Ajmo se primiriti, nisu krivi austrijski mediji

Naše se Ministarstvo vanjskih poslova upustilo u uzaludnu misiju povijesno-žrtvoslovnog preodgoja austrijskih medija. Poslali su im priopćenje u kojem izražavaju duboko žaljenje zbog percepcije događaja u austrijskoj javnosti koja u okupljanju na Bleiburškom polju vidi “fašističku zabavu”, “najveće okupljanje neonacista u EU”, “skup ekstremne desnice” ili “skup ustaša”. Premda, za naše sitne unutarpolitičke potrebe, nema što, priopćenje odlično zvuči. U svojoj lekciji MVP obrazlaže kako je riječ o “grubom poopćavanju u izvješćima medija”, što mi u Hrvatskoj doživljavamo kao bolnu uvredu.

Što baš nije posve točno jer, iako je čak i Vlada Ivice Račana bila pokrovitelj odavanja počasti žrtvama, ipak je 2012. Vlada Zorana Milanovića nakon 11 godina ukinula pokroviteljstvo nad komemoracijom “zbog zlouporabe žrtava i ustaške ikonografije”. Dio Hrvata odobrava što je austrijski zakonodavac nedavno omogućio strogo kažnjavanje isticanja ustaške simbolike. Već je lani i Crkva u Koruškoj pooštrila zahtjeve i to što su ove godine odbili molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise ne iznenađuje. Jedno je komemorirati masovne žrtve zločina, smaknute vojnike i civile bez suda, a sasvim drugo to koristiti za veličanje zločinačke tvorevine koja je prakticirala rasističke zakone.

Bez obzira na to kako mi neku anticivilizacijsku ikonografiju percipirali, kao masovnu ili kao pojedinačnu provokaciju pojedinaca mentalno zamrznutih u bivšim vremenima, Austrijancima je očigledno svega dosta. Stoga bi našoj Vladi bilo pametnije da poradi na svome preodgoju pa da se konačno upitaju zašto se to događa. Stoga, što se austrijskih medija tiče, valja se poslužiti riječima našeg premijera: “Ajmo stvari malo primiriti. Više se dramatizira nego što problem postoji.” Što se za odnos Vlade Andreja Plenkovića prema ustaškoj ikonografiji baš i ne može reći. I na štetu moderne RH i svih koji misle isključivo na žrtve u Bleiburgu.