Visokopozicionirani američki vladini dužnosnici sastali su se 23. lipnja 2005. u washingtonskom hotelu Four Seasons. Cilj sastanka bio je načiniti simulaciju krize u globalnoj opskrbi naftom, a iza događaja stajao je moćni naftaški lobi.
Simulacija je predviđala sljedeće: u sjevernoj Nigeriji, osjetljivom području zbog islamskih militanata, izbija građanski rat. Stanje se rapidno pogoršava, međunarodne naftne kompanije povlače se iz naftonosne regije na jugu – Delte Nigera.
Rezultat: svjetsko tržište osiromašuje za 800 tisuća barela nafte na dan, a cijena nafte skače na 80 dolara. Samo šest mjeseci nakon imaginarnog scenarija, u siječnju 2006., nekoliko glisera punih ijawskih militanata napalo je Shellovu platformu u Delti i ugrabilo četiri radnika.
– Odlazite iz naše zemlje ili umrite ovdje – glasila je poruka dotad nepoznate grupe. U potpisu je stajao MEND – Pokret za emancipaciju Delte Nigera. Proizvodnja nafte opala je za 250 tisuća barela.
Nakon drugog napada koji je uslijedio mjesec dana poslije, kad su u zrak dignuta naftna postrojenja i naftovodi, Shell, ali i druge kompanije, djelomično se povlače. Cijena nafte raste. Šačica militanata u gliserima pokazala je kako može utjecati na cijenu nafte u cijelom svijetu.
MEND je otad izveo cijeli niz napada na strane kompanije. Ništa neobično – Nigerija je zemlja opasnog življenja. Uz bogatstvo nafte, cvjeta nasilje, a sve to usred posvemašnjeg siromaštva. Rak-rana je korupcija – apsolutno svi, od policajca, preko vojske do političara lakomi su na novac.
Nebrojeno života izgubljeno je u tzv. bunkingu – lokalno stanovništvo jednostavno odlazi do naftovoda i krade naftu, pri čemu su eksplozije česte. Otmice stranaca postale su glavno sredstvo zarade seljaka. Sam Mate Luša u veljači je proveo tri tjedna s otmičarima u japankama. Za razliku od njih, MEND želi političke ustupke, posebice puštanje svojih članova iz zatvora. I naravno, da svi odu iz zemlje.