Kada nekada studenti prava budu izučavali haaške procese, teško će shvatiti da su se Vojislav Šešelj i drugi ideolozi velikosrpske agresije slobodno šetali i upravljali Srbijom, dok su Prlić i ostali Hrvati, žrtve te agresije, bili zatočeni u Haagu. Optuženi su za zločinački pothvat koji se temelji na misterioznom dogovoru Tuđman – Milošević. Pa čak i da je postojao, nakon njega dogodila se srpska agresija na BiH i RH te su Hrvati s 99 posto glasovali na referendumu za cjelovitu BiH. Samo ova dva događaja ruše sve optužbe. Bude li pravde, Prlić, Praljak, Petković, Stojić, Ćorić i Pušić, koji su (nepravomoćno) dobili 111 godina zatvora, u drugostupanjskom postupku u studenome bit će oslobođeni.
Jednako kao i Haag, tako i bošnjačke elite moraju zaustaviti žestoku političku i pravosudnu kampanju protiv Hrvata. U ratu su, s područja koja je kontrolirala Armija BiH, protjerali 170 tisuća Hrvata (Srbi 140 tisuća). S politikom progona nastavili su i u miru. Nepravomoćne presude u Haagu već se koristi za kolektivno nametanje krivnje. One su i “oružje” u izgradnji bošnjačke unitarne države. Kada bi presuda o udruženom zločinačkom pothvatu bila konačna, tek tada bi Hrvati bili potpuno razvlašteni. I vjerojatno bi na temelju te presude Bošnjaci odmah pokrenuli tužbu za agresiju RH nad BiH.
Što službeno Sarajevo misli o Hrvatima, najzornije govori njegov odnos prema Hrvatima u Haagu. Umjesto da o svojim državljanima skrbe, oni ih progone. Odnose se prema njima kao strancima, neprijateljima. A kad su u pitanju oni malobrojni optuženi Bošnjaci, onda koriste sve državne resurse da ih zaštite. Istodobno se vodi neviđena kampanja o agresorima i žrtvama. Zna se tko je tko. I svima je presuđeno prije suda. Tko od Hrvata u takvom ambijentu može u Haagu, a osobito pred državnim Sudom u Sarajevu, očekivati pošteno suđenje?
Kad neće drugi, istinu o Haagu rasvijetlit će sami haaški uznici. Jadranko Prlić upravo je napisao knjigu na čak 1600 stranica. Prije njega to su učinili Praljak, Ćorić... Hrvatski zatvorenici u Haagu ondje su završili samo zato što su bili na dužnostima u Herceg-Bosni. Iste one republike koja je u Washingtonu postala temelj Federacije, a potom i daytonske BiH. Ako se optuži Herceg-Bosnu za udruženi zločinački pothvat, onda će se, po analogiji, moći ustvrditi kako je BiH nastala na temeljima zločina.
Međunarodna zajednica, koja ima potrebu oprati savjest za nečinjenje u ratu, osobito za genocid u Srebrenici, opet čini nepravdu. U pokušaju političkih korekcija vlastitih pogrešaka kažnjava najslabije. Pravnici vjeruju kako će pravda pobijediti i kako će hrvatska “šestorka” ovoga Božića biti doma. Njihove ispražnjene ćelije trebaju nastaniti stvarni zločinci. Ideolozi rata i oni koji su okrvavili ruke. Njih ima u svim narodima i vojskama. Mnogi se sada slobodno šeću ulicama i upravljaju državom za koju su htjeli da bude “velika”. Zaštićeni su pravdom jačega. Za sada.
>> Što se krije iza tužbe koju Bošnjaci podižu pred sudom u Haagu
Sad kad se ćosavi konačno oslobodi strahova da opet bude neka nova balerina možda mu i brada naraste te postane pravi vojvoda