Sredinom rujna, nakon velikih kiša je došlo do teške nesreće u rudniku zlata. Zbog klizanja tla se rudnik urušio i zatrpao mnoštvo rudara. U danima nakon toga se još jedino moglo izvući više od pedeset mrtvih tijela, većinom mladih i čak veoma mladih rudara.
Da se to dogodilo bilo gdje u Europi, to bi bila vijest o kojoj bi danima brujali svi mediji. Ali ta nesreća se dogodila na istoku Demokratske Republike Kongo pa je tako bila tek malena vijest novinskih agencija koju je jedva netko na Zapadu i objavio.
Ne samo zato što se takve nesreće uvijek iznova događaju u toj zemlji i tom području koje je već desetljećima u raljama raznih bandi i milicija. I jedva koga još zanima neviđena patnja tih ljudi koji se tako bore za preživljavanje: "Donosimo sami svoje lopate, sami se brinemo za opremu. Sami kopamo rupe za rudnik. Činimo jednostavno sve kako bismo našli zlato. A to znači i da nas ništa ne može spasiti od takvih katastrofa", kaže jedan od rudara za DW.
To su sve tek nadničari, plaća ih se možda tek par eura na dan. "Sigurnosna oprema" se tek rijetko svodi barem na solidne cipele, a svatko tko silazi u takav rudnik ne zna, hoće li i taj dan izaći živ. Jer zlato i bogatstvo odlaze negdje drugdje: DR Kongo je zemlja koja je među najbogatijima rudnim bogatstvima u čitavoj Africi, ali ljudi žive u teškoj bijedi. Glavnu riječ vode milicije koje čine što ih je volja - ubijaju, pljačkaju, siluju.
A oružje lako mogu kupiti od zlata i drugih bogatstava koja tamo nalaze, objašnjava Philip Schütte iz njemačkog Ureda za geologiju i sirovine: "Na istoku Konga već preko 20 godina vlada sukob koji vode oružane skupine i koje su najčešće negdje u blizini tamošnjih rudnika.I te oružane skupine protuzakonito se bogate eksploatacijom i trgovinom sirovinama, osobito zlatom. Zapravo je zlato najvažniji predmet sukoba kojeg trenutno imamo na istoku DR Konga."
To je posao koji godišnje donosi oko jedne milijarde dolara. Ali naravno da je i trgovina takvim zlatom daleko od nekakvih legalnih kanala DR Konga: čim izađe iz zemlje, ono "potone" u ilegalne putove šverca.
Jedan od glavnih prodavača zlata je takozvana Afrička rafinerija zlata, osnovana 2014. i tvrdi kako se tamo posluje posve u skladu sa zakonima i propisima. Ali ona ne posluje u Kongu, nego u susjednoj Ugandi. I ta zemlja ima nalazišta zlata, ali mnogo manje nego DR Kongo. Usprkos tome se predsjednik Ugande, Yoweri Museveni mogao pohvaliti rekordnom količinom izvezenog zlata: tamo stiže preko 100 milijuna eura - mjesečno od izvoza te plemenite kovine.
"I kako smo zaradili toliko novca od našeg zlata?" - skromno se nedavno pitao predsjednik Ugande Museveni u govoru o gospodarstvu svoje zemlje. "To dolazi od toga što sam poslušao ljude koji se razumiju u te stvari. Rekli su mi što trebam činiti. Jer ja se ne razumijem u zlato. Ja sam odrastao kao pastir. Ja se ne bavim kamenjem, nego govedima", objasnio je prvi čovjek te afričke države, a prenosi DW.
Usprkos toj, doista se može reći lažnoj skromnosti predsjednika Ugande, dobro se zna tko su ti "ljudi" koje je poslušao i koji onda uživaju i zaštitu predsjednika: to je Belgijanac Alain Goetz, osnivač Afričke rafinerije i jedan od najbogatijih ljudi Afrike. On je sin također u Africi poznatog trgovca zlatom koji je uvelike oblikovao današnju praksu trgovine tim metalom. Goetz je i rafineriju sagradio u neposrednoj blizini predsjedničke palače Musevenija u Entebbeu, a u takvoj sprezi je i posao dobro napredovao.
"Mi smo ponosni producenti i izvoznici prvoklasnih zlatnih poluga", izjavio je Goetz u jednom govoru prošle godine. "Te zlatne poluge su poznate u čitavom svijetu kao proizvod Ugande."
Jedini je problem - one to najvećim dijelom nisu. Ujedinjeni narodi su u nedavno objavljenom izvješću došli do zaključka kako preko 95% zlata koje izvozi Uganda zapravo potječe od negdje drugdje. Nije teško doći do zaključka kako se u kotlovima Afričke rafinerije zapravo topi zlato koje je stiglo iz DR Konga. Nakon što je rafinirano i rastopljeno teško je dokazati porijeklo zlata, ali stručnjaci UN-a navode dva neovisna izvora koji su njihovim istražiteljima potvrdili kako se tamo posluje daleko s onu stranu zakona i međunarodnih propisa.
Ipak, Alain Goetz je slobodan čovjek i nikad nije trebao odgovarati za svoja djela. Doduše u njegovoj Belgiji je pravomoćno osuđen za pranje novca, ali tek na uvjetnu kaznu. A u međuvremenu se posao nastavlja.
I šta bi oni sa zlatom,mogu biti zahvalni Europljanima koji su im civilizaciju donijeli,inače bi i dalje živjeli u jazbinama i kućama od govana i klanjali se bocama coca cole.