Agrokor se može spasiti u tvornicama i trgovinama, ne u bankama

Može li Agrokor izaći iz krize bez ruskih banaka, pitanje je koje se vjerojatno vrti u glavi svim akterima uključenima u proces rješavanja krize u najvećem hrvatskom koncernu, pa čak i ruskim bankarima. Sberbank ima novca i postavlja se zajedno sa svojom mlađom sestrom VTB bankom kao ozbiljan financijski partner, ali traži svoj utjecaj.

Zato su uoči sastanka premijera Plenkovića i njihova drugog čovjeka Poletajeva i poručili Vladi da, ako ne misli u Agrokor uložiti svoj novac, popusti s kontrolom nad procesima unutar kompanija. Nejasno je traže li jaču poziciju unutar kompanije kako bi naplatili svoje dugove ili kako bi mogli ostvariti neke svoje strateške interese. U svakom slučaju nezgodna je pozicija u kojoj se našla domaća ekonomija jer rast BDP-a, djelomično i stabilnost javnih financija, ovisi o tome hoće li se pojačati likvidnost Agrokora, a dugoročnu stabilnost mogu osigurati samo veliki bankarski sustavi.

Iako izvanredni povjerenik Ante Ramljak tvrdi da mu banke nude i više novca nego što mu je potrebno, činjenica je da je sam proces otvoren u koncernu onemogućio zaduživanje u jednom dijelu financijskog sektora kojem naprosto poslovna politika brani ulaziti u aranžmane s tvrtkom čiji je kreditni rejting na razini bankrota. Da je sužen krug potencijalnih financijera, dokazuje i pristanak izvanredne uprave na takozvani roll-up model kojim se maksimalno podilazi bankama kako bi smanjile rizik plasmana i pristale dati još malog svježeg novca.

Međutim, Rusi su u jednom u pravu: fokusiranje na ishođenje kredita iz mjesec u mjesec neće donijeti oporavak kompanije koja svakodnevno gubi poziciju na tržištu. Pod hitno je potrebno zaustaviti pad prometa u Konzumu i pripremiti se za turističku sezonu ne samo u trgovinama nego i u tvornicama Agrokorovih tvrtki i njihovih dugogodišnjih dobavljača. Bez novca iz prodaje i proizvodnje nema oporavka tvrtki ni njihove tržišne vrijednost, što je bio cilj procesa i lex Agrokora.