Afera Hypo: Objavljujemo dokumente zabranjene u Austriji

Bivši predsjednik uprave Hypo Group Alpe Adria Wolfgang Kulterer svjedočio je pred Državnim odvjetništvom Koruške da su nekretnine u vlasništvu Hypo Consultantsa u vrijeme prodaje hrvatskom Auctoru 2007. vrijedile tri puta više od iznosa za koji je tvrtka prodana. Svjedočenje upravo vrvi "vrućim" detaljima, a prašinu u Austriji podiglo je i to što je okružni sud u Leopoldstadtu zabranio prošlotjedno izdanje tjednika News nakon što su u austrijske medije procurili zapisnici svjedočenja Kulterera, koji je Hypo vodio do 2006., te sadašnjeg šefa Hypa Franza Pinkla. Dokumentima koruškog tužiteljstva raspolaže i Večernji list, a po njima Kulterer je u veljači i ožujku ove godine svjedočio da se posao Hypo banke u Hrvatskoj intenzivirao nakon što mu je 1996. došao tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić kako bi dogovorio kredit od 20 milijuna DEM za hrvatska veleposlanstva. I doista, kredit je odobren, 1998. osnovana je Hypo Bank Kroatien, a početkom milenija i Hypo Consultants, tvrtka čije je postojanje Kulterer objasnio potrebom da se, uz kamate na kredite, zarađuje i na udjelu u zaradi na financiranim projektima.

Hypo Consultants

H. Consultants očito jako zanima državno odvjetništvo Koruške jer se svjedočenje Kulterera u velikom dijelu odnosi baš na nj. Tvrtka je kupovala vrijedne nekretnine u središtu Zagreba i na hrvatskoj obali te joj je išlo jako dobro, sve dok se 2005. početni zalet nije ispuhao. Kulterer ga je stoga htio prodati, no njegov zamjenik Günter Striedinger koji je, kaže Kulterer, bio odgovoran za Consultants, htio je to spriječiti.

– Nekretnine Consultantsa vrijedile su 150 milijuna eura u trenutku prodaje tvrtke – izjavio je Kulterer za tvrtku koja je Auctoru prodana za 55 milijuna eura.

Iznos o kojem Kulterer svjedoči odnosi se na uknjiženu vrijednost, no hrvatski su mediji 2007. stvarnu vrijednost procjenjivali na čak između 0,6 i 1,4 milijardi eura. Kulterer tvrdi da je tek naknadno primijetio da Consultants "nije baš čisto poslovao" te da su svi imali problema s izvlačenjem informacija o poslovanju od čelnika tvrtke. O ljudima koji su kupili Consultants kazao je kako "vjeruje da su, među ostalima, iza Auctora stajali gospoda Babić i Farkaš". U prodaju Consultantsa, kazao je, bila je uključena zagrebačka revizorska kuća Confida, što mu je "teško palo" jer je potvrđivala sve poslove u Consultantsu te mnoge leasinge i kredite u Hypo Kroatien, a usto su, rekao je, čelni ljudi Confide i Consultantsa bili "usko povezani".

Za bivšeg prvog čovjeka Hypa u Hrvatskoj Heinza Truskallera Kulterer je izjavio da ga je upozoravao da se u barovima ne bi trebao ponašati kao "razbarušeni student" te da bi trebao izbjegavati društvo ljudi poput Brune Orešara i cjelotjednih odmora na njegovoj jahti jer je ipak riječ o "velikom klijentu", kao i "izvjesnog Ercega, za kojega se govorilo da je pripadnik narkomafije". Truskalleru je predbacio i štetu od 2 milijuna eura iz 2004., za koju tvrdi da je nastala tako što je Truskallerov pomoćnik (Goran) Šarić pronevjerio neke poslove s mjenicama i štednim knjižicama. Za Šarića je Kulterer izjavio da je "njegovao životni stil koji si nije mogao priuštiti od plaće". Problem sa Slavonskom bankom izbio je, kaže, u svibnju 2005. te je tada tražio otkaz za Truskallera.

– Stalno je bilo glasina o umiješanosti Truskallera, (Zorana) Sikirice, (Igora) Kodžomana (obojica bivši članovi uprave Hypo Kroatien) i šefa leasinga (Drage) Vidakovića u nekakve transakcije – izjavio je Kulterer tužiteljstvu, istaknuvši da je on tada bio tek član Nadzornog odbora.

Za Truskallera je rekao da je "bio Striedingerovo dijete", za Vladimira Zagorca da je "bio Striedingerov čovjek" te da su "za probleme s njim, Orešarom i Mirom Oblakom" znali i Austrijska nacionalna banka i austrijski Nadzor financijskog tržišta. O pretjeranim rizicima i golemim iznosima "lakih kredita" za grupe oko svih njih i oko Zdenka Zrilića Kulterer je rekao da je doznao tek 2006. Projektom Rezidencija skiper Kulterer je bio šokiran, vidjevši da oko vila nema ni cijeli metar slobodnog prostora. Bio je zabrinut hoće li to biti isplativo jer "tko bi takvo što kupio", a spominjao je i čudne transakcije navodnoj Oblakovoj tvrtki preko Hong Konga. Za "Orešarovu grupu" kazao je da su mu bili sumnjivi njen neprofesionalan nastup i veličina projekata u odnosu na visinu odobrenih kredita, a kada je predložio nadzor, tome su se navodno usprotivili Striedinger, Truskaller i ostali iz hrvatskog Hypa.

Čudne transakcije

– Valja primijetiti da je Truskallerov brat bio rukovodilac u tvrtki Jadrankamen iz Orešarove grupe. Idući za tim tragom, doznali smo da je Orešar imao više tvrtki s kojima je redom poslovao s Hypom – svjedočio je Kulterer.

Dodao je da je tada shvatio da se oko Orešara nagomilalo oko 100, a oko Zagorca 136 milijuna eura rizičnih kredita.

Riječ je o rizicima kad klijent podigne tako visok ukupan iznos kredita da bi financijske poteškoće u koje bi korisnik kredita upao i njegova nemogućnost otplate mogli uzdrmati banku pa banke nastoje ne koncentrirati previše kredita oko jednog klijenta. Upitan zašto mu je mreža oko Zagorca bila "tako zastrašujuća", Kulterer je odgovorio da, s obzirom na opseg projekata koje je Zagorec financirao kreditima, nije primijetio nikakvu strukturu ili menadžere u njegovim tvrtkama koji bi ih bili u stanju provesti. Zaključio je da Zagorec ima dobar njuh za nekretnine, ali nema pojma kako te projekte dalje razvijati. Potvrdio je da je dio Zagorčeve mreže obuhvaćao i tvrtke u Lihtenštajnu, gdje je vladalo isto stanje, te da je oko Consultants Liechtensteina bilo "zakonskih rizika koji su mogli ometati prodaju cijelog Consultantsa".

O prodaji Hypa BayernLB-u 2007., pri čemu je nastalo više milijardi eura štete, Kulterer je kazao da je bio šokiran honorarom od 12 milijuna eura za Dietricha Brinbachera, kojega su Jörg Haider (iz krajnje desnog BZÖ) i Josef Martinz (demokršćanski ÖVP) predstavljali kao "službenog zastupnika Zemaljskog holdinga Koruške". Dio svjedočenja o akterima prodaje Hypo grupe Kulterer je počeo objašnjavanjem svog poznanstva s bivšim šefom BayernLB-a Wernerom Schmidtom. Schmidt mu se navodno nije javljao još od 2002. kada je BayernLB pobjegao s ruševina Riječke banke i ostavio Hrvatskoj da podmiruje štetu. No, 2006. BayernLB je u Njemačkoj upao u gubitke, a u ožujku 2007. Schmidt mu se javio zainteresiran za prijašnju ponudu da kupi Hypo grupu. Bavarci su širenjem na novo tržište očito htjeli nadoknaditi gubitke. Kulterer se pred tužiteljstvom prisjetio da se Tilo Berlin s Haiderom upoznao u lipnju 2006. te je za grupu investitora koji mjesec poslije kupio 4,76% dionica Hypa, čime je postao vlasnik 9,09% Hypo grupe. Kulterer je naveo da su na sastanku na kojem je u svibnju 2007. dogovorena cijena od 1,7 milijardi eura, bili Berlin, Martinz, Birnbacher (sva trojica povezana s Haiderom) i Schmidt, čiju ulogu intenzivno istražuje bavarsko pravosuđe.

Berlin je u tom poslu prodao sve dionice osim 1%, zaradivši u samo nekoliko mjeseci između 130 i 170 milijuna eura, a uskoro je imenovan i za novog čelnika Hypo grupe. O tome da je posao zapeo na HNB-u, koji zbog Riječke banke nije htio BayernLB u Hrvatskoj, Kulterer nije govorio. Posao je ipak proguran nakon Stoiberovih prijetnji problemima pri ulasku Hrvatske u EU te susretom između njega i Sanadera, kojega je pak Rolf Holub iz austrijskih Zelenih u nedavnom intervjuu za Obzor označio kao vjerojatnog Haiderova suradnika. Holub je rekao i to da se Bavarcima obećavao rast i do 18%, no stvarnost je uskoro pokucala na vrata. Berlin je u travnju 2009. otišao iz Hypa, a u lipnju ga je zamijenio Franz Pinkl. Pinkl je pred Državnim odvjetništvom Koruške svjedočio da je odmah nakon preuzimanja dužnosti pokrenuo istrage o prijevarama. Uočio je oko 50 kredita koji su bili preveliki da bi ih odobravala samo jedna banka, kao i to da se neki ne vraćaju uredno. Sumnje u prijevare i nepravilnosti uočene su u nekoliko zemalja – "u Hrvatskoj, u Austriji, vjerojatno u Bugarskoj te još jednoj zemlji", kazao je Pinkl. U Hrvatskoj je primijetio i da su "nestale mnoge jahte i sl.". Za cijelu 2009. Hypo je koncentrirani rizik iz kredita planirao do iznosa od 285 milijuna eura, no već u kolovozu on je dosegao čak 760 milijuna eura, svjedočio je Pinkl. Uz manjkave procjene kredita koje je spominjao Kulterer može se zaključiti da se novac dijelio šakom i kapom, a Bavarci nisu bili voljni plaćati ceh koji je nastao u Austriji i Hrvatskoj.