Ajurveda: Nauk o životu

Ajurvedskog doktora Tomislava Petrušića sreo sam tamo gdje ga možete sresti i vi – u Ayurveda centru Somalata u Zagrebu, koji vodi. Budući da je prvi stranac primljen na državni fakultet ajurvedske medicine u Šri Lanki, više je nego prava osoba da nas provede kroz to drevno, ali suvremeno umijeće.

• Danas se ajurveda često spominje u medijima, o čemu je zapravo riječ?
– Ajurveda je tradicionalni indijski medicinski nauk. Ne obuhvaća samo medicinu već je sveobuhvatan nauk o životu. Sve ono što uključuje riječ život, od najmanjih sitnica u svakodnevnom životu do situacija koje smatramo “velikima”, poput rođenja ili smrti, sve to spada u domenu ajurvede. Zasniva se na principima holizma, na općim i sveprisutnim zakonitostima čovjeka i svemira. Ima tri temeljna cilja. Prvi se odnosi na realizaciju unutarnjeg čovjekova bitka, odnosno čovjeka kao svjesnog duhovnog bića koje nadilazi granice religija.

Drugi cilj ajurvede je prevencija. Riječ je o življenju svjesnog života u skladu sa sobom, okolinom i prirodom. Samo je takav život jamstvo za sretan, zadovoljan i dug život. Treći cilj je kurativno djelovanje. Danas je, nažalost, terapeutsko djelovanje postalo prvi cilj jer se pravi unutrašnji uzroci poremećaja i bolesti negiraju, zanemaruju ili se gotovo ništa ne zna o njima. Zbog materijalističkog pristupa čovjek se promatra samo kao fizičko tijelo, ali i zato što većina ne vodi računa o prva dva cilja, postaje prijeko potrebno trenutačno smanjiti muke tijela. Ključ prevencije svaki pojedinac nosi u svome džepu, a to je provođenje svakodnevnih radnji poput prehrane i stila života.

• Dakle, ajurveda je primjenjiva na svakom kontinentu, zemlji i društvu?
– Nikada mi nisu bile jasne povezanosti ajurvede ili nekog drugog nauka s vanjskim prilikama i okolnostima. Ili povezivanje ajurvedske medicine s religioznim konotacijama. To je kao da kažemo kako liječnik alopatske medicine može biti samo anglosaksonski protestant ili da fizikalni zakoni prirode vrijede samo ako u njih vjerujete ili da su ograničeni na određeni prostor. Kao što znamo, gravitacija djeluje neovisno o tomu u što vjerujete, koje ste nacionalnosti ili rase. Jedina stvar koja ajurvedu povezuje s Indijom jest to da je tamo prvi put zapisana i prakticirana tisućama godina.

Ajurvedski medicinski sustav ne dijeli ljude, već ih sjedinjuje kroz svoju temeljnu teoriju o pet elemenata – prostor, zrak, vatra, voda i zemlja. Pet elemenata u čovjeku tvore jedinstvenu kombinaciju kvalitete i svojstava, oni čine svakog pojedinca i njegov sustav jedinstvenim. Hipokrat je postavio temelje cjelovitoga pristupa kroz poznate izreke: “Što je za nekog lijek, za drugog je otrov” i “Hrana je lijek, a lijek je hrana”. Isto tako rekao je da najprije treba liječiti dušu, a tek onda tijelo.

• Ajurveda je nauk, no mnogi na Zapadu doživljavaju je kao alternativu.
– Ajurvedska medicina posjeduje sve medicinske grane kao i moderna medicina. S obzirom na to da se njezina teorija i praksa provode već tisućama godina u jednoj od najnaseljenijih zemalja, ne moramo posebno govoriti o njezinu iskustvu i sigurnosti prakse. Od 1970-ih, kada ju je priznao SZO, studira se na modernim veleučilištima i sveučilištima kao i svaka druga grana modernog nauka.

Prema podacima SZO-a, 80% svjetske populacije liječi se nekom od tradicionalnih medicina, a ajurvedska medicina spada u tradicionalne i komplementarne medicine. Tradicionalna zbog tisućljetne prakse, a komplementarnom se naziva u zemljama gdje je moderna medicina jedina službena i gdje ne provodi primarnu zdravstvenu skrb. Postoje zemlje koje su je uvele ili će to učiniti uskoro kao paralelni sustav liječenja, primjerice Australija, Malezija, Velika Britanija, Nizozemska i Mađarska. U zemljama jugoistočne Azije ajurveda se brine i za primarnu zdravstvenu zaštitu. U Indiji postoji šest službenih medicinskih sustava, od kojih je jedan ajurveda.

• Po čemu je ajurveda uspješnija od zapadne medicine?
– Mislim da riječ “uspješnija” nije primjerena. Ne postoji konkurencija između zapadne ili bilo koje tradicionalne medicine, u koje spada i ajurveda. Postavke tih medicina posve su drugačije, kao i njihovi filozofski pristupi, te ih ne možemo slijepo etiketirati i uspoređivati. Ajurveda je cjelovita medicina, spoj duha, uma i tijela, dok je zapadna medicina mehanicistička jer postavlja dimenziju tijela uzrokom i posljedicom i u većini slučajeva sve završava na medikamentima. Moderna medicina je razvojem tehnologije usavršila tehnike i metode koje svakodnevno spašavaju živote. Urgentna medicina savršen je primjer.

Ajurveda ne posjeduje takve tehnike, ali ona spašava živote tamo gdje djelovanje zapadne medicine prestaje – u većini kroničnih poremećaja i bolesti. Kada kirurgija odradi svoje, što poslije? Kada imate osobu sa svim subjektivnim teškoćama, a tzv. objektivne metode medicine upozoravaju da je sve u redu, što činiti? Takvih slučajeva nema malo. To bi trebala biti točka suradnje između dviju medicina kako bi se spasio čovjekov život na svim razinama postojanja. Ja ne vidim nikakvu konkurenciju, samo suradnju. Ajurveda ima svoje prednosti i mane kao i svaka druga medicina i nije svemoguća.

• Kako ajurveda pristupa bolesti?
– Ajurveda posjeduje jedinstvene neinvanzivne metode dijagnostike. Nemojte pomisliti da ćete poslije ajurvedskog pregleda dobiti naziv ili ime stanja kao u zapadnoj medicini, poput “dijagnoza je to i to”. Dijagnoza u ajurvedi opisana je konstitucijom i neravnotežom. Ono što se u zapadnoj medicini smatra dijagnozom zapravo je skup simptoma koji su po ajurvedi izraz “života” ili vitalne sile (prane) te reakcija prema nekom podražaju, uzroku, vanjskom ili unutarnjem. Ajurveda smatra da je tijekom začeća došlo do spajanja pet elemenata u jedinstvenom odnosu. Ti elementi tvore osnovnu konstituciju koja tvori zdravlje kada su u ravnoteži, a poremećaje kada su u neravnoteži. Ajurvedskom dijagnostikom utvrđujemo stanje urođene konstitucije i stanje neravnoteže, a ravnoteža se ponovno uspostavlja promjenom prehrane, stila života ili raznim tehnikama detoksikacije (pancha karme).