Afrika je u pokretu. U godinama prije krize taj je izraz “Afrika u pokretu” uglavnom značio da se afričke zemlje, iako sve odreda nerazvijene i siromašne, ipak razvijaju, da se rađaju nove generacije kreativnih i poduzetnih ljudi koji grade bolju budućnost.
Danas, međutim, nakon višegodišnje globalne recesije za kojom je slijedila migrantsko-izbjeglička kriza, taj izraz ima drukčije značenje. U gotovo biblijskoj seobi naroda prema Europi, Afrika je doslovno u pokretu. Milijun ljudi iz raznih dijelova Afrike čeka u Libiji na prelazak Sredozemnog mora. A dvoje ljudi s kojima smo razgovarali u Senegalu prošloga tjedna pokušavaju, svaki na svoj način, pronaći rješenje da zaustave taj trend iseljavanja. Jedan od njih je Matador, drugi Mimica.
– Ne mogu napustiti svoju zemlju – kaže Babacar Niang, senegalski reper poznatiji pod umjetničkim imenom Matador. On je jedan od pionira senegalske hip-hop scene (senegalski rap naziva se i Rap Gansel – čini se da je šatrovački govor popularan i u Dakaru jednako kao i u Zagrebu), a sve pjesme na novom albumu pjevaju o migrantskoj krizi i klimatskim promjenama, koje su jedan od korijenskih uzroka migracija iz Afrike.
Suočiti se s problemima
– Ne mogu otići odavde jer Afriku moramo izgraditi, a to neće umjesto nas učiniti ni ljudi iz Amerike ni ljudi iz Europe. Mi smo ti koji će to učiniti. Naša je sudbina u našim rukama. Istina, ljudi bježe jer ih problemi tjeraju van. Ali umjesto migriranja, trebamo ostati ovdje i suočiti se s tim problemima. I pronaći rješenja za te probleme – govori Matador dok sjedimo u baru u središtu Dakara.
Neven Mimica, Hrvat koji u Europskoj komisiji obnaša dužnost europskog povjerenika za međunarodni razvoj, boravio je u Dakaru prošloga tjedna u isto vrijeme kad smo razgovarali s Matadorom, ali njih dvojica nisu se srela. Ali razlog zbog kojeg je Mimica doputovao u Senegal ima veze s onim što Matador govori da bi Senegalci, i općenito narodi u Africi, trebali činiti.
Mimica, koji predstavlja Europsku uniju kao zajednicu 28 država koje daju više novca za razvojnu pomoć u svijetu nego itko drugi, promovira novouspostavljeni fond EU za Afriku. Punog imena Krizni uzajamni fond za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije u Africi, taj fond vrijedan 1,8 milijardi eura upravo u Senegalu počinje usmjeravati novac u prve projekte u zapadnoj Africi i regiji oko velikog čadskog jezera.
U srijedu prošlog tjedna s Mimicom smo iz Dakara doletjeli do senegalskog grada Matam, na granici s Mauretanijom, gdje je Mimica uime EU donio 9,1 milijun eura za dva projekta koja imaju ambiciju poboljšati uvjete života za 125.000 tamošnjih stanovnika. Nakon ceremonije potpisivanja ugovora o financiranju, Mimica je sjeo među dvadesetak lokalnih žena i slušao njihove priče.
– Boje njihovih haljina bile su u potpunoj suprotnosti s onim što sam vidio u njihovim očima – iznio je poslije Mimica svoje dojmove.
– Mogao sam vidjeti, pa gotovo i dodirnuti, njihovu stvarnost. Ta je stvarnost migracija kao rezultat očaja. Njihovi su muževi, rekle su mi, morali otići jer nisu imali životnih prilika. Danas su te obitelji razdvojene. Njihova je budućnost nesigurna. A jedino što žele jest biti ponovno sjedinjene. Te žene žele natrag svoje muževe – zaključio je Mimica.
Dva projekta čije je financiranje Mimica potpisao u Matamu provode španjolska razvojna agencija i jedna francuska nevladina organizacija, a trebali bi poboljšati sigurnost opskrbe hranom i pitkom vodom, kao i obučiti lokalno stanovništvom u novim gospodarskim aktivnostima.
– Stanovnici ovog kraja dobit će važan poticaj da ostanu živjeti ovdje, a ne da se priključe migrantskim tijekovima. Ova dva potpisana projekta dobar su primjer načina na koji će razvojna politika EU biti bolje uklopljena u našu politiku zaustavljanja neregularnih migracija – kaže Mimica.
Barcelona ili smrt
Neki od projekata koje EU financira kroz razvojnu pomoć u zemljama poput Senegala djeluju, kad ih vidite na terenu, skromno i premaleno da bi promijenili opće siromaštvo koje vlada na ulicama. Ali čovjek se iznenadi kad čuje priče ljudi s terena o tome kako i najskromniji projekt može imati dalekosežne rezultate.
Jedan običan školski WC, koji smo vidjeli u gradu Mbouru, zaslužan je što veći broj djevojčica pohađa školu. Kako su nam objasnile učiteljice, djevojčice u dobi u kojoj dobivaju prvu menstruaciju ostajale bi kod kuće i ne bi uopće pohađale školu kad bi one (i njihove majke) znale da ih čeka neugoda odlaska iz škole do kuće da bi se oprale. S urednim i čistim školskim toaletom, nema te neugode koja ih je zapravo obeshrabrivala od pohađanja nastave.
Svi koji su uključeni u razvojne projekte u Africi znaju da je za održivi razvoj neke nerazvijene zemlje potrebno puno truda, novca i energije uloženih tijekom godina i godina rada. A odlazak iz nerazvijene zemlje prema razvijenom sjeveru ili zapadu postaje, na žalost, puno lakša odluka koja iziskuje sve manje truda. Ljudi masovno odlaze iz afričkih zemalja, putuju do Libije, odakle se nadaju preploviti Sredozemlje do prvih zemalja EU.
“Barça ili Barsak”, glasi jedan popularan stih senegalskog repera Matadora. Barsak na wolofskom jeziku, koji se govori u Senegalu, znači ništavnost, smrt, a Barça je, naravno, Barcelona, ali ovdje u smislu mitske zapadne Europe. Barcelona ili smrt – to je životni izbor s kojim se suočava sve više Senegalaca i Afrikanaca. Osim ako ljudi poput Mimice i Matadora ne uspiju učiniti nešto da takvo stanje poprave.
Znači afrikanke bi nazad svoje muževe, koji po europi love bijelkinje. Eto i te žene su vam rekle da su migranti zapravo muškarci u ogromnoj većini Zbilja smo jadni europljani. Ljevičari se ponašaju kao da se tu ne radi i o njihovim guzicama. Stop biološkoj diskriminaciji građana europe! Nećemo migrante bez migrantica!