postrojavali nacisti, no ne znam je li to uopće istina. Ako i jest, u medijima nije zabilježeno jer se prostor takvim anomalijama u društvu uopće ne daje – opisuju irsko društvo došljaci iz Hrvatske.
Imal pelinkovca kod Adnana?